Posljednjih godina njezin svijet se za mnoge pretvorio u potrebu. U pritiscima olovnih vremena, u kojima i prehrana dolazi na dnevni red, savjeti Kornelije Benyovsky Šoštarić počeli su zlata vrijediti te ih mnogi zapisuju, snimaju i koriste. Svi želimo, jer sad već mislimo da moramo - postati vrtlari. A tko je bolja učiteljica u tome od ove čuvarice vrtlarske tradicije?

Mnogi su s nestrpljenjem dočekali novu sezonu. Kakve ste ovog puta spremili epizode i njihove teme?

Ova sezona pomalo se razlikuje od ranijih. Do sada je svaka bila priča za sebe i mogla se pratiti izdvojeno od cijelog serijala. Ovaj puta serija je zamišljena u nastavcima koji prate promjene u vrtu od početka proljeća i pripremnih radova pa sve do kraja vrtlarske sezone. Imala sam potrebu nakon toliko godina iskustva prenijeti svoje znanje o uzgoju korak po korak, tako da cijela serija bude svojevrsna škola vrtlarstva. Naravno, 'Vrtlarica' ostaje vjerna publici koja se jednostavno želi opustiti uz predivne kadrove i glazbu. Sve u svemu, mislim da smo napravili još jednu lijepu sezonu i da će gledatelji HRT-a imati priliku istodobno uživati, ali i puno toga naučiti.

Što se od prošle sezone do ove nove promijenilo u vašem vrtu?

Mnogi mi ljudi kažu da im moj vrt izgleda bajkovito i da sigurno po cijele dane samo uživam. No nije sve baš med i mlijeko. Ovog proljeća imali smo velikih briga jer se uslijed obilnih kiša odronio dio tla koji se nalazi na strmini. Shvatili smo da to nije mali problem i da moramo poduzeti ozbiljne korake. Pozvali smo majstore i napravili potporni zid s drenažom kako bismo zaustavili odron tla u budućnosti. Nažalost, bio je to građevinski zahvat koji je ostavio ozbiljne ožiljke u tom dijelu vrta i doslovno ogolio zonu koja je bila lijepa i zelena. I eto, sada će mi opet trebati godine da to sve ponovno ozelenim.

Koji su najveći izazovi uzgoja vlastite hrane danas?

Najveći izazov su klimatske promjene. Više ne znamo hoće li sezona biti sušna ili će pak mjesecima padati kiša koja stvara bujice i ispire plodno tlo. Još su gore sve učestalije oluje i tuče zbog kojih konstantno osjećamo strah i neizvjesnost. Naravno, i prije klimatskih promjena poljoprivreda je ovisila o vremenskim prilikama i svaka je godina bila drugačija. No ono što nam se sada događa, nažalost, ne ostavlja prostor ni za kakav optimizam.

Čini li vam se da je danas sve više onih koji čuju zov prirode?

Baš naprotiv. Civilizacija je usmjerena na mala egoistična zadovoljstva, na život u sadašnjem trenutku, na konzumerizam. Priroda je tu tek lijepa pozadinska slika na Youtubeu koju je zgodno gledati iz naslonjača. No ustati iz udobnog položaja i izaći u vrt, saditi i plijeviti, to nije cool, pogotovo ne mladim ljudima. Naravno, postoje iznimke, no to je nedovoljan broj ljudi da bi se dogodile promjene u okolišu. Čak i samoprozvani zeleni aktivisti uglavnom samo pričaju i dijele lekcije, primjerice o permakulturi, i to samo zato što je to ideja koja je došla izvana, pa osjećaju kao da su dio nečega važnog. No budimo realni. Pogledate li fotografije vrtova tih ljudi na društvenim mrežama, vidjet ćete da su na njima isključivo krupni kadrovi plodova u nekim košarama i slično, što uvijek može biti namješteno. Fotografiju cijelog vrta punog plodova nikada nećete vidjeti, jednostavno zato što ga nema. Dapače, rezultati uzgoja svih tih promotora održivog razvoja i uzgoja tako su skromni da nitko od njih ne može doista preživjeti od svog vrta.

Kako započeti tranziciju prema održivijem načinu života? Što svatko od nas može učiniti već danas?

Održiv način života je odluka koju donosi svaki pojedinac za sebe, a počinje pitanjima: Hoće li nakon mog života na ovom planetu ostati gomila plastične ambalaže i otpad nastao od nepotrebnih stvari koje smo jednom iskoristili i bacili? Koliko je drveća posječeno za svakoga od nas, koliko je stakleničkih plinova završilo u atmosferi zbog našeg konzumerističkog načina života i, na kraju krajeva, koliko je pesticida završilo u prirodi kako bi se osigurala svakodnevna prehrana?

Sve su to situacije na koje možemo utjecati tijekom života. Promjene će se dogoditi već ako odlučimo kupovati racionalnije i ako biramo proizvode koji nisu štetni za okoliš. Ne moramo baš svugdje i uvijek sve obavljati automobilom, možemo i pješice ili na biciklu. Bitno je uvesti i dobre navike, poput kompostiranja ili razdvajanja otpada, i naravno, kad god je moguće uzgajati vlastitu hranu prema principima organskog vrtlarstva. Sve su to promjene koje mogu imati značajan utjecaj na prirodu u cjelini, a da pri tome i dalje živimo kvalitetno i lijepo.

Koliko je važno ljubav prema biljkama i prirodi prenositi na najmlađe u vrtićima i školama?

Ljubav prema prirodi uči se od malih nogu, a može početi od gredice s nekoliko salata i dva ili tri cvijeta u nekom vrtiću ili školskom vrtu. Najveću ulogu tu imaju odgojitelji, nastavnici i profesori. Mnogi od njih predano vjeruju da je znanje o uzgoju iznimno važno i ulažu puno truda da to znanje prenesu na naše najmlađe. Iako svi danas govorimo o važnosti usvajanja digitalnih vještina, mislim da ne smijemo zaboraviti i na tzv. primarna znanja i vještine preživljavanja. Jedna od tih vještina je i uzgoj biljaka.