Televizijom se bavi već 27 godina i bez nje ne može zamisliti život. Njegovo radno vrijeme nikad ne završava, a snimao je dosad bizarne i blesave festivale, u šlafroku, po Hreliću, u stranim zemljama, hrvatske povijesne velikane, s lakoćom spajao estradne zvijezde sa zanimljivim ljudima iz naroda, radio u svim uvjetima, na plus 35 ljeti, na minusu tijekom zime i još nebrojeno puno toga. I svaki put nametao bi pitanja poput - hoće li i ovaj njegov novi projekt biti jednako intrigantan kao dosadašnji? Sada se s jednakom radoznalošću iščekuje njegov novi uradak o kojem je pričao za tportal.

Novi serijal 'Glup kao kokoš, tvrdoglav kao magarac' je spreman. Zašto životinje, zašto takav dokumentarac?

'Glup kao kokoš, tvrdoglav kao magarac', serijal autobiografskog naslova, ima osam epizoda po 52 minute u kojima obrađujemo 11 domaćih životinja, dakle sličan je 'Hrvatskim velikanima', no obrađujemo životinjske velikane bez kojih čovječanstvo ne bi bilo ovakvo kakvo jest. U jednoj epizodi zvijezda je kokoš, u jednoj svinja, u jednoj krava, u jednoj ovca i koza, zatim konj i tovar, pas, mačka i ostala perad – pura, patka i guska u zadnjoj epizodi! Uglavnom, životinje su neiscrpno vrelo najzabavnijih podataka i idealan sadržaj da nedjeljom navečer upalite HTV 1. Emisija kreće u 12. mjesecu, uz nju se opustite, nasmijete i zabavite, a pri tome nešto i naučite!

Možete li nam otkriti što ćemo to zanimljivo saznati o životinjama? Među ostalim, pokazat ćete nam celebrity kokošinjce...

Jeste li znali da u Americi kokoši nose pelene te postoji cijela industrija pelena za koke da bi one mogle živjeti u vašem stanu i biti 'pristojne'? Mnoge holivudske zvijezde, kao npr. Lady Gaga, Oprah… imaju kokoši jer žele imati domaća jaja, a onda postoji cijela industrija ludih, napucanih kokošinjaca, koje smo naravno snimili. Koke su u današnje vrijeme i terapeutkinje te pomažu ljudima s psihičkim problemima. A koliko ljudi zna da koke imaju jedan jajnik ili da su krave sposobne i za jahanje? U Švicarskoj postoji natjecanje poput onih za konje na hipodromu, na kojem se naravno jašu krave. Pa onda joga s kozama, brzorastući biznis s 500 podružnica širem Amerike. Tu smo jogu snimali iznad San Francisca, a na taj događaj dolaze zaposlenici Googlea i Facebooka. Što se tiče pasa, snimili smo najružnijeg psa na svijetu u Americi, u kojoj se takvo natjecanje održava jer i ružni psi su lijepi, a snimili smo i tetu koja živi s 1000 mačaka. Bavili smo se kokošjom inteligencijom, bili smo u kampu u kojem kokoši treniraju kako brojati i svirati klavir – i to je moguće!

Znači gledatelje očekuje puno smijeha i zabave...

Nevjerojatno je to u kojim sve područjima života ljudi koriste životinje. Od presađivanja organa sa svinje na čovjeka do tolike ljubavi za pse i mačke da ih ljudi danas kloniraju. Iako su nas Barbara Streisand i Simon Cowell molili da snimimo njihove klonirane ljubimce, mi smo snimili čovjeka koji to radi u Engleskoj te nudi svoje usluge i Hrvatima. Bili smo u Americi i u hotelu za svinje s pet zvjezdica, u kojem postoji spa za njih, a i snimili smo svinju koja je zaposlena na aerodromu u San Franciscu i radi kao terapeutkinja. Dakle nevjerojatno, ali vlasnica ima itekakve koristi od te svinjice, a i svi koji su pod stresom i koje ona tješi na tom aerodromu. Ne samo da će se ljudi uz naš serijal zabaviti, nego će možda dobiti ideju kako pokrenuti neki životinjski biznis, koji je kod nas bizaran, a ljudi vani sjajno žive od njega. Kod nas su domaće životinje većinom svedene na tanjur, ali vani je to krenulo u toliko različitih i začuđujućih smjerova da to stvarno vrijedi pogledati.

Koliko dugo je nastajao serijal? Kako ste se pripremali, koliko dugo istraživali?

Cijela produkcija trajala je nešto manje od godinu dana, a rastegla se zbog korone koja nam je onemogućila neka vanjska snimanja. Okupili smo super ekipu, koja je vrijedno istraživala i zvala sugovornike doslovce po cijelom svijetu. Jednom riječju, zahtjevan projekt, ali ako nema izazova u poslu, onda nije zabavno raditi. Mislim da je vrijedilo i da će se ovaj projekt, kao i 'Hrvatski velikani', moći emitirati još godinama poslije prvog emitiranja. Evo, i spomenute 'Velikane' i 'Najveće svjetske fešte' otkupio je Pickbox i sad ih mogu gledati gledatelji u Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji. Dakle to je izvozni proizvod made in Hrvatska.

Koja je vama najdraža domaća životinja?

Definitivno kokoš - u toj emisiji ima jako puno 'vau momenata'… uvijek sam doživljavao kokoš kao jednu vrstu, onu ofucanu koju vidiš kod bake na selu, međutim snimanjem ove emisije otvorio mi se cijeli svemir. Kokoši postoje u milijun prekrasnih i začudnih kombinacija boja, neke imaju srca po perju, druge su visoke pola metra, treće minijature, pa postoji crna kokoš, kojoj ne samo da je perje crno, crno joj je oko, kao i krijesta, perje, noge, crna joj je koža, krv, crno joj je meso, pa i organi… to je nevjerojatno. Jedino što joj nije crno je jaje. A i jaje je zapravo čudo. Sve ono što trudnica devet mjeseci svaki dan unosi hranom nekoliko puta, sve je to koka unaprijed zapakirala u jednom jajetu iz kojega izađe živi pilić. A tu je još masu drugih zanimljivosti - šokiralo me to da pijevac nema pišu, znači simbol muškosti, a istina je puno kompleksnija… kakvo razočaranje! Ali i to ćemo razjasniti u epizodi.

Kako se na vas poslovno i privatno odrazila korona?

Što se tiče komercijalnih projekata kojima se bavi moja firma Sirovina i sinovi, posla i snimanja ima preko glave. Međutim malo mi je žao što se tiče televizijskih projekata i ograničavanja putovanja - tu smo malo stradali jer što se tiče ovog serijala o životinjama, puno je veći izbor stručnjaka koji se bave inteligencijom životinja ili nekakvim bizarnostima izvan Hrvatske nego kod nas. Logično, imaju više novca, veće su institucije, a to nam je propalo u jednoj mjeri. Dio smo snimili Skypeom, ali nije to isto kao kad odeš na lice mjesta i snimiš čovjeka koji proučava inteligenciju svinja ili tetu koja genetskim inženjeringom miče rogove s krava. Jer krave godišnje ubiju više ljudi nego morski pas.

Što vam je u vrijeme karantene bilo najteže?

Netom prije karantene snimili smo 19 priloga u dva tjedna bjesomučnog putovanja i snimanja diljem Amerike za svih osam epizoda. Kad je naš avion sletio u Hrvatsku, tad je došla vijest da Trump ukida letove iz Europe. Bogu hvala da smo to snimili, to mi je najzanimljiviji dio serijala, sve te vanjske snimke. A kad je krenula karantena, onda sam ju iskoristio za odmor i obitelj i zapravo sam uživao. Bilo je to lijepo i romantično obiteljsko vrijeme. Čim je završio lockdown, krenula je škola, krenuli su poslovi te svatko opet na svoju stranu. Jedino što mi je ostalo to je da sam tijekom karantene razvio blagu ovisnost o trosjedu. S obzirom na moj tempo života i posao kojim se bavim, rijetko imam priliku ležati na trosjedu, ali u tih nekoliko tjedana upoznao sam sve njegove čari i mislim da se tu razvila duboka i strastvena ljubav. Tako da ako mi sada išta fali u normalnom životu, to je druženje s trosjedom.

'Novo normalno' je svima donijelo određene strahove i strepnje - što je vaš najveći strah u ovoj situaciji?

Brinem se što će biti sa svijetom i Hrvatskom zbog pandemije, hoće se to odraziti na ljude da izgube posao i ono najbitnije - hoće li oboljeti netko u mojoj okolini… ako i oboli, hoće li imati neke posljedice ili ne daj Bože nekog tragičnog ishoda. Mislim da dijelim brigu svih Hrvata i svih građana svijeta, nemam pojma. Naravno, uvijek čitaš novine, milijardu portala - svatko tvrdi svoje… gdje je prava istina? I to mi je teško razaznati u ovoj kakofoniji najrazličitijih informacija. Ali i čelik i željezo i mnogi drugi materijali puno su mekši i porozniji nego čovjek, tako da mislim da ćemo i to prebroditi.

Što novoga spremate, na čemu sve trenutno radite?

Trenutno radim na završavanju serijala o životinjama. Kokodačem, lajem i mekećem po cijele dane i pripremam neke nove projekte o kojima ćemo divaniti drugi put. U ovo doba korone ništa nije izvjesno, dovoljno je da netko, ne daj Bože, od moje ekipe dobije koronu, a u ekipi radi 25 ljudi i svaki kotačić jako je bitan. Isto tako, uvijek naglašavam da je ovo timski rad. Svaki serijal koji radim zasluga je ne samo mene, ja sam dirigent, a tu je cijeli orkestar prekrasnih i vrhunskih profesionalaca koji ulažu i dio sebe i svoje kreativnosti u sve to. Tako da ako stane jedan dio, u problemima je cijela mašinerija.

Vjerujem da će se naši dragi gledatelji jako dobro zabaviti i da će od sada pa nadalje početi gledati životinje oko sebe drugim očima… To su životinje i zaslužile, a da nije bilo njih, naše bake i djedovi ne bi imali što jesti. Bez tovara ne bi bilo Dalmacije, bez koze možda ne bi bilo Istre, bez svinja i koka ne bi bilo velikih dijelova Hrvatske, da nije bilo konja, ne bi bilo toliko osvajanja… Možda ne bi bilo Rimskog Carstva kakvog znamo. Možda Aleksandar Makedonski ne bi nikad došao do Indije, možda Turci ne bi nikad došli do ovih krajeva. Naša povijest, naše granice, naši geni bili bi drugačiji. Puno toga zapravo dugujemo životinjama, a toga nismo ni svjesni. Isto tako, u današnje vrijeme mačke i psi djeluju kao antidepresivi te pomažu mnogim ljudima da ostanu normalni i mnogim usamljenima da osjete ljubav, dakle vrlo su dragocjene životinje.