Sve svjetske naslovnice 6. kolovoza 1962. prenijele su strašnu vijest da je preminula najpoznatija holivudska plavuša Marilyn Monroe. Većina njih tada je kao uzrok smrti navela predoziranje tabletama
‘Marilyn Monroe, problematična ljepotica koja nije uspjela pronaći sreću kao najsjajnija zvijezda Hollywooda, u nedjelju je pronađena mrtva u svom domu u Brentwoodu od, očito, predoziranja tabletama za spavanje.’ Bio je to samo jedan od uvoda u mnogobrojne tekstove o smrti Marilyn Monroe, što je šokiralo svijet.
Od njezine smrti u 36. godini života prošlo je više od šest desetljeća, ali je i dalje zanimljiva i javnosti i medijima te se ne prestaju nalaziti novi pogledi na život glumačke ikone. Sve se to sada samo pojačalo Netflixovim filmom ‘Blonde’, u kojem ju je utjelovila Kubanka Ana de Armas, i o kojem su već i kritičari podvojeni u mišljenjima.
O njoj se i dalje toliko piše i zbog raznih teorija zavjera, među kojima je jedna od ‘najglasnijih’ ona da je ubijena, no još uvijek se ne mogu dogovoriti oko toga jesu li krivci Kennedyjevi, CIA, vođa sindikata Teamsters Jimmy Hoffa ili mafija.
Bez obzira na sve, na njezinom imenu, liku i djelu mnogi i danas zarađuju milijune. Ona sama od svega je jako malo uprihodila, kupivši si prvu nekretninu, kuću u Brentwoodu, u kojoj je i pronađena mrtva, netom prije smrti.
Iako nikada nije bila nominirana za Oscara, a kamoli da ga je osvojila, Monroe je bila najpoznatija glumica na svijetu. Rođena kao Norma Jeane Mortenson, kasnije poznata kao Norma Jeane Baker, odrastala je u sirotištima i udomiteljskim domovima na području Los Angelesa, a nakon što je napustila srednju školu, počela je raditi kao fotomodel i to prvo kao brineta, potom i kao izblajhana plavuša, jer je tako ‘bolje prolazila’.
Svoj prvi filmski ugovor, onaj s 20th Century Foxom, potpisala je 1946. kao 20-godišnjakinja, a filmski studio promijenio joj je ime u Marilyn Monroe, po djevojačkom prezimenu njezine majke koja je bila smještena u mentalnu ustanovu.
Do 1953. godine, zahvaljujući svojim oblinama, postala je svjetski seks-simbol, glumeći u glazbenim komedijama poput ‘Muškarci više vole plavuše’ i ‘Kako se udati za milijunaša’, što joj je otvaralo mnoga vrata, no na svemu su tome više zarađivali drugi od nje same. Tako je u prosincu 1953. Hugh Hefner pokrenuo časopis Playboy, čiju je naslovnicu krasila Monroe, a njezina se gola fotografija na crvenom baršunastom zastoru našla i na kalendaru. Hefner je fotografu za snimanje platio 500 dolara (danas oko 5500 dolara) dok ona sama nije dobila ni centa.
‘Nikada nisam primila ni zahvalu od svih onih koji su zaradili milijune na račun moje gole fotografije’, njezina je izjava koja se našla u knjizi fotografa Georgea Barrisa ‘Marilyn: Her Life in Her Own Words’ iz 1995. godine.
Baš onako kako nije bila uspješna u poslu, ništa bolje nije prolazila ni u privatnom životu. Godine 1942., kao 16-godišnjakinja, udala se za susjeda Jamesa Doughertyja i s njim provela četiri godine u braku. Godine 1954. udala se za umirovljenu zvijezdu New York Yankeesa Joea DiMaggia, od kojeg se rastala nakon samo devet mjeseci, da bi čak pet godina izdržala sa spisateljem Arthurom Millerom.
Nakon razvoda od njega ubrzo se zaljubila u novog američkog predsjednika Johna F. Kennedyja, a ni on nije ostao imun na slavnu ljepoticu. Kako je napisano u brojnim biografijama, zajedno su proveli noć u Palm Springsu, u domu pjevača Binga Crosbyja, a onda je u svibnju 1962. glumica ostavila sve bez riječi usred prepunog Madison Square Gardena otpjevavši Kennedyju ‘Happy Birthday’.
Tajna afera s predsjednikom, ali i ostalo što joj je život donio doveli su Monroe do toga da je početkom 1962. počela piti tablete kako bi se mogla nositi s tjeskobom, a onda ju je studio suspendirao sa snimanja filma ‘Something’s Got to Give’ jer je neprestance izostajala. Bila je iznimno usamljena i sve je više vremena počela provoditi sama u svojoj kući u Brentwoodu, u kojoj ju je u rano jutro 5. kolovoza njezin psihijatar pronašao ‘golu kako leži licem prema dolje na krevetu, s telefonskom slušalicom u ruci’. Pored nje bila je prazna bočica tableta, pa je mrtvozornik proglasio njezinu smrt ‘vjerojatnim samoubojstvom’.
Njezino tijelo pokopano je u Memorijalnom parku Westwood Village u Los Angelesu, no legenda o njoj i dalje je živa. Primjerice, 1973. godine mnoge robne kuće i suvenirnice diljem zemlje na svoje police stavile su puzzle, karte, rokovnike, kalendare... s njezinim likom, a pariške modne kuće ponovno su u modu vratile uske suknje i veste te visoke potpetice.
Sve je to najjednostavnijim rječnikom objasnio njezin bivši publicist rekavši: ‘Svatko tko može zaraditi na nečem od sjećanja na Marilyn to i pokušava napraviti.’
I nije lagao, jer baš svi, od njezine kućepaziteljice do spisatelja Normana Mailera, ispričali su svoje priče o njoj i napisali knjige u kojima je ona glavni lik. Mailer je tako objavio tvrdnje da je imala aferu s oženjenim državnim tužiteljem Robertom F. Kennedyjem te da ju je ubila CIA, a u televizijskom intervjuu priznao je da ne vjeruje u te spekulacije, ali da ih je stavio u svoju knjigu kako bi se što bolje prodavala jer mu je novac bio prijeko potreban.
Kada se obilježavalo 20 godina od njezine smrti, Monroe je bila popularnija no ikada i te 1982. pojavila se 19. put na naslovnici časopisa Life, što do tada nije uspjelo nijednoj filmskoj zvijezdi.
Uz razne teorije zavjere, ona je i danas omiljena tema, zbog čega se većina slaže u jednom - nada da će joj biti dopušteno da ‘počiva u miru’ gotovo je nikakva. Sama je bila itekako svjesna svog imidža, a samo dva mjeseca prije smrti rekla je: ‘Nisam djevojka iz susjedstva, nisam dobrica, ali i ja sam samo čovjek. Što se mene tiče, najsretnije vrijeme moga života je upravo sada. Postoji budućnost i jedva čekam da stigne. Trebalo bi biti zanimljivo.’