Neki bi to nazvali pluralizmom, neki shizofrenijom, ali jedno je sigurno: emisija 'Pola ure kulture' u zadnje vrijeme šara po temama i idejama kao da u svojih pola sata želi izredati otprilike deset različitih emisija. Od sumanutih ideoloških obračuna 's njima' u komentarima ultradesnog Ivice Šole (koji samo periferno imaju veze s kulturom), preko koji put simpatičnih, a koji put dosadnih lamentacija o institucionalnoj kulturi pa sve do živahnih portreta novijih i drugačijih pojava na kulturnoj sceni, kao što je sinoć predstavljen(a) 'književna groupie' - gledatelj u najboljem slučaju mora zaključiti da je iza kulisa te emisije VESELO
Već sam sigurno jedanput, ako ne i pet puta primijetila da me preobražaj emisije 'Pola ure kulture' u zadnje vrijeme nemalo zbunjuje. Nije mi, naime, posve jasno što se želi postići sve glasnijim političkim angažmanom i dovođenjem paranoičnog (manje je važno što je desno orijentiran) komentatora koji u svakoj emisiji pokušava nekoga obezvrijediti i proglasiti neprijateljem ili, ako već ne ide tako, pik-zibnerom (sinoć su na tapeti bili propali umjetnici u politici i propali političari u umjetnosti, prema komentatoru utjelovljeni u Viliju Mautli i Oliveru Frljiću), a nije jasno ni kako se to uklapa u ostatak emisije.
Neki prilozi u toj emisiji, naime, i dalje pokazuju itekakve znakove života te se bave novim pojavama na kulturnoj sceni, prije svega DOBRONAMJERNO i s veseljem govoreći o nečemu što se na njoj događa, a ne se neprekidno ljuteći na one koji im ideološki ne odgovaraju iz tko zna kojeg razloga. Takav je sinoć bio prilog Dražena Ilinčića, koji je obišao Krležinu kuću na Gvozdu s kolumnistom portala arteist.hr koji tekstove objavljuje pod egidom književna groupie. Književna groupie jedna je od mlađih, ali i najzapaženijih pojava u hrvatskom kulturnom prostoru na internetu, drugačija je od ostalih i iako se književnošću i književnicima uglavnom bavi na posprdan način, riječ je o zabavnoj satiri koja zapravo afirmira književnost i brojne je zainteresirala za autore i kretanja u tom domaćem krugu. Ilinčić ju je na taj način i obradio. I baš je bilo fora.
Ono što zbunjuje jest sljedeće - premda Ilinčić svojim neobičnim i simpatičnim prilozima kao što je bio taj o književnoj groupie nemaju baš nikakav politički predznak, stječe se dojam da bi upravo takav pristup kulturi mogao razljutiti dežurnog komentatora čije se otrovne riječi prema svima onima koji mu ideološki idu uz dlaku smještaju bliže početku emisije. O tome da takav dojam nije sasvim bez veze, govori i najava urednice i voditeljice, koja je osjetila potrebu napomenuti da nije baš odmah obratila pozornost na preporuku redakcijske kolegice da pročita štogod od književne groupie. Možda se varam, možda ne razumijem taj pluralizam i raznolikost, ali čini mi se da je u redakciji ove emisije, kada se pogase kamere, u najboljem slučaju veselo. Jer na ekranu je - čudno.
