'To je sve. Previše sam rekao', pomalo revoltirano rekao je Arsen Dedić na kraju sinoćnje, šeste epizode serijala 'Takvim sjajem može sjati', naslovljenom 'Škola bez učenika', u kojemu se govorilo o onoj fazi zagrebačke škole šansone u kojoj je taj pravac u domaćoj popularnoj glazbi pomalo počeo gubiti sljedbenike, nove predstavnike i pozornost publike. Rekao je to i meni je bilo pomalo žao, ne toliko zbog smiraja glazbenog žanra o kojem se govori u seriji (premda bi se u tu našlo razloga za žaljenje), nego zbog toga što su tom njegovom izjavom autori dokumentarca počeli stvari privoditi kraju.

Dokumentarni serijali u kojima se kuka za boljom prošlošću znaju biti zamorni jer često idealiziraju minula vremena i/ili žale za nečim što se zapravo ne bi dobro uklopilo u sadašnjost, ali ova HTV-ova dokumentarna serija nije bila takva. U proteklih šest tjedana, koliko se prikazuje, i sama sam pomislila, ali i od mnogih ljudi, među kojima većina inače uopće ne sluša takvu glazbu, čula komentar o tome kako se bilo lijepo sjetiti na pjesme koje su nam starci pjevali na svojim tulumima i zbog kojih nam (kao zbog većine ostalih) nije bilo neugodno. Ako je išta u povijesti hrvatske popularne glazbe bilo izvanserijski dobro, sasvim u razini onih famoznih svjetskih standarda kojima volimo stremiti i ako su išta iz te glazbe zapamtili pripadnici više generacija - onda su to bile pjesme autora i izvođača zagrebačke škole šansone. Autori ovoga serijala to su usput i fino kronologizirali, stavili u kontekst, obogatili pričama pjevača, drugih glazbenika, tzv. 'svjedoka vremena' i suvremenih glazbenika koji su u toj glazbi pronašli inspiraciju. Što je najvažnije, hrpu su nam tih, više nam i manje poznatih pjesama pustili u cijelosti pa smo uza svu dokumentarnost dobili i jedan mali, simpatičan juke box

Čak je i žaljenje prvaka zagrebačke škole šansone i njezinih obožavatelja zbog smiraja popularnosti takve glazbe u sinoćnjoj epizodi stavljeno u nešto optimističniji kontekst negoli što to obično biva u takvim emisijama. Prikazani su, naime, neki nimalo beznačajni suvremeni glazbenici, kao Zoran Predin, Đorđe Balašević, Lea Dekleva, Jasna Bilušić i Marko Tolja, koji su rekli da ih je upravo takva glazba hranila i nadahnula. Škola, dakle, nije bila sasvim bez učenika, a HTV-ov serijal, nadam se, nije bio bez gledatelja.