Jednom sam na nekom američkom blogu čiji se autor bavi televizijskim serijama pročitala tvrdnju da su najbolje one sapunice/telenovele koje negdje u svojoj priči ili barem motivaciji glavnih junaka nose barem zrnce 'Grofa Monte Cristo'. Ako je tomu doista tako (a tvrdnja mi se čini anegdotalno uvjerljivom), autori ovogodišnjeg RTL-ova sapuničarskog aduta 'Tajne' uboli su zlatnu žilu. Ne, priča im nije baš kao 'Grof Monte Cristo', ali neki su elementi tog klasičnog romana Alexandrea Dumasa starijeg ipak ovdje: skriveno blago, nepravedno zatočeni, želja za osvetom i pravdom, blage natruhe polupolitičkih sukoba iz prošlosti... Sve je to, dakako, začinjeno obaveznim programom domaćeg remiksa klasične latinoameričke 'pink' telenovele: siromašnom i poštenom djevojkom koju život mlati k'o mladog majmuna, hrabrim i moralnim junakom s dubokim previranjima i kompleksima, zmijolikom zlikovkom, sladunjavom ljubavnom pričom, medaljončićem, konjima vranim i ostalim uobičajenim kičem. No priča je dovoljno uzbudljiva, naslovu prikladno tajnovita i prepuna (glazbom podebljanim) megadramatičnim trenucima da će se gledatelji koji vole takve serije bez problema nakačiti.

Iako osobno nemam živaca ni za najbolje izdanke žanra sapunice/telenovele, prvih sam nekoliko epizoda 'Tajni' odgledala bez većih neugodnih nuspojava, što me nemalo iznenadilo. Jest, priča je na trenutke predvidljiva, a na trenutke previše ispresijecana skokovima u prošlost (takozvani flashbackovima) da bi je se pratilo bez blagog kolutanja očima, u više me navrata 'bockalo' to što glavna glumica ne govori baš najbolje hrvatski (što je pokriveno napomenom da je glavna junakinja dobar dio života provela u Skoplju), neki glumci svoje uloge igraju kao da su u amaterskoj kazališnoj skupini provincijske gimnazije i od početka se vidi da će se zaplet i rasplet tipično sapuničarski rastegnuti na stotinjak epizoda, iako bi se u nekoj drugoj formi odvio u desetak. No većina tih prigovora (premda ne svi) potječu iz činjenica da su 'Tajne' to što jesu - sapunica, a ne dramska serija. U sapunicama se pak storija mora razvlačiti na stotinjak epizoda, glavni likovi moraju biti pomalo dvodimenzionalni (i prije svega lijepi), priče istodobno nevjerojatno komplicirane i predvidljive.

Ono što me u 'Tajnama' iznenadilo jest to što prije svega jako dobro izgledaju. Ne razumijem se u tehniku snimanja, ali prvih nekoliko epizoda izgleda sjajno, filmski, neuobičajeno dobro za inače prilično flah način snimanja i domaćih i stranih sapunjara, s puno krasnih eksterijera i raznih filtara kojima se dočaravaju epizode iz prošlosti. Iznenadili su me i monolozi kojima se objašnjavaju događaji iz prošlosti - inače prilično iritantan postupak koji najčešće zvuči kao da su glumci stali na pozornicu osnovne škole u Donjim Pripuzovcima i čitaju 'Jamu' Ivana Gorana Kovačića preko one stvari dok im se gaće zavlače u dupe. Ovdje nisu takvi. Fino su kombinirani s vizualnim prikazom i zbog toga zanimljiviji. Valja napomenuti i da je Filip Juričić sasvim fino podnio tranziciju iz svima omiljenog negativca u ispaćenog pozitivca te da je Ksenija Pajić vrlo zabavna kao megakučka

Sve u svemu, sasvim neloše za jednu sapunjaru i definitivno bolje od drugog komercijalnog sapuničarskog aduta ove sezone - 'Zore dubrovačke' na Novoj TV. Jest da 'Tajne' nisu podigle buru zgražanja i time privukle dodatnu pozornost na sebe i jest da ljubitelji malo kvalitetnijih TV sadržaja neće gledati ni jedno ni drugo, ali - ponavljam - u sapuničarskom kontekstu 'Tajne' bi, ako se sudi po kvaliteti i zanimljivosti sadržaja, na duge pruge trebale pobijediti kod gledateljstva. Hoće li tako doista i biti, zbilja je teško predvidjeti, jer kategorije kao što su 'kvaliteta' i 'zanimljivost' u televizijskom i sapuničarskom svijetu najčešće se vrlo teško probijaju na vrh ljestvice prioriteta. No krajnji je zaključak taj da su 'Tajne' jedna prava, punokrvna sapunjara kojoj se, kao takvoj, nema što ozbiljnije prigovoriti.