Serijal 'Zločini komunizma u Hrvatskoj' najavljivan je kao dokumentarac snimljen iz perspektive žrtava tih zločina. U prvoj epizodi, međutim, žrtve su dobile samo zadnjih desetak minuta dok se prvi dio filma uglavnom bavio opisom Tita i hrvatskih komunista kao Staljinove zločeste dječice
Dokumentarni serijal 'Zločini komunizma u Hrvatskoj' i prije je prikazivanja privukao umjerenu pozornost nekih medija koji su krajem prošle godine optuživali HRT za bunkeriranje tog rada Krešimira Čokolića (poznatog još i kao autora dokumentarca o Franji Tuđmanu). Ako serijal i jest bio bunkeriran, riječ je o jednom od najkraćih bunkeriranja u povijesti jer od sinoć na Prvom programu HTV-a imamo prilike gledati to 'remek-djelo'.
Najavljivan kao serijal koji će komunistički režim napokon prikazati iz perspektive njegovih žrtava, 'Zločini komunizma u Hrvatskoj' u prvoj svojoj epizodi nije baš mnogo vremena posvetio tim žrtvama, a kada smo već kod toga - ni zločinima. Veći dio prve epizode, naime, sastojao se od razgovora s domaćim, slovenskim, francuskim i ruskim povjesničarima koji su svojim izlaganjima pridonijeli postavljanju teorijske hipoteze po kojoj Tito i domaći komunisti nisu zapravo bili ništa drugo doli Staljinova ispostava, ali pomalo zločesta ispostava koja se krajem četrdesetih počela ponašati nepredvidljivo i svojeglavo, sve prkoseći sirotom ćaći.
Morat ćemo, dakle, pričekati predstojeće epizode da napokon vidimo i te dokumentirane priče iz perspektive žrtve jer je u prvoj epizodi očito bilo mnogo važnije pokazati da su domaći komunisti i antifašisti istodobno bili pikzibneri koji bez Staljina ne bi znali ni prdnut', ali i opasni bukači koji su radili kaos po regiji i plazili jezik velikom vođi. No to je ionako obilježje većine domaćih dokumentaraca koji se bave domaćom poviješću. Uvijek se prvo moraju postaviti ideološki okviri, a tek ćemo onda možda dobiti priču koja je obećana.