Podvucimo crtu pod još jednom televizijskom godinom i što će nam ostati za sutrašnjicu? Ne puno, ali i ovu godinu možemo promatrati kroz prizmu poneke manje domaće TV revolucije, kako dobre, tako loše
Sve se više u televizijske programe uvlače realityji, i to u svim oblicima. Davnim se čine dani kad smo pod tim pojmom podrazumijevali tek 'Big Brother', koji je i sam prošlost, čini se. Uz realityje, zavladali su kulinarski showovi uz, jasno, obilno pretjerivanje. Od ostalih stvari možemo istaknuti buđenje hrabrog domaćeg humora i sve veću uspavanost domaćih sapunica te potpuni nestanak kulture, koju se gura pod tepihe ili u neke slijepe termine. A bilo je i ponešto skandala. Stoga, opustite se i uživajte. Ili ne. Kako vam drago.
Reality kao istinski vladar televizijskih ekrana
U tek nekoliko godina realityji su u potpunosti zavladali hrvatskim televizijskim programima. Uz totalni reality potop, dogodio se i pozitivan zaokret s 'lijenih' prema onim 'radišnim' i 'talentiranim' reality showovima.
Takvim realityjima smatramo one u kojima sudionici nemaju drugi cilj osim potrajati što dulje. Još prošle godine osjetio se umor, shodno tome i pad gledanosti 'Big Brothera'. Posljedica toga bila je da ga ove godine, po prvi put nakon dugog niza godina, uopće nije bilo.
'Farma' nam je, pak, ponudila puno vike (dreke i vulgarnosti) nizašto, te i njoj predviđamo brzi pad, posebno ako ne pronađe neki konkretni cilj (ne mislimo tu na spoznaju o plemenitosti konja i telećem pogledu – telca). A i svođenje natjecatelja na popis iz žutih časopisa ne garantira ništa osim skandala kratkog daha.
Procvat 'talentiranih' realityja
Nasreću, 'lijene' realityje ruše oni talentirani koji vrednuju natjecatelja po kvaliteti, a ne po skandaloznosti. 'Hrvatska traži zvijezdu' je u potpunosti zaludjela (uglavnom mlade) Hrvate i Hrvatice, a 'Supertalent' je dodatno proširio interes. Opasnost se, jasno, krije u lakomosti. Kako naše televizije ne razmišljaju dugoročno, tako će i taj format pokušati izmusti do maksimuma, te će ekrane ispuniti (sve manje) talentima svih vrsta.
Talent, radišnost i zvjezdana etiketa spojili su se u najgledanijim i najkvalitetnijim showovima 'Zvijezde pjevaju' i 'Ples sa zvijezdama'. Tu na djelu gledamo osobe koje iza sebe već imaju uspjeh, pratimo kako na nepoznatom terenu napreduju ili ne, stječu nove slave ili gaze stare.
Na njihovim primjerima, znojnim od treniranja, uočavamo ono najbolje od realityja – raskoš htijenja uz komadić talenta te obilje zabave za sve. Problem je što je Hrvatska tanka sa zvjezdama, te je već ovosezonski 'Ples sa zvijezdama' bio osjetno slabiji od prethodnih.
Gotovčevi – čudnovata obitelj kao najgore od realityja
Kao loša posljedica razvoja realityja stiže nam najgore što se ove godine (i šire) dogodilo na televiziji i medijima – Gotovčevi. Ti čudnovati ljudi, nalik nekim neshvaćenim, ali snažno nezdravim životinjama, stvaraju svoju slavu na vlastitim glupostima i greškama, toliko ljubeći sebe da uopće ne mare za ono što će (p)ostati od njih. Nastali su ni na čemu, a tako će i nestati, ako već nisu. Iza njih će ostati tek žuta mrlja koja će se pretočiti u duboki sram osoba koje su ih stvorile. Nadajmo se.
Poplava kulinarstva
Osim silnih realityja, godinu su zasigurno označili kulinarski showovi. Kako od viška glava boli (što god narod rekao o tomu), tako i puno kuhača daje – kilav dojam.
Od silnih emisija koje se igraju po i oko kuhinje istaknuli bismo barda pjesničkog kulinarstva Veljka Barbierija. Njegovi Jelovnici izgubljenog vremena poetske su sličice nekih bližih i daljih vremena i prostora koje neodoljivo pripovijeda slasna kuhinja.
Od kulinarskih realityja (da, i tu su se zavukli) istaknuti je Punom parom, koji na zanimljiv i opušten način utišava natjecateljski element, otvarajući nam vrata restoranskih kuhinja.
Jezikova juha, iako na prvi pogled zanimljivog formata, brzo će se ugušiti u uvijek istoj špranci, a Anu će nam, nažalost, omrznuti čestoća pojavljivanja. Zaključno, kad bi se pametnije dozirali, kulinarski showovi bi bili svjetlija točka televizijskih programa. Ovako su tek zamućena prevelika fleka.
Pojava hrabrog domaćeg humora
Naslovni zaključak se isključivo odnosi na serije Zakon! i Bitange i princeze, koje su, obavijene humornom notom, hrabro obradile škakljive teme. Tako su Bitange u novoj sezoni progovorile o mnogim stvarima o kojima se javno šuti, pa čak i zaratile sa Slovenijom, dok je 'Zakon!' hrabro razotkrio najskandalozniju vezu ove godine – onu Dikana i Lambaše, i to znatno prije no što je do veze došlo.
Da u Hrvata hrabrost nije na cijeni, osjetila je na koži upravo serija 'Zakon!' koja je više puta bila cenzurirana (pa čak i zbog benigne epizode o ćelavosti). Ipak, čini se da je to mala cijena za ono u što su se te dvije serije uputile – ozbiljan komentar društva kroz prizmu neozbiljnosti.
Pad domaćih sapunica
Usprkos bučnim najavama i izuzetnom praćenju od strane medija, ovosezonske domaće sapunice Dolina sunca i Najbolje godine nisu uspjele povratiti slavu prvih domaćih serija.
Je li problem u istrošenosti formata, ponavljanju već viđenog ili padu kvalitete, ne znamo (nisu nas uspjele zadržati pred ekranima). Ali jasno je da se u krugovima domaćica ne prepričavaju najnovije dogodovštine niti su serije stvorile neke nove (sapunom ispunjene) zvijezde.
Očito je domaća fikcija u krizi. Ništa, sljedeće godine napravite reality sapunicu, pa da vidimo!
Otužno gašenje kulture
Kultura sustavno nestaje s televizijskih ekrana, a ove godine su je urednici (jedine TV kuće koja uopće proizvodi takav sadržaj) stjerali gotovo na sam rub ponora. Dalje, nažalost, ne može.
Odličnu emisiju o kazalištu Drugi red partera, koja ugošćuje vrsne kazalištarce, možete pogledati (možete li?) svaki drugi petak iza ponoći. S druge strane, reprize ekranizacija kazališnih predstava radni čovjek ne može pogledati jer su u prijepodnevnim satima.
Jedino se još Pola ure kulture drži termina prije ponoći (iako se i oni bliže toj magičnoj brojci koja lomi dan, a u koju ljudi od kulture, poput izumrlih krvopija, ustaju iz kreveta i kreću u svoja televizijska vampirenja), ali ta se emisija ionako već godinama bavi tek skandalima u kulturi, te bi joj više odgovaralo ime 'Kulturni tepih (iliti kulturu pod tepih)'. Možda bi je pod tim imenom otkupile i neke druge TV kuće.
Poneki skandal za kraj
Televizijsku godinu u gašenju presjeklo je i nekoliko televizijskih skandala. Najveći je Hloverkino ukidanje Latinice pod alibijem Latinove (nepostojeće) kandidature za predsjednika. Latin se kandidirao nije, a 'Latinice' nema. Ali od početka je bilo jasno što Hlo želi, samo je bilo pitanje kako. Sad znamo i to.
Tarik Filipović počesto se zna zaigrati u Milijunašu. Tako je u rujnu nepažljivo povezao bolnicu u Klaićevoj, humanitarne akcije i zlato, te je, uz silne bure, potjeran iz emisije. Nakratko. Najveća žrtva Tarikova jezika ispala je urednica emisije Maja Jurković.
Vedrana Rudan na Novu TV stigla je s reputacijom oštrog i zločestog jezika. I upravo to je bila. Već je u prvoj epizodi uvrijedila Židove i dobila otkaz. Iako se branila činjenicom da je ostala neshvaćena te da se nije radilo o govoru mržnje, već o ljubavi, oštar jezik je ipak utihnuo.
Za kraj, nadajmo se nekim boljim godinama uz manje repriza (kojima vas nismo htjeli daviti jer znamo da se upravo sad lupate po glavi i čudom čudite nad uvijek istim blagdanskim filmovima) i preko svega rasprostrtog žutila (toga je i nama dosta), a više mjere, pameti, zdravog humora i kulture, kako u samim emisijama, tako i općenito.