Ako smo na išta navikli od američke TV kuće HBO (koja za samu sebe, doduše, tvrdi da nije televizija, ali nećemo sada cjepidlačiti), onda su to vrhunski producirane serije. S onima dugotrajnijim, sezonskima tek odnedavna, odnosno od početka 'Igre prijestolja' pomalo vraćaju staru Sopranos-Žica-Dva metra ispod zemlje slavu koju su im preuzele druge slične TV kuće, ali s mini-serijama i dalje su neprikosnoveni šampioni. Nitko još nije uspio nadmašiti slavu astronautske 'Od Zemlje do Mjeseca', teško bi se itko i usudio mjeriti s umjetničkim izričajem 'Anđela u Americi', a najsjajniji dragulj u kruni mini-serijskog HBO-a bez ikakve konkurencije ostaje ratni serijski spektakl 'Združena braća'. Snimljena pod producentskom palicom Stevena Spielberga i Toma Hanksa te utemeljena na istoj filozofiji kao i dugometražni film 'Spašavanje vojnika Ryana', televizijskoj je publici donijela prikaz rata na kakav dotad nije bila navikla s malih ekrana. Umjesto herojskih podviga i slavljenja raznih junaštava, rat je prikazan realistično, turobno i pakleno, kakvim ga se preživjeli ratni veterani i sjećaju. Kritičari i gledatelji diljem svijeta popadali su ničice od oduševljenja.

Nešto manje od deset godina nakon 'Braće', Spielberg i Hanks sličan su recept odlučili okušati i na prikazu druge velike bojišnice Drugoga svjetskog rata - takozvanog pacifičkog teatra. Snimili su zato mini-seriju 'Pacifik', ep od 10 epizoda u kojemu se na temelju sjećanja američkih sudionika rekonstruiraju najkrvavije bitke između američke i japanske vojske na dalekim oceanskim prostranstvima.

Premda su se Spielberg i Hanks i ovdje trsili prikazati rat bez prevelikih junaštava i patetičnog patriotizma, i premda nam se i ovdje glavne

bitke pacifičkoga teatra prikazuju kroz oči trojice pripadnika jedne od najistaknutijih postrojbi (1. divizija mornaričke pješadije - marinaca) - nekoliko je elemenata koji u 'Pacifik' nisu legli baš onako blistavo kao što je bio slučaj sa 'Združenom braćom'.

Prvo, 'Združena braća' odvijala su se na zapadnoeuropskoj bojišnici, a o ratu na tome području većina gledatelja zna dovoljno da bi priču mogla pratiti sa zanimanjem i razumijevanjem. 'Pacifik' je tu mnogo zahtjevniji - riječ je o daleko složenijoj, široj i općoj javnosti mnogo manje jasnoj fronti koja običnome gledatelju vrlo lako može izgledati tek kao konfuzna zbirka povremenih napucavanja na sićušnim otocima između kojih se vojnici beskonačno voze po razaračima diljem Oceanije.

Drugo, odnos s neprijateljem s kojim se bore glavni likovi strahovito je apstraktan i nema gotovo nikakvoga osobnog susreta s japanskim vojnicima u kojima bi, kako je povremeno sjajno činjeno u 'Braći', do izražaja došao dojam da se i suprotna strana nalazi u istoj kaši kao i ona koju pratimo. Istina, takav je prikaz u 'Pacifiku' vjerojatno posljedica toga što su američki vojnici doista slabo poznavali svoje japanske protivnike te toga što su se doista susretali samo s najfanatičnijim predstavnicima k tome im i nepoznate, strane kulture, ali ipak taj dio serije ostaje pomalo neistražen i pristran.

Treće proizlazi iz drugoga, a odnosi se na svojevrsnu plošnost glavnih triju likova kroz koje pratimo priču, ali svim zamjerkama unatoč, riječ je ipak o jednoj od najboljih ikada snimljenih ratnih serija. Gore pobrojani nedostaci vidljivi su samo onima koji su voljeli 'Združenu braću' i sada očekuju jednaku takvu seriju o Drugom svjetskom ratu na Pacifiku. Neće je dobiti. No dobit će tehnički spektakularnu seriju s gomilom dosad nepoznatih informacija i još jedan od podsjetnika kako se velike i pobjedničke nacije prisjećaju svojih ratova. Bez previše patetike i uglavnom kao jezivog, a ne slavnog događaja.

Kako god bilo, zadržite se večeras na Prvome programu HTV-a. 'Pacifik' je trenutačno najbolja serija koja se prikazuje na svim domaćim televizijama.