Ako ste pomislili da je noćni život u Zagrebu pomalo dosadnjikav, misija ovog mladog DJ-a je promijeniti to, a već je krenuo u realizaciju plana. Zagrebačku je noćnu ponudu obogatio (za naše pojmove) pomalo neobičnim konceptom tuluma u tramvaju, a reakcije posjetitelja zasad su fantastične!

Ako se vikendom navečer zateknete u gradu i ugledate tramvaj pun rasplesanih ljudi koje zabavlja DJ, vrijeme je da upoznate kreativca koji stoji iza tog ludog projekta. Josip Mioč, DJ čija se ideja brzo proširila gradom, odlučio je počastiti Zagreb partyjima koji potpuno mijenjaju pravila klupskog noćnog života.

Vaše ime je Josip Mioč, no javnosti se predstavljate pod pseudonimom Butterfly Jam. Kako je nastao taj pseudonim i kako ste završili u svijetu glazbe?

Pseudonim je spontano nastao. Kako imam jednog leptira na vratu, koji mi je draga uspomena, odlučio sam ga uključiti u ime. Dodao sam riječ jam i sjelo mi je, pa sam odlučio ići s tim. DJ-iranje mi je unazad desetak godina bilo neka tiha patnja kojoj se nisam konkretno posvetio. Rad u struci nije me veselio, pa sam prije dvije godine odlučio diplomu s Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta ostaviti po strani i baciti se u nepredvidljiv svijet freelancea.

Svojim nastupima zapravo ste postavili DJ-iranje u neki potpuno novi kontekst. Svirate izvan klubova i može se reći da rušite granice očekivanog. Kako je nastala ta ideja o napuštanju tradicionalnog klupskog prostora?

Iskreno, nije to neka neuobičajena stvar vani, jer DJ-evi sve više traže kanale izvan klubova i festivala za partyje i promociju. Dosta pratim putem društvenih mreža kakvi koncepti se razvijaju i pokušavam to prilagoditi gradu u kojem živim. Svakako mislim da je to put kojem ću težiti i, osim tramvaja, imam u planu još neke zanimljive kulise za party, makar je tramvaj baš jedinstveno iskustvo zbog tog spoja vožnje kroz grad, glasne muzike i svjetla.

Kako ste došli na ideju organizirati party baš u tramvaju? Možete li opisati kako to izgleda?

Ideja je proizašla iz videoklipova koji su prikazivali kako su ozbiljni diskografi u nekoliko navrata ugostili svjetski poznate DJ-eve u berlinskom metrou. Metro u Zagrebu nemamo, ali zato u mojim očima imamo super niskopodne tramvaje bez vagona koji prolaze gradom i po meni su savršeni za party.

On počinje na način da se svi s kupljenom ulaznicom okupe u Regular baru na Britancu, gdje imamo izvanrednu tramvajsku stanicu. Putnici se po mom dolasku ukrcavaju i kreću u dvosatnu vožnju gradom. Tramvaj je opremljen klupskim osvjetljenjem i ozvučenjem te u takvoj atmosferi obilazimo širi centar s nekoliko stajanja tijekom vožnje. U tramvaju nema prodaje pića, već je sva konzumacija uključena u cijenu ulaznice.

Tko god da se zatekao u gradu tih večeri u kojima je vozio party tramvaj, zasigurno je bio u šoku. Jeste li uspjeli škicnuti reakcije prolaznika na taj 'ludi glazbeni tramvaj'?

Uspijem malo škicnuti, a većinom prevladavaju pogledi čuđenja i oduševljenja, što mi je iznimno drago. Bitno mi je da tramvaj izaziva pozitivne reakcije i odobravanje sugrađana.

U tramvaju ste zaduženi za glazbu, ali – jeste li ipak dobili priliku i sjesti 'za volan' tramvaja?

Mogu reći da sam podosta naučio o tramvajima otkad sam krenuo surađivati sa ZET-om. Ljudi koji tamo rade su stvarno susretljivi i otvoreni za pomoć i objašnjenje. Vozio tramvaj još nisam, ali sam imao priliku sjediti u kabini i glumiti vozača.

Koliko god da je zabava u tramvaju cool ideja, vjerujemo da je bilo vrlo zahtjevno organizirati takvo nešto. S kakvim ste se tehničkim, ali i kreativnim izazovima susreli? Jeste li uspjeli izvesti sve kako ste zamislili?

Tramvaj, istina, ima svojih tehničkih zahtjeva. Gubitak struje u zavojima, koji se zapravo konstantno događa, tijekom vožnje je najizazovniji, ali smo uspjeli naći model da tehnički sve funkcionira. Specifičan oblik tramvaja, koji odaje dojam uskog tunela, iziskuje i specifičan oblik opreme koju postavljamo, tako da su i ozvučenje i osvjetljenje prilagođeni tim uvjetima. Kreativno sam uspio izvesti sve onako kako sam zamislio jer sam od početka imao neku sliku kako bi pozicijski to trebalo izgledati iznutra te mislim da sam došao do super modela da možemo izvući ono najbolje iz putnika, tramvaja i mene.

Činjenica je da Zagreb nije Berlin te da zagrebačka publika možda nije istih apetita kao ona u nekim drugim europskim metropolama. Čini li se da Zagrepčanima nedostaje mjesta za provode? Imaju li uopće volje za to?

Zagreb definitivno nije Berlin niti treba biti. Mislim da u Zagrebu ima dosta sadržaja i kolektiva koji stvaraju programe, dovode poznata inozemna imena, organiziraju vrhunske partyje i slično. To istovremeno ne znači da nema prostora za nove kulise i programe te svojim radom samo pokušavam doprinijeti tome na način s kojim najviše rezoniram. Udovoljiti svima je jako teško i nemoguće, ali Zagrepčani definitivno po mome iskustvu pokazuju volju za dobre provode.

Kao DJ doprinosite oblikovanju glazbene i kulturne scene – što vidite kao svoje najveće postignuće u dosadašnjoj karijeri?

U mojoj kratkoj karijeri party u tramvaju definitivno mi je najveće postignuće. Omogućio mi je da me ljudi sve više prepoznaju kao DJ-a te mi je na osobnoj razini donio puno samopouzdanja i vjere u ono što radim. Teško je biti konstantno samopouzdan unutar svoja četiri zida. Tako da su mi potvrde okoline, koje dobivam ovim projektom, pomogle da vjerujem u sebe, svoj rad i ideje.