Bend Zabranjeno pušenje ovo ljeto provodi radno, a turneja na kojoj promoviraju aktualni album 'Šok i nevjerica', uključuje nastupe u dalekoj Australiji, ali i veliki koncert u zagrebačkom Domu sportova 19. listopada. Dan prije, 18. listopada ovaj bend koji proslavlja čak 35 godina od kultnog prvijenca 'Das ist Walter' održat će nastup na splitskim Gripama.

Prvijenac Zabranjenog pušenja 'Das ist Walter' iz 1984. dobio je naziv po filmu 'Valter brani Sarajevo', a uvodna pjesma upravo je tema iz istoimenog filma. U početku izdan u maloj tiraži, na kraju je prodan u rekordnih 100,000 primjeraka, što je premašilo očekivanja početnog tiraža za čak 30 puta. Iste godine bend kreće na turneju od 60 koncerata po najvećim dvoranama u nekadašnjoj Jugoslaviji te ubrzo postaju velika rock atrakcija.

U suradnji s mladim sarajevskim glumcima, članovi grupe u tom su periodu pokrenuli popularan humoristički show Top lista nadrealista iz kojeg se paralelno razvijao artistički, urbani pokret nazvan Novi primitivizam. Bendove koji su djelovali u njemu krasila je istančana autoironija na jakom sarajevskom slengu te britko seciranje tadašnjeg socijalističkog društva i banalne svakodnevice često kroz umjetničku formu malih priča. Pokret kojim je zapravo jedan grad izlazio iz svoje kulturološke čahure nije bio po volji rigidnog režima pa su članovi optuženi za vrijeđanje društvenog ustroja te neprešutnim dogovorom medija i organizatora koncerata stavljeni 'na led'.

Sejo Sexon odnosno Davor Sučić zanimljiv je sugovornik te je rado za tportal otkrio neka svoja razmišljanja.

Završili ste studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, kako to da ste se baš odlučili za taj studij obzirom da ste uoči rata bili apsolvent na medicinskom fakultetu? Kako kao povjesničar gledate na aktualna politička zbivanja u svijetu i kod nas poput buđenja fašizma ili rasta popularnosti populističkih i desnih konzervativnih opcija? Zar nismo ništa naučili?

Pa eto kod nas je to malo, što se kaže, 'slučaj urijetko' da ljudi pod stare dane pokušavaju napraviti generalku na sebi. Sebi sam to priuštio pa sam upisao fakultet sa 40 godina. Jednostavno mi je dojadilo da se informiram po kafanama i u novinama jer su 90 pokazale kako informiranje po kafanama i novinama može biti kobno po nečiji život i egzistenciju tako da sam odlučio se ubuduće informirati na pravom mjestu na fakultetima, sveučilištima, seminarima gdje se skupljaju ljudi koji imaju što reći o toj problematici. Što se tiče fašizma i populizma, mislim da je sada trend u svijetu negiranje činjenica. Ljudima su izgleda dosadile činjenice... Već 200 godina tamo od Voltaira i Rousseaua ljudi žive za znanost, s manje bolesti, više hrane, u jednom i boljem kvalitetnijem životu, ali eto ljudima jednostavno nekad dosadi rahatluk o čemu govori i naša pjesma 'Kupi nas Ali'. Odatle vjerojatno možemo izvući i zaključak otkud 20 tisuća ratova zabilježenih na ovoj planeti. Bilo bi ih dovoljno par da naučimo da od ratova nikakve koristi i hajra nitko neće imati, ali eto, ljudi se stalno vraćaju tome. Danas se tako negira fašizma, cjepiva, da je zemlja okrugla… Jednostavno ovo je vrijeme negiranja činjenica, pogotovo mladi ljudi gravitiraju fašizmu jer im se čini atraktivan. Službena politika iza njega ne stoji i na neki način je proskribiran, zato je zanimljiv mladima, a oni vole sve što je zabranjeno. Mi samo slijedimo jedan trend koji je dugo u svijetu, pa kao u 30-ima ponovno tražimo krivce u Židovima, Arapima, Romima... Ponovno se vraćaju tamne note u društvo, ali budući da imamo iskustva s takvim pojavama, moramo se svi skupa boriti protiv takvih pojava. Nitko ne smije napustiti front i svi se tu moramo uključiti i stati u obranu neku elementarnih ljudskih vrijednosti, netko pjesmom, netko govorom, neko svojim osobnim primjerom i suprostaviti se tom zlu jer će nas odvesti u velike probleme.

Često vas u intervjuima pitaju i o Neletu, odnosno Nenadu Jankoviću, bivšem članu Zabranjenog pušenja, iako je ta tema već poprilično izlizana pa ću i ja. Jeste li pročitali njegovu knjigu 'Fajront o Sarajevu'? Kad ste se zadnji put susreli i o čemu ste razgovarali? Jeste li u kontaktu? Što mu Sarajlije najviše zamjeraju?

Pa manje-više se o ovome sve zna, on već 25 godina nije u ovom bendu, radi neke svoje projekte, ima svoj život…Surađivao je s Kusturicom na jednom projektu koji je, kako bih rekao, njemu bio bliži, to je neka narodna, etno glazba. U tome je našao sebe, to je potpuno legitimno. Što mislim o njegovoj retorici o Sarajevu, također je puno toga već napisano i rečeno, pa ne bih opet o tome…Uglavnom to baš nije bio najsretniji i najspretniji potez i za mene prilično neočekivan. Njegovu knjigu 'Fajront u Sarajevu' nisam čitao jer mislim da je dosta tendeciozna i služi tome da se obrani teza kako se u Sarajevu nikad nije moglo, ne može, niti će se moći živjeti zajedno. Moj cijeli život i angžaman se zasniva upravo na suprotnoj premisi da ljudi ne samo u Sarajevu već svugdje mogu živjeti skupa ako izbjegnu biti zatrovani nekakvim sumanutim idejama o religiji, naciji, rasi, podrijetlu... Misliim da smo svi nastali od istih predaka u Africi prije dva milijuna godina… Svi su ljudi braća i nekako mislim da je to više nego očigledno, a sad što postoje magle koje tu prilično jasnu činjenicu skrivaju i zaklanjaju od ljudi mislim da je to više problem u nama nego u stvarnim činjenicama…

Puno puta su vas pitali i da prokomentirate nadrealne, proročanske scene iz Top liste nadrealista kojima su se svi smijali, a zatim su nažalost postale stvarnost. Kako danas gledate na to?

Ja se uvijek našalim i kažem da smo takvi veliki proroci već bi zaradili velike pare na sportskoj prognozi, ne bi se potucali po cijelom regionu i svirali koncerte.

Na sceni ste još od 80-ih, umorite li se katkad? Ili planirate kao Mick Jagger pa do kad ide?

Ma nije samo Jagger, tu su i Riblja čorba, Bijelo dugme, Parni valjak… Ljudi koji uđu u ovaj svijet iz ljubavi i baš kao što mi je rekao Halid Bešlić kad sam ga nazvao kad je imao prometnu nesreću i kažem mu 'Halide, jesi li umoran, svi te sad zovu, sad i svi se raspituju za tebe', a on mi je rekao: 'Sula, čovjek se nikad ne može umoriti od dobrih ljudi'. Mislim da je rock publika najbolja publika koja postoji u usporedbi sa svim drugim 'publikama' koje postoje na ovim prostorima. To su zbilja ljudi koji nisu ni publika već prijatelji, puno ih već imam i na mailu, u kontaktima kroz sve ove godine, postali su mi de facto kao obitelj… Naša publika je nešto na što sam jako ponosan i od njih se nikad neću umoriti i dok god budete čuli pucnje na Ljubinu Grobu, da parafraziram 'Bitku na Sutjesci', znajte da još ima živih rokera.

Što je za vas idealan odmor?

Ljeto mi upravo nije idealan odmor jer se sezona koncerata, ljeto je sezona ceste, umora, to su dani kad se najviše trošimo i radimo…Meni je odmor najviše tamo negdje u prvom mjesecu tamo odemo s djecom na skijanje ili negdje s obitelji da malo igram 'Čovječe ne ljuti se' i slične intelektualne igre.

Često posjećujete i Sarajevo, kako vam se čini u usporedbi s onim iz vaše mladosti? Jeste li upućeni u tamošnju rock scenu?

Moja majka, rođaci i obitelj i dalje žive u Sarajevu, ja sam istovremeno i predsjednik upravnog odbora AMUS-a (Agencije za zaštitu muzičkih autorskih prava u Bosni i Hercegovini) pa sam često tamo. Ja sam kao ping-pong loptica, idem svaka tri-četiri dana tamo-ovamo pa ne osjećam Sarajevo grad kao npr. dijaspora koja dolazi kad je npr. Sarajevo Film Festival… Ja sam tamo često, upućen sam u događaje, u kontaktu sam sa svim prijateljima. Ne mogu reći da nisam updatean vezano uz stvari u Sarajavu. Naravno, mladost je period u kojem svaku stvar vidite najljepšim očima. Sarajevo naše mladosti je, nama, naravno najljepše. I mojoj mami je najljepše Sarajevo 1948., meni će biti '78, a današnjim klincima vjerojatno ono '98… Gledaš svijet drugim očima kad si mlad. U scenu sam dobro upućen: tu svake godine kao u filmu 'Osmi putnik' izađe 5, 6 malih čudovišta koji poharaju regiju, danas su to Helem Nejse, Sassja, jučer su to bili Letu štuke i Dubioza Kolektiv, a za sutra se ne brinem, već će netko doći…

Kako biste ocijenili domaću mainstream estradnu scenu? Što biste savjetovali mladim bendovima koji kreću u glazbene vode? Je li danas obzirom na internet lakše uspjeti budući da diskografske kuće tu više nemaju najvažniju ulogu kad je riječ o promociji? Ili je još teže jer se treba izdvojiti u tom moru novih glazbenika?

Domaći mainstreem je bio nešto što me nikad nije zanimalo i što sam pratio. To je neki drugi svijet… Imate ljude koji planinare, imate ljude koji se bave npr. podvodnim ribolovom i teško će jedni druge uvjeriti da je ono što je jednima atraktivno biti jednako zanimljivo i drugima - zato mi je malo čudno što rokeri previše mantraju i lamentiraju nad svojom sudbinom i porede se s narodnom glazbom jer samo joj ime kaže da je rade ljudi koji žele dobro živjeti i obogatiti se kako bi živjeli neki svoj glamurozni holivudski san. Takva glazba ima svoju publiku poput lakih sadržaja, lakih filmovima, lakog štiva… Nekad takvi sadržaju trebaju i meni. I ja se nekad u 4 ujutro relaksiram uz narodnjake, naravno, pa što bi drugo to moglo biti. Ali to su po meni dva odvojena svijeta, pa ne vidim razloga da se uspoređujemo niti u financijskom niti u umjetničkom smislu. Ljudi koji ulaze u rock, ulaze iz sasvim drugih razloga nego ljudi koji ulaze u svijet mainstreama. Što se tiče interneta, lakše je danas doći do publike, ali istovremeno se nalaziš se u jednoj šumi jer su te informacije dostupne svima, teško je upratiti sve to. Mladima bih savjetovao da ne sjede na dvije stolice ako žele uspjeti, jer rock traži potpuni angažman: tu se morate potpuno posvetiti i jednog dana ući u kombi i pitati se kad ćete iz njega izaći i hoćete li ikad iz njega izaći baš kao što kažu AC/DC u svojoj pjesmi 'It's a Long Way to the Top (If You Wanna Rock 'n' Roll)'. U svakom slučaju teško je uspjeti ako sjediš na dvije stolice...

Danas je sve drukčije, ljudi imaju svoje tablete, iPhone pa na njih uploadaju hitove, jednostavno je tu prevelika gužva, previše informacija... Nema se vremena preslušavati cijele albume, kao što smo mi nekad preslušavali npr. Azru uz svijeću i pivo. Danas nema tog pijeteta, svijet je puno brži, moramo se svi na to naviknuti, iako ja još uvijek radim album za one malobrojne koji preslušaju sve s ćeifom i pokušavaju ga u potpunosti doživjeti.

Kad možemo očekivati novi album, radite li na novim pjesmama? Gdje pronalazite inspiraciju?

Radimo na novim pjesmama, imam već nekih 10-ak pjesama i najesen ćemo ih s bendom početi svirati, ali najviše ćemo svirati sa 'Šoka i nevjerice', tu ima puno dobrih pjesama... Snimit ćemo sigurno još 3, 4 spota prije nego objavimo novi album. Inspiraciju pronaći u Sarajevu zbilja nije problem. Dovoljno je, uvijek to kažem izaći na balkon i promatrati komšiluk nekih 45 minuta i već imate novi album, što se i potvrdilo kroz nekoliko posljednjih mjeseci. Lako je u Sarajevu pisati pjesme.

Što pripremate za veliki zagrebački koncert 19. listopada u Domu sportova?

To će biti presjek kroz nas dosadašnji opus, nećemo izistirati isključivo na novom albumu. Pokušat ćemo odsvirati za svakoga ponešto, Elvis mi je već rekao: 'Sejo Sexon je zabava za celu obitelj', pa rukovodeći se tom njegovom poslovicom, eto pokušavam napraviti neki repertoar da nitko ne ostane bude zakinut.