Već dulje vrijeme domaću glazbenu scenu obogaćuje kantautor rođen 30. siječnja, kad i Darko Rundek i Husein Hasanefendić Hus, samo 1989. godine. Glazbena priča J. R. Augusta potvrđuje kako talent kad se susretne s upornošću mora donijeti odlične rezultate.

Sve je počelo kad je za četvrti rođendan na dar dobio sintesajzer. Prva pjesma koju je naučio svirati bila je 'My Way' Sinatre, a kad mu je tata iz Njemačke donio pijanino, zaljubio se u zvuk klavira i on mu je postao fokus života. U drugom razredu komponirao je svoju prvu skladbu 'Zamišljeni vojnici', kasnije objavljenu u jednom udžbeniku za osnovnu glazbenu školu, a s dvanaest godina počeo je svirati u vinoteci poznatog zagorskog restorana. U osmom razredu osnovao je bend, a s 20 godina počeo je pisati pjesme na engleskom. Otkad je objavio prvi album 'Dangerous Waters', ne prestaje se pričati o njemu. Kritičari ga obožavaju, publika hrli na njegove koncerte, a struka ga redovito nagrađuje.

Prošle godine trijumfirali ste na nagradama Rock&Off - jeste li se iznenadili ovogodišnjim nominacijama?

Jesam. Očekivao sam da ćemo biti nominirani samo u kategoriji live izvođač godine...

Što nagrada poput takve znači za vaš rad?

Nagrade ti daju medijsku eksponiranost, što je jedna od ključnih stvari za ovaj biznis.

Kako vam je prošla protekla godina, što ste sve naučili o sebi?

Prošla godina bila je najuspješnija u mom životu što se glazbene karijere tiče, a što se izolacije tiče - nije mi teško pala. Ionako sam često izoliran od svega ako mi to stvari dopuštaju.

Jesu li tijekom karantene nastale neke nove pjesme, na čemu ste sve radili?

Jesu, ali to nije zbog karantene. Konstantno pišem, tako da uvijek imam novih pjesama. Kako bilo, u karanteni sam se fokusirao na pjesme na materinjem jeziku i skoro pa završio čitav album koji bih htio snimiti nagodinu s ljudima s hrvatske glazbene scene kojima sam se oduvijek divio i koji su me inspirirali.

Kakvi su vam planovi za ovu godinu? Ima li koncerata na vidiku?

Ima, ali vidjet ćemo hoće li se i kako realizirati.

Koliko vam znači album 'Dangerous Waters' i koliko je uopće trebalo da dođe do njegove realizacije?

Znači mi jako puno jer mi je to prvijenac i zato što niti jedna pjesma na njemu nije lošija od druge. Taj album, uz neke preinake, mogao sam objaviti u lo-fi verziji još 2015., ali nisam. Većina pjesama nastala je kad sam imao 23, 24 godine. Sad sam upravo navršio 32, pa računajte...

Koja vam je najznačajnija pjesma koju ste dosad napisali i zašto?

Ne mogu se odlučiti za jednu pjesmu, ali mogu spomenuti 'Crucify Me', koja mi je jedna od najdražih, ali je i najbolje prošla od svih koje sam do sada objavio. Ljudi je vole i svi se u njezinim harmonijama i tekstu mogu pronaći.

Planirate li možda suradnje s kolegama sa scene?

Da! Govorio sam o albumu na materinjem jeziku koji namjeravam snimiti nagodinu u jednom od pitanja prije.

U čemu sve crpite inspiraciju za svoje pjesme?

Svaki tren u životu je inspiracija. Najčešće je život dosadan i puno toga postane rutina pa si sam zadajem izazove i stavljam se u neugodne ili čudne situacije kako bih prekinuo dosadu i rutinu te doživio inspiraciju.

Da možete nešto promijeniti u svojoj dosadašnjoj karijeri, što bi to bilo i zašto?

Ništa ne bih mijenjao. Nema smisla razmišljati o prošlosti, nego se treba fokusirati na sadašnjost i povremeno kovati planove za budućnost.

Na svim koncertima prati vas i bend, a posljednjih godina i zbor. Kako se dogodila priča sa zborom?

Oduvijek sam htio veliku bandu oko sebe, puno ljudi na pozornici. Čovjek ponekad treba paziti što želi jer mu se to može i ostvariti. Naravno, iznimno mi je drago što imam sve te sjajne ljude i glazbenike u svom orkestru, ali je ponekad teško organizirati čak i najjednostavnije stvari.