Petnaest godina nakon stupanja na prijestolje i nakon nekoliko skandala na površinu je isplivao možda najveći od njih koji bi ga mogao pogoditi, a uključuje anonimnu Brazilku, dvoboj odvjetnika u Milanu i Parizu, cameo ulogu Vladimira Putina i infekciju sinusa kakvu povijest čovječanstva ne pamti.

Nasljeđujući prijestolje Monaka od oca 2005. godine, Albert II dao je odvažno obećanje. Desetljećima je mala kneževina i sjajni dragulj Azurne obale bila sinonim za kockanje i upitne bankarske prakse. Možda najbolji opis Monaka izašao je iz pera britanskog pisca Somerseta Maughama, inače stanovnika obližnje Nice, koji je Francusku rivijeru, uključujući 700 godina staru 'kasino-državu', nazvao 'sunčanim mjestom za ljude u sjeni'.

'Borit ću se svim silama za to da Monako bude izvan svakog prijekora', rekao je u svom nastupnom govoru sin Rainiera III, prica koji je dinastiju Grimaldi u Monaku vodio više od pola stoljeća, i američke glumice Grace Kelly, princeze koja je zvjezdanom prašinom zasula uspavanu kneževinu.

Albertova vladavina glamuroznim poreznim rajem, koji broji manje od 40 tisuća stanovnika, trebala je biti vođena moralom, poštenjem i etikom, odnosno nečim čime se neženja milijarder nije pretjerano vodio u osobnom životu. Tek što je zasjeo na prijestolje na naplatu su mu stigla desetljeća burnog života, a stižu i petnaestak godina kasnije. Zadnji skandal, zbog još jednog zahtjeva za utvrđivanjem očinstva, nadvio je tmurne oblake nad Albertovu kneževinu.

Nekoliko tjedana nakon što je 2005. u katedrali Bezgrešnog začeća dovršio svoje stupanje na prijestolje kneževine naslovna priča Paris Matcha sablaznila je Francusku. Tračerski list, inače biblija monegaških intriga, na deset se stranica raspisao o tajnom djetetu neženje Alberta. Alexandre je rođen krajem 2002. godine, a plod je veze koju je započeo 1997. godine s Nicole Coste, stjuardesom iz države Togo koju je upoznao tijekom leta Air Francea od Nice do Pariza.

Albert je 2005. godine dječaka, danas 18-godišnjaka, priznao i učinio dijelom svoje obitelji i bogatstva, ali ne i u liniji nasljeđivanja. Naime Rainier je ustavnim amandmanima 2002. godine uveo izmjene u liniju nasljeđivanja, uključujući u nasljednike braću i sestre ako imaju djecu, no ustav Monaka isključuje djecu rođenu izvan braka.

Lista Albertovih nasljednika bez linije nasljeđivanja ne završava Alexandreom. Godine 2006. DNK testom potvrđene su tvrdnje bivše konobarice iz Kalifornije, Tamare Rotolo, koja je godinama ustrajno govorila da je njezina kći Jazmin rezultat kratkog susreta s princem Albertom 1991. godine, dok je bila na odmoru u Francuskoj. Rotolo je bezuspješno sudskim putem pokušavala ishoditi uzdržavanje djeteta, a Jazmin je službeno priznata članicom kraljevske obitelji pred pola svijeta u dobi od 14 godina. Jazmin Grace Grimaldi danas ima 29 godina i bavi se glumom i pjevanjem.

U roku od samo godinu dana princ plejboj i okorjeli neženja zasjeo je na prijestolje i priznao da ima dvoje izvanbračne djece pa su daljnje tvrdnje o očinstvu, bile točne ili ne, vjerojatno bile neizbježne. Iako se i sam znao šaliti, govoreći prijatelju, voditelju Stéphaneu Bernu kako bi da je čuo svaku takvu tvrdnju vjerojatno imao najviše djece na svijetu, zbog najnovijih događanja Albertu nije do šale.

Osim što ima 63 godine, više nije neženja, a s 20 godina mlađom Charlene Wittstock, sada princezom Charlene od Monaka, s kojom se vjenčao 2011. godine, dobio je 2014. godine blizance Jacquesa i Gabriellu, čime su napokon riješeni problemi kneževine vezani za nasljedstvo.

Čak i u danima oko vjenčanja kružile su glasine da je Charlene, jer je viđena uplakana na sam taj dan, pokušala pobjeći iz Monaka, a spominjalo se još jedno izvanbračno Albertovo dijete.

Mariza S, kako je nazivaju zbog potencijalnih tužbi, prema britanskom Telegraphu i njemačkom Bunteu, Brazilka je u srednjim tridesetim godinama i živi u Italiji. Princu Albertu je, kako tvrdi, za oko zapela 2004. godine u noćnom klubu u Riju. U sudskim dokumentima koje je na sudu u Milanu podnio odvjetnik Erich Grimaldi (nema veze s Grimaldijima iz Monaka) navodi se da tada 20-godišnja Mariza nije prepoznala princa, a on joj se navodno predstavio kao kanadski odvjetnik i diplomat.

U svom sudskom podnesku navodi da je s Albertom dva tjedna uživala na raznim destinacijama pa su navodno iz Rija odletjeli prvo u Lisabon, zatim i Milano. Ondje je, kaže, podnijela zahtjev za vizu za putovanje u Moskvu preko Monaka, a u sjećanju iz glavnog ruskog grada ostao joj je susret nje i njenog 'diplomatskog' partnera s predsjednikom Putinom. Dva tjedna iz bajke završila su ukrcavanjem u avion za Rio, preko Amsterdama.

Devet mjeseci kasnije Mariza je rodila kćer, u sudskom postupku nazvanu Celia. U tom joj je trenutku, tvrdi Mariza, Albert prestao odgovarati na poruke, a ona je još godinama vjerovala da je on kanadski diplomat, sve dok ga nije prepoznala u talijanskom tračerskom časopisu.

Albertov odvjetnik odbacuje ovu priču kao čistu fikciju, ali Mariza je započela borbu za priznavanje i uzdržavanje kćerke. Kad su izravne poruke na službeni Instagram palače ostale bez odgovora, Celia je prema pisanju engleskog Telegrapha i njemačkog Buntea u rujnu prošle godine princu Albertu poslala pismo, a započinje ga s 'Queride papai' (Dragi tata). U rukom pisanom pismu na portugalskom jeziku, Celia piše princu kako je u dobi od pet-šest godina majku neprestano ispitivala zašto tata nije s njima, ali nikad nije dobila odgovor. Piše i kako nije mogla razumjeti zašto je odrasla bez oca, kao što ni sad ne razumije zašto je on, sad kad ga je pronašla, ne želi vidjeti.

Kako časopis Town & Country doznaje od Marizina odvjetnika Grimaldija, sudsko ročište u ovom slučaju bilo je zakazano za veljaču, kad je princ trebao biti pozvan na 'priznavanje očinstva', no njegovi su se odvjetnici pozivali na imunitet suverena. Početkom listopada odvjetnik Grimaldi još se uvijek nadao da će sudac odbiti molbu odvjetnika prezimenjaka, princa Alberta, te da će vratiti slučaj na sud.

Iako ne može podastrijeti novinarima dokumente vezane za ovaj slučaj, odvjetnik Grimaldi tvrdi da postoje dokazi koji podupiru sjećanja Marize s putovanja po Europi, a ona želi da princ napravi DNK test.

Dugogodišnji odvjetnik princa Alberta, Thierry Lacoste, u francuskom časopisu Le Point odbacuje Marizinu priču kao lažnu i ucjenjivačku, a novinaru časopisa Town & Country izjavljuje da su zahtjevi pred talijanskim sudovima potpuno neutemeljeni.

Olimpijska plivačica čini se da ne pliva najbolje u mutnim monegaškim vodama

Međutim Marizinim navodima možda se u Monaku ne bi davalo toliko pažnje da u prosincu prošle godine princeza Charlene nije šokirala svojom neobičnom frizurom, točnije djelomično obrijanom glavom. Iako su mnogi u tome iščitali znakove unutarnjih previranja, Charlene je u intervjuu danom u siječnju jednoj od biografkinja svoga supruga rekla kako joj se jednostavno svidio taj stil.

Otprilike u isto vrijeme princeza Charlene navodno je preskočila službeni sastanak s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom, a onda je u svibnju odletjela sama u rodnu Južnoafričku Republiku, navodno na tjedan dana, iz koje se još nije vratila u Monako. Kao što se pisalo, Charlene je svoju odsutnost iz kneževine opravdala liječničkim preporukama da ne leti avionom, kako joj visinski tlak ne bi pogoršao infekciju sinusa, nastalu nakon ugradnje zubnog implantata.

Albert je s djecom posjetio Charlene u kolovozu, a kad se nije vratila kući ni u rujnu i tako potaknula sve glasnija šuškanja, monegaški vladar je u intervjuu danom časopisu People pokušao objasniti da mu žena nije otišla u egzil te da je jedini razlog njezina ostanka u Južnoafričkoj Republici medicinske prirode, dakle problem koji zahtijeva liječenje.

U svom siječanjskom intervjuu, prije izolacije u Južnoafričkoj Republici, Charlene je ne spominjući izravno Marizu tvrdila da je sretna, a suprugu je izražavala punu podršku.

'Moj muž mi kaže kad ima nekih problema, a ja mu često kažem da sam bez obzira na sve tisuću posto iza njega. Stajat ću uz njega što god učinio, i u dobrim i u lošim trenucima', rekla je Charlene.

Grace Kelly donijela je Monaku dašak glamura, što je nasljedniku stvorilo pritisak

Glamurozno vjenčanje Rainiera III i Grace Kelly 1956. godine - sa 700 uzvanika među kojima su bili Cary Grant, David Niven i Aristotel Onassis, privukavši time 1500 novinara te više od 30 milijuna ljudi pred male ekrane - donijelo je skandalima opterećenoj kneževini sjaj, blještavilo i globalnu slavu. Princeza Grace pomogla je u podizanju ugleda Monaka, ali glamur i slava para pojačali su pritisak na njihove nasljednike.

Teška narav Albertova oca, sklonog kritiziranju, nije nimalo pomogla u tome.

'Princ Rainier uvijek mi je govorio kako nije siguran da mu je sin spreman, a Albert bi mi u razgovorima znao reći da ako kaže da je spreman, uzrujat će oca, a ako kaže da nije spreman, svi će misliti da je priglupi dječak', prisjeća se voditelj Bern i dodaje kako je Albert mislio da mu je zbog toga bolje ništa ne govoriti.

'Morao je šutjeti i iskusiti život baveći se djevojkama i sportom', kaže Bern.

Čekajući da se dogodi neizbježno, Albert je maksimalno koristio ogromne privilegije i upečatljiv izgled, a u američkom Amherstu, u kojem je studirao od 1977. do 1981. godine, bio je dosta popularan.

'Uvijek ću se sjećati Alberta kao pravog džentlmena, nimalo arogantnog, i koji se nikada nije hvalio svojim položajem. Sigurno je znao nešto od onoga što ga čeka, ali u Amherstu je bio, koliko je to bilo moguće, samo jedan od mladića', prisjetio se Bruce McInnes, tadašnji vođa Amherstovog Glee Cluba, koji je preminuo u travnju ove godine.

Hoće li Mariza pokopati Albertov san o uglednijoj kneževini na Francuskoj rivijeri?

No glasine o Albertovu ljubavnom životu bile su neobične čak i po standardima Grimaldija. Naime princa su povezivali sa svjetskim ljepoticama poput Naomi Campbell i Claudije Schiffer, a s druge strane dugogodišnji status neženje neizbježno je nadahnjivao tračerska nagađanja o njegovoj seksualnosti.

Bern sumnja da je pritisak natjerao Alberta na traženje veza bez obaveza.

'Kad ste plod tako nevjerojatne ljubavne priče između glamurozne zvijezde i princa, nalazite se u teškoj poziciji u pokušaju da to ponovite', kaže Bern i uz smijeh primjećuje da je princ možda mogao više koristiti kondome.

Navodno je Albert jednom prilikom izjavio da će se oženiti kada Reinier umre, a kad se to 2005. godine i dogodilo, kaže Bern, 47-godišnji princ se promijenio.

'Primijetio sam da je poput drugog čovjeka', kaže Bern i otkriva da je i njegov govor, koji je podsjećao na mucanje Georgea VI, odjednom postao puno hrabriji.

Podizanje ugleda Monaka bio je dio Albertove misije stavljanja vlastitog pečata na kneževinu nakon duge vladavine oca, što je dosta izazovan cilj za nekoga čija reputacija zahtijeva rehabilitaciju.

Robert Eringer, američki privatni istražitelj, upoznao je princa 1990-ih i sjeća ga se kao 'sramežljivog i nespretnog' čovjeka. Kad je 2005. Albert preuzeo prijestolje, Eringer je osnovao neslužbenu agenciju - Monaco Intelligence Service - kako bi uklonio neugodne likove koji se nisu uklapali u Albertovu novu sliku.

Iste godine, mjesecima prije nego što je Jazmin službeno priznata, Eringer je, kaže, upoznao Tamaru Rotolo i Jazmin u Monaku.

'Nadao sam se da će Albert prvi put sresti kćer u privatnom okruženju, u našoj sigurnoj kući. To bi joj puno značilo i ublažilo oštrinu sudskih postupaka. No Albert i njegovi odvjetnici propustili su tu priliku, čekajući umjesto toga pravno priznanje Jazmin sljedeće godine', kaže Eringer.

Iako je Eringer 2007. izgubio kraljevsku naklonost i 60.000 dolara neplaćenih pristojbi, koje nije uspio dobiti ni sudskim putem zbog spornog ugovora na koji je primijenjen imunitet suverena, u najnovijem skandalu oko očinstva stao je na Albertovu stranu, ne propuštajući priliku i malo bocnuti princa od Monaka. Njegove sumnje temelje se na Marizinim tvrdnjama da je prikrivao identitet.

'Albert nije tako funkcionirao. Koristio je svoj identitet kao princ ne bi li privukao žene. Do 2005. godine imao je skoro 50 godina, bio je gotovo ćelav, debeo i prilično ružan. Njegov kneževski status privlačio je žene, a zasigurno ne njegov izgled', kaže Eringer, no Bern je malo više diplomatičan.

'Kad već ima izvanbračnu djecu, lako je reći: 'I ja sam jedno.' Ali neću suditi, jer ako se to sutra dokaže, ispast ću vrlo glup', zaključuje Bern.