Kada je riječ o interesu i vjernosti publike, ‘Ples sa zvijezdama’ jedna je od najdosljednijih i najplodonosnijih zlatnih koka HTV-a. Snima se po licenci koja ne dopušta puno vrludanja mimo provjerenog recepta, pa u formatu nema ni ugodnih ni neugodnih iznenađenja, a i sastoji se od elemenata koje gledatelji jednostavno obožavaju. Tu je evergrinska glazba uz koju se Hrvati zaljubljuju još od doba Radio Luksemburga, tu su kostimi s maskenbala u Južnoj Americi, tu su suci koji dijele packe i zlatne zvjezdice, tu su ljudi koji inače ne plešu pa se popikavaju po podiju kao junaci slapstick komedija, a svime time predsjedaju Helga & Oliver: next generation. Ne mo'š fulat ni s dvije lijeve! No osim što je prva epizoda nove, šeste sezone plesnoga zvjezdanog serijala sve to nanovo ustoličila, potvrdila je i nekolicinu problemčića s kojima se ovaj šou susreće već nekoliko godina.

Prvo, već je svima jasno da onaj dio naziva emisije koji govori o zvijezdama već dugo nema prevelikog smisla. Dok su u prve dvije-tri sezone natjecatelji koji su plesali s profesionalcima možda čak i bili poznati širokoj publici, tamo negdje od četvrte postalo je jasno da je Hrvatska premala zemlja da bi se u njoj moglo iskopati toliko općepoznatih faca koje imaju želje, vremena i volje za plesanje, pa je počela regrutacija amaterskih plesača iz redova marginalno prepoznatljivih i onih koji su s marginalno prepoznatljivima dvaput pjevali u zboru ili triput popili kapućino na špici. Sada smo, pak, u šestoj sezoni, već u situaciji gdje nam se kao zvijezde serviraju ljudi preliveni iz drugog zvjezdanog talent-šoua – onoga s pjevanjem (u plesnom natjecanju ove godine sudjeluju Marko Tolja i Martina Tomčić, oboje dio stalnog, što pjevačko, a što sudačko-profesionalnog dijela serijala u kojemu zvijezde pjevaju), a i profesionalni plesači, koji bi trebali te zvijezde podučavati plesu – sada su veće zvijezde od svojih partnera, o čemu svjedoči i nekoliko komentara koje sam čula nakon sinoćnje emisije: 'Super mi je ona mala koja pleše s Kraševcem', i: 'Duhovit je onaj dečko koji sliči na Gopca, a plesao je sa Žutićkom.' Istinabog, ni u inozemstvu situacija sa zvijezdama u sličnim emisijama nije puno bolja, ali tamo zlobnici obično govore o tome da u natjecanjima iz rubrike Dancing With the Stars sudjeluju islužene zvijezde. Kod nas nije toliko riječ o isluženosti, koliko o posizanju za ljudima koji su jedino zvijezde kod svojeg pedikera ('Joj, gospon, vidla sam vas jučer na televiziji, baš ste im dobro rekli.').

Drugo, oduvijek me iritirala agresivna prisutnost sponzora u plesu i pjevanju sa zvijezdama, pogotovo kada je se stavi uz bok činjenici da se u istome šouu od pretplatnika javne televizije muze lova prilikom glasanja na brojeve s posebnim tarifama (čisto spomena radi, većina američkih talent šouova ima besplatne brojeve za glasanje, a nijedan se ne emitira ni na kakvoj javno financiranoj televiziji). Ove je godine, međutim, to sponzorsko šenlučenje po šouu još gore: više nije riječ o šampončićima i inim šarencijama za uljepšavanje koje po temi nekako i idu uz zabavni program, nego – BUM! – banke i kreditne kartice! Divota. Baš kad čovjek pomisli da se uz malo kruha-i-igara razbibrige može mozgovno skloniti od vlastitih problema, između ingliš valcera i prvog 'ča' u popularnom latinoameričkom plesu uleti reklama za instituciju koja ti se trudi uvaljati još jedan kredit zbog kojeg ćeš robovati do smrti. Iznimno zabavno i neopterećujuće.

Treće, scenaristima koji Dušku i Barbari stavljaju šale i pošalice u usta netko bi već jednom trebao reći da su fore o plavušama i kilaži natjecatelja potrošili još u prve

tri epizode prve sezone te da upadice u stilu: 'To ti je ples u kojem nemaš što misliti, znači ples za plavuše', već i kućnim papigama idu na jetra. U onih nekoliko spontanih trenutaka, kao što je bilo Duškovo imitiranje doista smiješnog Šalkovićeva ča-ča-ča, vidljivo je da se voditelji i bez takvih gluposti prilično dobro snalaze i sami.

No uza sve te, već klasične i dobro poznate boljke, 'Ples sa zvijezdama' i dalje je puno zabavniji nego što je iritantan i sigurna sam da će i ove sezone pred ekranima zadržati sve poklonike umjetničkog klizanja, šljokica, Freda i Ginger te zabavnog programa u stilu Antona Martija. Osim toga, nakon montipajtonovskog skeča u koji se pretvorio prvi nastup putopisca Hrvoja Šalkovića, čak se i oni gledatelji koje ples kao takav naročito ne zanima mogu radovati još jednom nizu komičarskih performansa iz žanra koji su začeli Žarko Radić, Davor Gobac i Ana Ugarković.