Ljeto se primiče kraju, gledatelji se s mora vraćaju pred televizore i to hrvatskim TV komercijalcima znači samo jedno: ožeži sa sapunicama da se praši do Istanbula! Nova je već u nedjelju počela s novom sezonom 'Izgubljene časti', a RTL je sinoć s lanca pustio svojeg napadača, seriju 'Sulejman Veličanstveni', koja, kako joj sam naziv kaže, govori o seksu, drogama i rokenrolu. Šalim se, naravno, serija govori o najpoznatijem osmanskom sultanu, zaslugom za čiju se smrt Hrvati vole hvaliti na svakom satu povijesti od petog osnovne do TV-kalendara. No ono sa seksom, drogama i rokenrolom nije baš sasvim neutemeljeno.

Serija čiji naslov zapravo glasi 'Veličanstveno stoljeće' (ali je Suljo u njoj svejedno glavna faca pa nećemo ovom prilikom cjepidlačiti) navodno je već za premijernog prikazivanja u Turskoj izazvala šok i sablazan zbog nezanemarive količine prizora haremskih džiki-mikija, sultanovih pijančevanja i inih zlih poroka kakvi nikako ne pristoje povijesnom junaku, ili pak nije zgodno da ga se tako prikazuje na televiziji. No svim zgranućima usprkos - ili možda upravo zahvaljujući njima - Suljo i njegove Suljettes razvalili su eter turskih i regionalnih televizija baš kao onomad sultan polovicu Europe. Stara i prokušana formula sa seksom, drogom i rokenrolom, pa makar ovdje bila prevedena u seks, alkohol i trbušni ples - i ovaj je put, dakle, uspjela.

Sudeći po prvim dvjema epizodama koje su sinoć prikazane na RTL-u, uspjet će i u Hrvatistanu. Potrebno je samo gledateljstvo koje od serijala neće očekivati pretjeranu povijesnu autentičnost, gledateljstvo kojemu neće biti neuvjerljive sultanove priležnice odjevene poput dvorjanki Henrika VIII. i frizirane u stilu Angeline Jolie i gledateljstvo koje, ukratko, ne mari mnogo za RTL-ov opis 'Sulje' kao 'dramske serije'. S obzirom na to da takvo gledateljsko plodno tlo ne samo da postoji, nego je i pomno navodnjavano u zadnjih nekoliko tursko-sapuničarskih godina, zacijelo neće biti problema.

Što, međutim, reći o gledljivosti same serije pa onda još i na temelju samo dviju početnih epizoda? Da su mi to u školi prikazivali umjesto satova povijesti na kojima sam

učila o Sulejmanu, odrasla bih u uvjerenju da je dotični bio ne samo sultan, nego i totalni car. U istome bih žargonskom registru zaključila da nije samo vladao, nego i rulao, jer mu je život bio poput onoga rock-zvijezde: žene, alkohol, pičvajz po glavama protivnika i neprijatelja, krstarenje s konjicom po Europi... ma, teški partijaner. Jedina koja mu je takvome brzom & žestokom mogla stati uz bok bila je ukrajinska crvenokosa divljakuša Rokselana, koju su Tatari zarobili u Ukrajini i prodali je sultanovim jatacima na Krimu pa se igrom slučaja, sva bijesna i neukrotiva, našla u haremu. Ta je, ako je vjerovati implikacijama iz prvih dviju epizoda te pričama koje se raspredaju po internetu, bila još stoput veća frajerica od Sulejmana i naslovnu je rock-zvijezdu držala pod papučom strože nego Yoko Lennona. Jest da je u jednoj od sinoćnjih epizoda prikazan ples kojim ga je osvojila i jest da je taj ples bio sasvim neobjašnjiv (meni je izgledala kao da se senzualno previja od menstrualnih grčeva), ali Meryem Uzerli koja igra ukroćenu goropadnicu vrlo je lijepa pa vjerujem da će prvotne greške u koracima ubrzo biti zaboravljene.

Može se, dakle, zaključiti da će odnos sultana i Rokselane, koja je poslije postala njegova glavna supruga i sultanija Hurrembiti okosnica serije o Sulji, a to potvrđuju i izjave pokojne glavne scenaristice, koja je priču utemeljila na Sulejmanovim pismima supruzi. Ni sekunde ne sumnjam da će se domaćim sapunicoljupcima takav fokus na orijentalnu brangelinu 16. stoljeća svidjeti, a tko zna, možda se, baš kao u Turskoj, i u hrvatskim frizerskim salonima uskoro počne tražiti Hurremina nijansa crvene boje za kosu. Serija, naime, ima sva svojstva koja su joj potrebna za razvoj u općenacionalnu televizijsku opsesiju: scenografija i kostimografija su spektakularne, glumci oku ugodni, pipkanja i štipkanja te popratnih seksi intriga taman je toliko da bude pikantno, a da prosječan gledatelj ne osjeća potrebu nakon svake epizode otići na ispovijed, šminkerska iluzija povijesne utemeljenosti sasvim je dovoljna da nezahtjevne uljuljka u sanjarenje o carskoj i raskošnoj prošlosti i, na kraju, ali ni približno najmanje važno: za praćenje priče nije potrebno pretjerano umno naprezanje.

Uz takvu pobjedničku kombinaciju, 'Sulejmana' na hrvatskom TV-prostoru može zeznuti jedino to što se na Novoj TV u istome terminu prikazuje druga sezona megapopularne 'Izgubljene časti', serije koja se bavi nešto modernijim zastrašujućim Turcima i koja je već stekla opsesivne sljedbenike u regiji. Zasad je još neizvjesno tko će iz te bitke izaći kao car, ali sumnjam da će bilo Sulejman, bilo Novin favorit imati ozbiljnijih problema s gledanošću.