Krajem devedesetih na HBO-u se pojavila serija koja je iskreno progovarala o četiri mlade žene u jednoj od najvećih svjetskih metropola: njihovu urbanom životu, seksu, ljubavima i inim pustolovinama. Ubrzo je osvojila čitav svijet te postala pop-kulturni fenomen i ključna stavka u životopisu svih koji su sudjelovali u njezinu stvaranju. Doista, teško ćete zaći u bilo koji kutak svemira te ondje pronaći osobu koja nije čula za 'Seks i grad'.

Četrnaest godina nakon megauspješnice o četiri urbane tridesetogodišnjakinje, jedna se dvadesetpetogodišnjakinja uhvatila stvaranja serije koja govori o četiri dvadeset-i-nešto-godišnjakinje koje pokušavaju opstati u jednoj od najvećih svjetskih metropola. Odlučila je iskreno progovoriti o njihovu urbanom životu, seksu, ljubavima i inim pustolovinama. Povrh toga, odlučila je to učiniti iz perspektive spisateljice. Na prvi pogled, kao da je riječ o nešto mlađoj varijanti 'Seksa i grada'. Već na drugi - jedino što je tim dvjema serijama doista zajedničko jest to što se obje odvijaju u istome gradu. I u obje ima dosta seksa.

'Djevojke', serija mlade scenaristice, redateljice i glumice Lene Dunham, prije kojih se deset tjedana počela prikazivati na američkom HBO-u, a ubrzo je premijeru doživjela i na domaćoj ispostavi toga posebnog kabelskog kanala. Govori o četiri djevojke u ranim dvadesetima, koje su sa svježom diplomom društvenih i humanističkih znanosti dolunjale u New York, pokušavajući u njemu preživjeti te se ponekad zabaviti. Važno je pritom zapamtiti da to nije isti New York kao onaj u 'Seksu gradu', a takav nije ni subjektivno ni objektivno. Subjektivno - zato što je u 'Djevojkama', za razliku od 'Seksa i grada', riječ o mnogo mlađim ženama, koje se još ni u čemu nisu ostvarile i koje, iako pametne, nemaju pojma o životu, pa ih okolnosti mnogo lakše 'šamaraju' nego što bi to mogle učiniti starijim i samosvjesnijim likovima. Objektivno, riječ je o potpuno drugom New Yorku jer je grad u 'Djevojkama' prikazan iz perspektive petogodišnjeg potonuća u beskrajnu recesiju, u kojoj za cipele marke Manolo Blahnik nema mjesta, za pijuckanje šampanjca na otvorenjima izložbe nema vremena, a o doručcima u fensi-šmensi restorančićima nema ni govora.

No iako su bezizgledna budućnost i sivkasta kulisa recesije u seriji izrazito brutalni, 'Djevojke' su ipak duhovita serija, pri čemu je duhovitost

uglavnom utjelovljena u glavnoj junakinji, Hani Horvat, mladoj spisateljici koju roditelji u prvoj epizodi 'skinu' s obiteljskog budžeta. Hanu glumi autorica i redateljica serije, Lena Dunham, a čini to u najboljoj maniri sve-u-jednom autora televizijskih serija, kao što su Larry David ili Louis CK. Hana je - baš poput Larryja i Louieja - posve neuobičajen lik.

Nije ljepotica (premda su tvrdnje nezrele američke publike o tome da je ružna uvelike pretjerane), odjevena je nezgrapno, kroz kadrove svoje serije tumara nenašminkana i nepočešljana, krasi je i koji kilogram viška oko struka, a licem joj uglavnom dominira izraz zbunjenosti bizarnim životom koji je okružuje. Osim toga, kraljica je promrmljanih monologa, pa su njezini najbolji trenuci oni u kojima ispod glasa izgovara neka svoj zapažanja u sasvim neprimjerenim situacijama. Tako, primjerice, tijekom ginekološkog pregleda, na primjedbu liječnice da 'ne bi više imala 24 godine ni da joj plate', uredno primjećuje: 'Eh, da, pa meni i ne plaćaju.'

Hanine su prijateljice, iako svaka u svojem 'filmu', u vrlo sličnim okolnostima kao i ona. Mnoge od tih okolnosti prepoznatljive su svakome tko je svoje dvadesete proživio u zapadnoj civilizaciji: rade poslove koje ne vole, imaju nezdrave odnose s muškarcima, boje se spolnih bolesti i neželjenih trudnoća, obilaze čudnovate tulume... Ono što ih, međutim, čini generacijski prepoznatljivima kao današnje dvadesetogodišnjakinje dvije su stvari: način komunikacije i (nedostatak) ambicije. U 'Djevojkama' je velik naglasak stavljen na moderne elektroničke komunikacije i njihov značaj za međuljudske odnose. U jednom se trenutku čak razglaba rang intimnosti i pristojnosti komunikacije prilikom prekida, pa se dolazi do zaključka da je nepristojno prekinuti preko Twittera, privatnom porukom na Facebooku je već oprostivo, ali ipak bi najbolje bilo to učiniti SMS-om. Prijašnje generacije - i toga se svi dobro sjećamo - čak su i prekid telefonom smatrale jezivim ponašanjem.

Drugo svojstvo današnjih dvadesetogodišnjaka koje se ističe u 'Djevojkama' svojevrsni je nedostatak ambicije ili, bolje rečeno, izgubljenost u bezizglednom i propalom recesijskom svijetu. Nijedna od djevojaka u seriji, osim možda glavne Hane Horvat, ne zna što točno želi s vlastitom budućnošću: preživljavanje iz dana u dan oduzima im previše energije. Mnogi su zbog te osobine današnje mladeži prebrzo zaključili da je riječ o priglupoj generaciji koja nije zainteresirana ni za što.

Riječ je, međutim, o generaciji koja je toliko opterećena okolnostima kakve su joj ostavile generacije prije nje da su se njezini pripadnici već u tako nježnim godinama kao što su rane dvadesete naučili hrvati s onime što im je pred nosom sada-i-ovdje, a snove ostaviti za bolja vremena. Lena Dunham, 25-godišnja scenaristica serije 'Djevojke', to nam je sjajno prikazala i s takvim filingom stvorila jednu od najboljih TV serija godine.

Nadamo se da će to prepoznati i 'zemaljske' TV kuće u Hrvatskoj te da će seriju ubrzo moći gledati i oni gledatelji koji nemaju posebne HBO pakete.