Nema onog tko na spomen na pjesmu 'Nothing Compares 2 U' ne pomisli na irsku pjevačica koju je upravo proslavila obrada tog, dotad nepoznatog, Princeova hita. Danas je preminula u 56. godini i šokirala obožavatelje diljem svijeta
Sinead O'Connor od svoje 26. godine nije prestala šokirati svjetsku javnost skandalima i svojim ponašanjem, a u pozadini se skrivala teška priča.
vezane vijesti
'Odrasla sam u konstantom teroru. Jedna sam od milijuna djece koja je u toj situaciji, koji su neprestano prestravljeni. Preživjela sam jer sam živjela u zemlji mašte', otkrila je u 12-minutnom videu 2017. godine. Rekla je da je 'doživjela zlostavljanje na svakoj razini koja se može zamisliti' te da joj je majka 'bila vrlo nesretna žena, vrlo nasilna i loše se nosila sa životom zbog vlastitog iskustva iz djetinjstva'.
Tukla ju je svakojakim predmetima, zaključavala u sobu danima bez hrane i odjeće. Bila je i psihički zlostavljana. Okrvljivala ju je da je ona krivac što se razvela od njezinog oca. Sinead je ispričala i da je majka imala sobu za mučenje, da ju je seksualno zlostavljala i pokušavala joj uništiti reproduktivne organe.
Traumatično djetinjstvo rezultirlo je njezinom sramežljivosti i povučenosti. Sa sestrom je išla krasti po trgovinama, jer kad bi došla kući s novcem ili drugim stvarima, majka bi bila zadovoljna. Nikad nisu odlazile spavati prije dva ujutro i bile su loše učenice. Kada je Sinéad imala 19 godina, majka joj je poginula u prometnoj nesreći. Prije smrti jednom ju je pitala zašto im je to činila, a ona je rekla da ne zna što je napravila.
Kad se s 13 godina preselila ocu, koji se ponovno oženio, osjetila je olakšanje i slobodu no neke stare navike nije mijenjala, izostajala je s nastave i nastavila krasti. Izbačena je iz nekoliko katoličkih škola, a otac je bio uvjeren da će se sve promijeniti nabolje ako je smjesti u Magdalene Asylums, obrazovnu ustanovu i rehabilitacijski centar. Ondje je otkrila pisanje i glazbu, ali to mjesto pamti i po kažnjavanjima.
Kasnije ju je otac ju je prebacio u školu Waterford, gdje je uz podršku nastavnika irskog jezika, Josepha Falveyja, napredovala i snimila demo album s četiri pjesme. Nakon toga sje odlučila napustiti obrazovni sustav i posvetiti život glazbi. Tijekom razdoblja svog najvećega profesionalnog uspjeha, bila je nesretna.
Često je pričala o borbi s mentalnom bolešću, bipolarnom poremećaju, depresiji i suicidalnim mislima, a priznala je i da je na 33. rođendan pokušala počiniti samoubojstvo što nije bio jedini put. Svoje ispade je pripisivaala posttraumatskom stresu i depresiji koji su posljedica zlostavljanja u djetinjstvu.
x
Potez koji joj je obilježio cijelu karijeru bilo je uništavanje fotografije pape Ivana Pavla II. u emisiji ‘Saturday Night Live’ 3. listopada 1992. godine kao protest protiv seksualnog zlostavljanje djece u Katoličkoj crkvi. Napadi publike i poznatih osoba su je neizmjerno pogađali. U autobiografskoj knjizi ispričala je zašto je poderala baš tu fotografiju.
'Moja namjera je bila uništiti majčinu fotografiju pape. Ona je predstavljala sve laži, lažljivce i zlostavljače. Tip ljudi koji je imao te slike su vragovi poput moje majke. Nisam znala gdje i kako ću je uništiti, ali znala sam da ću prepoznati pravi trenutak. Svi su željeli vidjeti pop zvijezdu, ali ja sam protestna pjevačica i to su stvari koje su me mučile. Nisam imala nikakvu želju biti slavna', pojasnila je.
Šokirala je javnost govoreći da je lezbijka, pa to demantirala, proglasila se katoličkom svećenicom, izjavila kako želi pristupiti Sinn Féinu, obrecnula se na na papu Benedikta XVI. zato što štiti zlostavljače u redovima klera, napisala pismo Miley Cyrus nakon objave spota 'Wrecking Ball' u kojem ju je prozvala da mladim ženama šalje opasne poruke, prozvala Madonnu nakon što je izjavila da je seksi poput žaluzine, promijenila ime u Magda Davitt kako bi se ‘oslobodila patrijarhalnih robovskih imena i roditeljskog prokletstva', a 2018. godine prešla je na islam i ime ponovno promijenila u Shuhada Sadaqat.
Stravični detalji proživljeni u djetinjstvu očigledno su ostavili trajne posljedice na zdravlje i život glazbenice. Utjehu je tražila u religijama, muškarcima i majčinstvu (ima četvero djece s četiri različita muškarca), a ni kada joj je bilo najteže, nije se prestala boriti protiv zlostavljanja djece i ukazivati na probleme.
Napisala je hvaljene memoare 'Rememberings', a o njezinom životu je snimljen dokumentarni film 'Nothing Compares' koji prati karijeru kantautorice i uključuje nastupe uživo, glazbene spotove i dosad neviđene snimke.
