Sam koncept novoga gastroputopisa 'Seoska gozba', koji se od juče prikazuje na HTV-u, nije loš, dapače. Izvedba je, međutim, pomalo dosadnjnikava i djeluje poput hibrida 'Večere za pet' i 'Boja turizma'
Nemam ni riječi prigovora na članove prvoga seoskog gospodarstva koje je predstavljeno u emisiji 'Seoska gozba' - Miranda Paić i njezina obitelj zbilja su se potrudili, čak su i imali nekoliko zanimljivih priča o tome kako su nastali neki dijelovi njihova gospodarstva, među kojima je bez premca najzačudnija bila ona o kornjačama, koje na imanju borave zato što je otac Ante Paića navodno izliječio tešku bolest pijući njihovu krv. Pohvalno je i da se HTV bavi predstavljanjem i promoviranjem jednog razmjerno zanemarenog dijela hrvatskog turizma, onog seoskog, pa ni na samu osnovnu ideju nemam prigovora.
Problem, međutim, nastaje u izvedbi. Iako se serijal naziva gastroputopisom, stalno pomalo vrluda između reality/talent showa i priloga iz nekadašnje HTV-ove emisije 'Boje turizma', u kojoj su se turističke atrakcije i sadržaji u Hrvatskoj obrađivali prilično rutinski i bez mašte. Što se prvoga segmenta vrludanja tiče - onoga koji podsjeća na reality/talent show - prilično je zbunjujuće što se cijelo vrijeme naglašava da će druge natjecateljice ocjenjivati onu koja ih ugošćuje, a od sveg ocjenjivanja samo vidimo kartice na koje upisuju ocjene, no ne vidimo i što upisuju. Njihovi se pak komentari kreću od supersadržajnog savršeno je do jako mi se sviđa, a sve je još k tome začinjeno atmosferom usiljene opuštenosti koju potpuno poništava popratni čitani tekst, bolesno uglađen sa svojim rezidbama bajama, na primjer.
Možda će me buduće epizode opovrgnuti i serijal se prometne u popularni favorit srijedom navečer, a ova epizoda ispadne tek simptom porođajne muke. No ako se ništa slično ne dogodi, moram priznati da mi je žao što ekipi koja je stvarala ovako potencijalno vrijedan sadržaj fali barem malo razigranosti i humora.