Nakon 'U uredu' i 'Statista', dolazi treći serijski udar na političku korektnost i dobar ukus autorskog tandema Gervais-Merchant, vjerojatno i najteži za progutati dosad
BBC je upravo završio emitiranje prve sezone najnovijeg sitcoma autorskog tandema Gervais-Merchant. Sedmodijelna sezona nastala je u koproduklciji s HBO-om koji će ga u Americi početi prikazivati krajem veljače, a stilski je kombinacija dviju dosadašnjih njihovih serija, 'Statista' i 'U uredu' ('An Idiot Abroad' i 'Ricky Gervais Show' bi se ipak ubrajali među projekte 'sa strane'), oba naravno remek-djela. S 'Uredom' dijeli formu lažnog dokumentarca, a sa 'Statistima' (također HBO koprodukcija) stvarne likove koji glume radikalno izmijenjene verzije sebe, kao i sprdanje sa svijetom lažnih i pravih celebrityja.
Glavni junak ovaj put je Warwick Davis, do pojave Petera Dinklagea najpoznatiji filmski patuljak (profesor Flitwick iz 'Harryja Pottera', 'Willow'), koji igra sebe, ali s golemim, mračnim twistom – Davis je naime zvijezda samo u svojoj glavi, a zapravo je luzer bez novca i posla kojeg je upravo ostavila žena (i prijeti da će mu sve uzeti!), dužan je gomilu novca poreznoj upravi i dešperatan u lovu na priznanje bilo kakve vrste. On (kao i u stvarnom životu) ima i showbiz agenciju za 'male ljude' (neuspješnu, treba li uopće reći?), a neprestano se mota oko prezaposlenih i nezainteresiranih Rickyja Gervaisa i Stephena Merchanta. Osnovni set up dakle i ne zvuči pretjerano inventivno, ali bilo tko s minimalnim poznavanjem stila i opusa Rickyja Gervaisa odmah može otprilike pretpostaviti kakve ga tu sve neukusne gadarije čekaju. Davis je ovdje najgora moguća kombinacija likova koje je Gervais igrao u 'Statistima' i 'U uredu', Andya Millmana i Davida Brenta (na način na koji kod Woodyja Allena glavni lik uvijek podsjeća na njega samog, bez obzira tko ga igrao) plus, naravno, neizbježan crni humor same njegove 107-centimetarske pojave, koju se ovdje, naravno, debelo eksploatira. Mnogi su bili skeptični oko sprdanja s patuljcima tvrdeći da su oni laka meta, podložna (bukvalno) niskim udarcima, no i da ima dva metra, Davis je još uvijek grozan tip, barem u 'Life's Too Short'. Ironično ili bizarno, uloga Warwicka Davisa u 'Lifeu' uloga je života za 'stvarnog' Warwicka, koji ovdje naprosto briljira.
Kao i u 'Statistima', i ovdje se dosta toga bazira na jakim gostovanjima slavnih, i treba odmah reći da su svoj golem utjecaj momci opet odlično iskoristili, pa tako imamo manje ili više urnebesne nastupe Johnnya Deppa, Liama Neesona, Helene Bonham Carter i Stevea Carrella. Ima i poprilično sprdanja na vlastiti račun, a tu se od gostiju najviše iskazao Sting, čiji je nastup skoro senzacionalan. U dokumentarcu sa snimanja serije, Sting je svoje scene prokomentirao ležernim smiješkom i riječima da je takvo radikalno sprdanje s njegovim likom i dijelom 'dobro za njega', odnosno njegov ego.
Većina uobičajenih Gervaisovih i Merchantovih 'žrtava' je tu – organizirana religija, svijet celebrityja ili, bolje, wannabe-celebritya, kao i svaki mogući oblik ljudske niskosti, a kad ne ide drukčije, uvijek će upaliti fora s Warwickom koji ispada iz svog auta, spotiče se o stepenice ili ne može dosegnuti nešto. Karikirani likovi Warwickove tupave sekretarice i još goreg, infantilnog i šeprtljavog, suicidalnog knjigovođe dosta duguju dvama srodnim likovima iz 'Flight Of The Concords' (a knjigovođa je još k tome i svojevrsni 'nastavak' Merchantovog agenta Darrena iz 'Statista'), no to ipak ne umanjuje značajno njihov šarm.
Prve kritike nisu bile ekstatične, što je vjerojatno odraz golemih očekivanja od bilo čega što dolazi s autorskim potpisom Gervaisa i Merchanta, kao i goleme konkurencije jakih novih igranih sadržaja na britanskom TV tržištu. Što se tiče rejtinga, serija je krenula sa solidna 3,2 milijuna gledatelja, ali je umjesto da raste već u drugoj epizodi pala na dva milijuna, a u trećoj na milijun gdje je i ostala do kraja, pa se činilo da neće biti druge sezone. No Velika Britanija nije Amerika, a BBC ima komfor da ne ovisi tako striktno o rejtinzima, pa će druga sezona ipak stići u proljeće 2013. Bit će da ima i nešto u trenutnoj specifičnoj tržišnoj i kulturnoj težini Rickyja Gervaisa. Bilo kako bilo, stvar definitivno ima potencijala, pa bi bilo šteta da ne dobije priliku dodatno se razviti…