Lovkinja Morana Zibar ženska je karika HTV-ovog kviza 'Potjera'. Osim što zna sve, u našem razgovoru shvatit ćete da je Morana topla i draga te vas više neće podsjećati na najstrašniju profesoricu iz srednje škole...
Jedina si lovkinja u 'Potjeri' i blažena među muškarcima. Kako se slažete izvan seta?
Dobro se slažemo. Dečki su privatno stvarno OK, a mi kvizaški umovi međusobno se uvažavamo. Dobro, ja nemam renome kao oni, ali moraju me kao ženu trpjeti, paziti i maziti. Doduše, nemamo baš priliku družiti se izvan seta, vodimo prilično različite živote i različite smo generacije. Jedino Deana otprije znam s pub kvizova, na kojima se povremeno susrećemo.
Možeš li reći da su ti kvizovi fetiš?
Mogu, iako sam daleko od pravog geeka koji udiše i izdiše kvizove. Kao mala zarazila sam se gledajući obožavanu 'Kviskoteku', a kad sam napokon navršila 18 godina, prijavila sam se za gotovo sve televizijske kvizove. Nekad s uspjehom, nekad ne. Otkrivši puno godina poslije zagrebačke pub kvizove, pronašla sam svoju sektu.
Kako osvježavaš znanje?
Nakon dvije godine kvizne apstinencije zbog rođenja prvog i jedinog djeteta dosta sam zahrđala i još sam daleko od prave forme. Dakako, kao zaposlena i hiperaktivna majka nemam baš puno vremena ni za što, pa se održavanje znanja uglavnom svodi na novine, časopise, roštanje po Wikipediji ili nekim tematskim knjigama. Kako se bavim prevođenjem, svašta i tu pokupim.
Mnogi ti na forumu predbacuju da si prevesela, da nedovoljno tjeraš strah u kosti…
Nasreću, nemam vremena za praćenje foruma i zdvajanje nad komentarima. Moja TV persona sam više-manje prirodna ja. Osim toga, brbljanje i zezanje dobar su način za ubijanje nervoze, jedino ponekad blebnem i kakvu glupost pa se poslije lupam po glavi. Formatu kviza čija dramaturgija zahtijeva da budemo autoritativni i opasni udovoljavam koliko mogu, ali da sad idem forsirati ulogu neke smrtno ozbiljne, strašne, hladne kujetine, bilo bi to nakaradno.
Za sada su statistike na tvojoj strani, rezultat je 4:2? Jesi li zadovoljna?
Znaš kako se kaže, statistika je kurva. Dok odgovaram na ova pitanja, stvari su se već promijenile jer se snima unaprijed. Svi troje imamo i uspone i padove, a to je normalno i očekivano i dobro za dinamiku kviza. Pobjedničkim nizom uvijek sam zadovoljna i želim biti što bolja, ali treba znati prebroditi i sušna razdoblja.
Mario te sam uspio pobijediti - imate li nakon pobjede vremena za kratku proslavu?
Mario se odlično snašao i dobar je igrač, a i ja sam mu svojim poslovičnim nepotrebnim gafovima išla na ruku. Nakon zanimljive emisije drago mi je ako stignem pozdraviti natjecateljsku ekipu i čestitati ili utješiti, ali to nije uvijek moguće. A mi lovci uglavnom si samo kratko čestitamo, potapšamo se, 'damo si pet' i to je otprilike to, nema tu sad nekih posebnih proslava. Više vremena ode na zezanciju zbog nekih odgovora i na analizu igre.
Vidiš li znojne ruke i drhtava koljena kod svojih protivnika?
Ne, jer sam kratkovidna, ha, ha. Ma ne stignem primjećivati takve stvari. Istina, dosta ljudi je zakočeno i pod tremom, ali znam kako im je jer sam i ja prošla sito i rešeto televizijskih kvizova. Lako je to sad reći, ali oni koji igraju rasterećeno uvijek bolje prolaze.
Kit samoubojica je bila točka na 'i' zadnje emisije i odličan štos. Jesi li zadovoljna kemijom između tebe i Tarika na snimanju?
Slavni kit samoubojica nije smišljeni štos nego refleks jezičine brže od pameti. Prijateljica i ja još od srednje imamo tu internu šalu o kitu samoubojici, pa mi je to automatski izletjelo kad sam čula pojam orka. Srećom, ispalo je fora pa nije blamaža. Tarik je odličan i iskusan zabavljač pa u kombinaciji s nekim tko nije mrtvo puhalo dobro funkcionira, a meni uglavnom leže njegov humor i način interakcije. Jedino što bih se ponekad baš zabrbljala, ali za to nema vremena i nije na mjestu pa moram kočiti.
Kako tvoja kćerkica reagira na tvoj nastup na TV-u?
Srećom, kćerkica je još mala, u travnju će navršiti dvije godine, pa u vrijeme emitiranja već spava kao beba. Ali vidjela je jednom moju sliku u novinama, u lovačkom izdanju, kakva baš ne hodam doma, pa mi je bilo drago kad me je prepoznala i rekla 'mama'.
Jesi li imala tremu pred kamerama?
Da, trema je uvijek tu, ali za razliku od mojih natjecateljskih nastupa u kvizovima, ova sad je više pozitivno uzbuđenje i ne ždere me kao prije.
Kako napreduje tvoj projekt Taste of Croatia - zvuči jako zanimljivo?
Projekt nije samo moj: osnivači smo troje blogera i ja, a odlična samo ekipa i ponosna sam na nas. To je nezavisni digitalni enogastro vodič za Hrvatsku i upravo glancamo novu, poboljšanu verziju web stranice. Reakcije su dobre, vibracije oko nas mahom pozitivne i volimo ono što radimo već skoro tri godine. Rado bih da uspijemo realizirati sve što zamislimo, ali Taste of Croatia još uvijek je samo volonterski hobi, u sjeni svakodnevnih poslova i obaveza. Definitivno moj cjeloživotni projekt i velika strast.