Sve je u novoj RTL-ovoj natjecateljsko-slastičarskoj emisiji 'Tri, dva, jedan - peci!' nekako srednjestrujaški simpatično. Voditelji bi se, da nemaju ušiju, smješkali skroz oko glave, članovi žirija gotovo da se ispričavaju natjecateljima kada im moraju reći da su totalno sprčkali kolač, ambijent je neka kombinacija finsko-ličke brvnarije koja bi trebala grijati dušu i tijelo za hladnih zimskih dana, iza kvaziprozora projicira se nekakav snježni krajolik, svako malo uleti kadar blagdanske jelke po kojoj sipi snijeg (ili štaubšećer, vrag bi ga znao) - sve u svemu, fali još samo da netko u pozadini zavrti Christmas with Kićo i dobili bismo oživotvorenje onoga kako si poslovični mali Ivica zamišlja Božić u hrvatskom kulinarskom raju.

I nema u tome ničeg lošeg. Domaći gledatelji koji su se već odavno navukli na onaj krak globalne TV-kulinarije koji je zahvatio naše prostore jamačno će se sa zanimanjem zadubiti i u ovaj show, pomno iz dana u dan prateći koliko se nekome digao, khm, kvasac i tko je smućkao sjajniju glazuru. Problem je jedino u tome što emisija ne djeluje kao nešto što bi moglo privući i nešto širu publiku. Nema apsurdne, ali privlačne spektakularnosti Master Chefa, nedostaje joj krvožedne kompetitivnosti natjecatelja u Večeri za pet, nitko se ni na koga ne dere kao u Jezikovoj juhi, a raja koja nije prvenstveno fokusirana na kuhanje voli takve prizemne dodatke. Jasno je da 'Tri, dva, jedan - peci!' nije ni išao na taj efekt, nego bi, baš kao i britanski uzor showa, 'The Great British Bake-Off', trebao biti više edukativno orijentiran, ali iskreno, u tri epizode koje smo dosad odgledali nije baš bilo ni te prevelike edukativnosti.

Članovi žirija, iako vrlo simpatični (kao i sve ostalo u emisiji), jedva da i komuniciraju s natjecateljima - ili RTL-ovci u konačne verzije emisija ne uvrštavaju tu komunikaciju pa u većini slučajeva, kada netko u nečemu pogriješi, saznajemo samo da bi trebalo malo više poraditi na tijestu ili tako neki vrlo općenit naputak. Edukativnosti, ali i živopisnosti emisije pomalo oduzima i to što se u njoj zasad peku samo kolači za koje svi kod kuće imamo barem pet isprobanih recepata pa niti učimo nešto bogznašto novo niti će itko gristi nokte pred telkom, nestrpljivo iščekujući najobičniju makovnjaču.

Sve u svemu, emisija upada u kategoriju 'okej, ali...'. Ponovit ću još jedanput - ljubitelji televizijskog kulinarstva sigurno će je gledati i uživati, no gledali bi je - i možda malo manje uživali - i da je stoput lošija. Svima ostalima pečenje makovnjače vjerojatno je jednako zanimljivo kao i listanje kataloga lokalne slastičarnice. Za privlačenje tog dijela gledateljstva možda ipak treba malo podići dinamiku i podignuti letvicu. Dajte nam Iron Chefa, licencirajte Hell's Kitchen s razdražljivim glavnim kuharom i tako redom...