Medije u Hrvata jučer je pogodio jedan od najrazornijih potresa u povijesti te djelatnosti na Ovim Prostorima: posjetila ih je Angelina Jolie. Njezin je dolazak u Zagreb i Sarajevo najavljivan mjesecima, novinari od Prevlake do Vukovara zbog toga su se uzvrpoljili kao tinejdžerke pred maturalnu zabavu, a pričalo se da je i Severina odlučila pričekat s porodom dok pomahnitala usvajačica nejači ne otprhne iz Regije te medijska vojska svoju pješadiju pošalje u smjeru splitskog rodilišta. Sve u svemu, veljača nije uspjela ni svršiti kao što pristoji, a već smo o Angienu posjetu čitali i slušali kao o 'događaju godine'. Jer osim ako je drevni kalendar Maja bio u pravu i svi odemo u vražju mater negdje u prosincu, ništa nam se veće od Angeline ove godine više ne može dogoditi.

I sad, nije da cijelu tu presmiješnu viku, ciku i medijsku buku ne mogu razumjeti. Mogu. Mali su narodi – a njihovi mediji pogotovo – uvijek skloni medijskom pokondirenom tikvizmu, a Hrvati su u skorijoj prošlosti imali i mnogo gorih epizoda, kao primjerice, onu kada je državni vrh cijeli muzej preselio na Pleso samo zato što je Clinton ondje presjedao iz aviona u avion te ga je stolujući predsjednik tom prilikom sav izvan sebe pozdravio riječima: 'Neobično sam srećan'. Tako da je zadirkivanje medija zato što su doživjeli kolektivni orgazam zbog Angeline bespredmetno. Prelaka meta. Osim toga, u cijelome tom veselju ne vidim mnogo više zla od onoga koje nastaje svaki put kad Papa poljubi sveto tlo hrvatsko. Angelina nam barem nije došla otimat zemljište

Uglavnom, poludješe nam mediji, a napose nacionalni televizori zbog Angelinina dolaska i ajde dobro. One komercijalne shvaćam: oglašivači bi im zviznuli dvi triske i tri dviske (čitaj: ne bi platili toliku količinu reklama) da su zakazali s histeriziranjem oko Endži i zato ih neću ovom prilikom zadirkivati, iako su posjet filmske zvijezde popratili takvom količinom gluposti da mi je bilo neugodno dulje od pet minuta u komadu pratiti njihove programe. No javni televerzum ilitiga prisavski hrt, kojemu svi plaćamo stan i hranu obveznom mjesečnom pristojbom, sasvim je druga priča. Njihov je posao pratiti vijesti i izvješćivati o događajima od javnoga interesa, što bi u slučaju Angeline Jolie otprilike bila predzadnja vijest u Dnevniku i eventualno kakva crtica u emisiji o najnovijim filmskim zbivanjima u zemlji (koja – valjda u interesu  javnosti - ne postoji). Jesu li to tako i učinili? Moš mislit. U ludilo su se s Angelinom uključili kao da su u najmanju ruku kanal E! ili 'Red Carpet'. Direktan prijenos s crvenog tepiha, posebno izdanje emisije 'In medias res', uključivanje u 'Hrvatsku uživo'... samo sam još čekala hoće li i Mišak u 'Rubu znanosti' razmatrati astrološku kartu Anđelke i maloljetne joj džece. Prestrašno. Umjesto da kao javna televizija zadrže neki trunak dostojanstva u svem tom žutoljublju, oni ispali najgori.

Da se razumijemo, pokušali su oni cijelu priču isfurati kao da je obrađuju iz drugog kuta nego ostali, pa je zato Petar Vlahov u studio pozvao Mariju Slišković, predsjednicu udruge 'Žene u Domovinskom ratu'. To nam je, navodno, trebalo stvoriti dojam da o Angelininu filmu pričamo na vrlo ozbiljan način, s nekim tko se u stvarnosti, a ne samo na filmskome platnu, bavi žrtvama silovanja tijekom rata. Nažalost, ono što je Vlahov u studiju izveo s tom inače doista ozbiljnom ženom – bilo je upravo odvratno. Postavljao joj je samo i isključivo senzacionalistička i krajnje uvredljiva pitanja, poput onoga 'Može li se žena zaljubiti u svojega silovatelja?' koje je izgovorio čak i nakon što je producent iz Sarajeva posebno naglasio da u filmu 'U zemlji krvi i meda' NIJE riječ o ženi koja se zaljubljuje u svojega silovatelja.

Čak i u onim rijetkim trenucima kada je razgovor o Angelininu filmu prelazio u koliko-toliko ozbiljne, političke i filmske domene, zbivalo se to na takav

način da sam pred ekranom prekrivala oči dlanom, kao da gledam 'Teksaški masakr motornom pilom'. Bosanski sugovornici preko skupog su se i iz našeg džepa plaćenog linka za uključivanje u emisiju uživo svađali oko svojih međunacionalnih gadarija vezanih uz to što se Angelinin film neće prikazivati u Republici Srpskoj (nisam uspjela shvatiti zašto bi gledatelje HTV-a trebalo biti briga), zbog loših tehničkih rješenja stalno smo čuli jeku glasa Petra Vlahova kada bi se obraćao gostima iz drugih studija, a razgovor na crvenom tepihu uglavnom se sveo na već tradicionalno i najgluplje pitanje svih hrvatskih novinara u susretu s osobama iz inozemstva: 'Kako vam se sviđa ovdje? Hoćete li doći opet? Zašto ne dođete na ljetovanje?' Svaki put se ugodno iznenadim kada na kraju NE počnu izvikivati CIMER FRAJ. Jer to je otprilike razina na kojoj su jedino u stanju funkcionirati pri srazu s gostima iz 'bijelog svijeta'. Bez obzira na to jesu li s komercijalnih televizija ili ih plaćamo da budu malo profinjeniji.