Iako je kožu kao materijal zavolio još kao tinejdžer, njegova priča s izradom modnih dodataka počela je kasnije, sasvim slučajno. Danas Marko Radovanić stvara jednostavne, šarmantne modele muških i ženskih torbi, novčanika, remenja, narukvica i drugih kožnih predmeta, kod kojih se posebno ističe kvaliteta i dugotrajnost. Ideja je da se ti modeli mogu nositi godinama, a kriteriji po kojima radi nisu podložni trendovima. Decentno i minimalistički, a opet luksuzno - riječi su kojima bi se mogla opisati stalna kolekcija ovog talentiranog dizajnera. No, imate li vlastitu ideju i viziju svoje savršene torbe, Marko će rado prihvatiti svaki izazov i napraviti samo vašu, unikatnu torbu, koju ćete nositi godinama i nikada vam neće dosaditi. Njegove svevremenske modele obožavaju i žene i muškarci, a zadovoljit će ukus različitih stilova – od klasičara, šminkera pa sve do bajkera.

Radite torbe od prave kože koje su zapravo bezvremenski komadi koji se mogu nositi u svakoj prilici, bez obzira na repetitivne i često oprečne modne trendove. Vaša priča o čudesnom svijetu torbi počela je spontano i krenula posve neobično?

Koža me kao materijal jako privlačila, još kao teenagera. Fascinirala me tekstura kože, miris, otpornost na habanje i vremenske uvjete pa i sam proces štavljenja kože. Poznato je da je uporaba kože počela još u prapovijesti čovjeka. Drevne civilizacije koristile su kožu, za izradu različitih stvari poput torbi, naramenica, čamaca, oklopa, uzda za konje i goveda, čizama, sandala te ostalih odjevnih predmeta.

Igrom prilika sam, još kao student, od kolege dobio ostatke kože. Nije bilo mnogo, ali dovoljno da se okušam u izradi kožne narukvice. I uspio sam. Godinama sam nosio tu narukvicu i još uvijek je imam. Ponekad je stavim na ruku, ali danas samo za posebne prilike. Tada sam još od ostataka kože uradio još nekoliko narukvica, koje sam dalje poklonio.

Kako je zapravo sve počelo?

Jednog podneva u šetnji gradom, djevojka je zastala pred izlogom i pogledom fiksirala torbu. Torba je odisala kvalitetom, a miris kože mogao se naslutiti kroz izlog dućana. Bila je to crna, doktorska torba ekstravagantnog, vintage izgleda sa par zakovica i klasičnim remenom. 'Wow', rekao sam na glas, a u sebi pomislio kako i ja to mogu napraviti. Te mi riječi još i danas zvone u glavi. Nastavili smo šetnju, ali torba mi nije izlazila iz glave. Tako sam počeo tražiti gdje i kako bih uopće mogao doći do kojeg komada kože? Preko Interneta sam naručio ostatke kože od sedlara i platio ih po kilogramu. Koliko se sjećam, kupio sam dva kilograma. Koža je stigla, rastvorio sam je po podu dnevne sobe i jednostavno sam vidio torbu. Tako je uz osnovni alat kroz sljedećih par tjedana nastala prva torba. Kroz cjelokupan proces izrade prve torbe, fasciniralo me je kako uspijevam od ostataka kože (koje dalje nitko ne bi više koristio) stvoriti nešto po mome nahođenju i beskonačnim mogućnostima dizajna i 'modeliranja' proizvoda.

Najprije je bio hobi, a danas je to već ozbiljna stvar. Kako uspijevate organizirati posao i uskladiti ga s privatnim obavezama?

Po struci sam diplomirani inženjer brodogradnje. Nakon svakodnevnog posla, beskonačnih matematičkih proračuna i traženja konstrukcijskih rješenja, shvatio sam da jeizrada raznih proizvoda od kože nešto što me relaksira i nudi mi mogućnosti izraziti se kako ja u tome trenutku želim. Time se bavim već tri godine. Na početku sam to shvaćao kao hobi, bijeg od svakodnevnice, ili pak vrijeme samo za mene (baš kao što se drugi bave sportom, fitnessom i slično). Vjerujem da svi trebamo vrijeme za sebe. Vrlo brzo, kroz poznanstva, pročulo se moje ime i tako su došle i prve narudžbe. Broj klijenata je rastao, a time i moje iskustvo i novi modeli. Od početka ove godine, zbog povećanog interesa i narudžbi, nastojim se sve više okrenuti proizvodnji i razvoju svojih proizvoda te samim time ostvariti svoj san. Tako je 'koža' postala moje vrijeme i moj način života.

Svaka torba nastala je ručno, s puno ljubavi i strpljenja. Imate li 'pomoć' ili baš čitav proces od ideje i realizacije prolazi isključivo od vas?

Od same ideje i osmišljavanja, nabave materijala i kože, izrade šablone pa sve do gotovog proizvoda je djelo mojih ruku, moje mašte i ljubavi prema tom poslu. Iza stvaralačkog paravana stoji još mnogo popratnih poslova, koje također sam izvršavam, kao što je fotografiranje proizvoda, plasiranje istih na WebShop i društvene mreže, marketing, odnosi s kupcima… Mnogi me pitaju kako sve stignem? S vremenom i pokušajima angažiranja pomoći, shvatio sam da sam najzadovoljniji učinjenim kada sve poslove sam odradim. Smatram da su ljubav i interes prema poslu ključni za uspjeh, a samim time će se to i na proizvodima odraziti. Do sada nisam imao pomoć, no ponekad sam djevojku pitao za pokoji savjet. Puno mi je pomogla u ključnim trenucima te sam joj na tome vrlo zahvalan.

Koji je dio tog stvaralačkog procesa najzahtjevniji i koliko je potrebno vremena za izradu jedne?

To je jako dobro pitanje i zapravo je teško na njega ukratko odgovoriti. Ako želite da vaš proizvod plijeni poglede, a istovremeno da ga kupac može nositi u svakoj situaciji te da traje dugi niz godina – to je već jedan veliki izazov. Morate znati barem nešto o osobi. Zato prilikom posebnih narudžbi, volim donekle steći sliku o osobi. Koje odjevne kombinacije i boje voli, kako nosi torbu, je li ljevoruka ili desnoruka, je li više tip od zlata ili srebra… Što se tiče samog proizvodnog procesa, ima nekoliko bitnih stvari koje bi, osobno smatram, trebalo dovesti do savršenstva kako bi se proizvod na kraju isticao u masi, odisao luksuzom te zadržao dugogodišnju kvalitetu.

Kao prvo to je sam šav. Šivanje rukom dugotrajan je proces, iziskuje da se isti pokret rukama radi tisuće puta. Na mojim proizvodima svaki šav mora biti isti. Ako je samo jedan šav drugačiji, automatski će ga oko promatrača primijetiti, a samim time uživanje u proizvodu neće biti potpuno.

Druga i jako bitna stvar je obrada rubova. Kao i kod ručnog šivanja, tako i kod obrade rubova, razvijeno je više tehnika. Smatram da se svim tehnikama treba dobro vladati kako bi se postignula visoka kvaliteta proizvoda. Ovisno o tipu kože, željenom izgledu i namjeni, bira se tehnika obrade rubova. Samim procesom obrade najvažnije je da se sam „otvoreni“ rub kože zaštiti i impregnira od vremenskih uvjeta i vlage koji bi mogli prodrijeti s vremenom u strukturu kože. S druge strane, obrađeni rubovi proizvoda podižu sam proizvod na viši nivo. Zapravo je tehnika obrade rubova najdugotrajniji i najosjetljiviji dio posla. Vremenski za jednu #Lymbag torbu potrebno je oko 10-15 radnih sati. Ovisno o tipu kože i samom procesu predpripreme kože. Za jedan novčanik je, pak, potrebno između 5-10 sati, ovisno o željama klijenta. Za proizvode po posebnim željama ponekad treba i do 80 radnih sati. Morate shvatiti, ako je proizvod po posebnoj želji, tada je potrebno razraditi shemu proizvoda, naručiti materijal i sve potrebno, a ponekad moram izraditi poseban alat da bi nešto mogao realizirati.

Na što stavljate naglasak u dizajnu?

Proizvod s mojim potpisom mora odisati kvalitetom. Odabir najbolje kože na svjetskom tržištu samo je jedan mali dio do konačnog uspjeha. Osobno jako veliku pažnju pridodajem šavu. Kao što sam već spomenuo, šivanje rukom je dugotrajan proces pa zašto onda to ne i naglasiti na proizvodu? Ne volim skrivati šav te sam osobno jako ponosan moju tehniku šivanja. S druge strane, uvijek radim proizvod kao da ga radim za sebe, ili se pitam – 'Bi li me zainteresirala napravljena torba da je vidim negdje u izlogu'? Ako mi srce kaže DA – onda sam zadovoljan učinjenim. Jednostavno stvaram kako mislim da bi se osobi moglo svidjeti.

Izbacujete li kolekciju ili je svaka torba priča sama za sebe?

Trenutačno razvijam standardnu ponudu proizvoda. Kroz par godina sam stekao iskustvo i primio mnogo narudžbi mojih pojedinih proizvoda. Tako sam ih odlučio sažeti u jednu cjelinu te postaviti kao moju standardnu ponudu.Obično kada se priča o kolekcijama, tada je riječ o godišnjem dobu. Zapravo, moji proizvodi će se uklopiti u bilo koji trenutak modne scene, doba godine ili odjevnu kombinaciju. Pogotovo kada je riječ o proizvodima po želji kupca,mislim da je ljepši dio priče ako je svaki proizvod priča za sebe.

Jeste li otvoreni za nečije ideje ili ne prihvaćate sugestije? Može li klijent doći sa svojom idejom?

Naravno! Uz standardnu ponudu mojih proizvoda uvijek sam otvoren za nove izazove. Samim time širim svoje iskustvo, učim gledati očima promatrača, a ne samo stvaratelja. Zapravo me to i jako veseli.

Kada biste mogli birati, na kome biste od poznatih osoba, bilo sa domaće ili svjetske scene, voljeli vidjeti svoje torbe?

U cijelom procesu od primanja narudžbe, proizvodnje pa do isporuke, osobno mi je najbitnije zadovoljstvo klijenta. Radi li se o poznatoj ili anonimnoj osobi, ne igra mi ulogu. Proizvodi koje stvaram garantiraju visoku kvalitetu te se mogu nositi dugi niz godina. Stoga mi je najbitnije da se osoba 'vidi' s njima i da kliknu zajedno. Ali, kad bih morao izabrati barem jednu osobu onda bi to bio pokojni gosp. Karl Lagerfeld.

Koliko je torba bitna za dobar stajling?

Bila to torba, novčanik ili sam remen na trapericama, govore dosta o vama kao osobi. Prije nisam tako gledao na te stvari. Ne želim sada globalizirati, ali shvatio sam da određeni tip osobe nosi određenu boju, ili tip torbe, ili slično.

Kao klijent prilikom narudžbeproizvoda po želji, imate mogućnost personalizirati stajling, detalje, želje… Na kraju sve ovisi o klijentu, zna li što uistinu želi. Ali isto tako smatram da se s pojedinom torbom, ili kojim drugim odjevnim predmetom, osoba mora ugodno osjećati. Automatski će to znati inositi, a samim time će to bitiispravan odabir za dobar stajling.

Pratite li hrvatski dizajn? Tko su po vašem mišljenju najbolji hrvatski dizajneri?

Zapravo ne pratim pretjerano modni dizajn. Uvijek volim pogledati dobru izložbu, prolistati knjigu ili časopis o uređenju interijera. Pa ponekad iprolistati ženski modni časopis, ali to mi nije vodilja. Baziram se pogoditi ukus osobe, pogoditi želje, uvijek nešto dodatno i više ubaciti u proizvod, što osoba ne očekuje, ali znam da će ju veseliti. Kada vidim da je osoba bez teksta kada otvori proizvod, tada uistinu znam da sam uspio. Bez obzira radi li se o custommade ili proizvodu iz moje standardne ponude.

Kako postići da ljudi više kupuju hrvatski proizvod? Smatrate li da je jedini problem u cijenama ili jednostavno nemaju naviku kupovati odjeću i modne dodatke hrvatskih dizajnera?

Ne samo u Hrvatskoj, nego i drugdje u svijetu, ljudi najčešće kupuju proizvode prema svojoj platežnoj moći. Osobno, ne bih imao ništa protiv proizvoda hrvatskih dizajnera, ako me sam proizvod osvoji, ako se vidim u njemu ili s njim. Hrvatskom ili bilo kojem drugom dizajneru, bez obzira na visoku kvalitetu proizvoda i dobar dizajn, jako je teško konkurirati svim poznatim brendovima koji koriste masovnu produkciju sa istoka. Mogao bih iz iskustva i promatranja reći da ljudi više vole posjećivati prodajne centre, gdje je sve na jednom mjestu, nego posjetiti dizajnerski atelje i popričati o svojim željama.

Mislim da je razlog možda i u tome, što ljude privlači kupovati što i drugi imaju, ili već neke statusne simbole, iako se to možda njima samima i ne sviđa. Ili pak, s druge strane, radije kupiti tri jeftine majice (proizvodnja daleki Istok), nego jednu custommade for you 'stvar'.

Što mislite kako Hrvati procjenjuju handmade proizvode u odnosu na stanovnike Njemačke?

Handmade proizvodi u Njemačkoj nisu popularni samo od jučer. Njemci imaju jako razvijenu kulturu prema rukotvorinama, pridodaju im veliku pažnju i divljenje. Također su spremni izdvojiti mnogo novaca ako primijete kvalitetu, a pogotovo ako su još i upoznati sa procesom izrade proizvoda. Bez obzira na masovnu produkciju s dalekog Istoka, Nijemci su jako ponosni i cijene kada vide etiketu MadeinGermany. Takvi proizvodi, a pogotovo još ako su handmade, zauzimaju posebno mjesto na tržištu.

Smatram da Hrvatska ima mnogo vrhunskih handmade proizvoda, samo što ih Hrvati, na žalost, nisu spremni platiti, najčešće zbog niske platežne moći, ali opet s druge strane zbog nemara prema istima

Prisutni ste na popularnim društvenim mrežama. Kako teče proces narudžbe za sve one koje to zanima?

U današnje vrijeme bez prisutnosti na društvenim mrežama ne može se daleko doći, ako se želi ostati konkurentan na europskom i svjetskom tržištu. Naravno da koristim prednosti marketinga na društvenim mrežama. Također dajem pratiteljima mogućnost da se upoznaju i sa samim procesom izrade mojih proizvoda, korištenim tehnikama i sl. Ali, to je za mene samo mala pomoć, jer živim u luksuznom i svjetski poznatom gradu Baden-Badenu i ovdje se marketing širi najčešće usmenim putem. Tako da sam sa svojim produktima i kvalitetom već mnogo postigao na njemačkom i europskom tržištu. Za sada, proces narudžbe teče preko Instagrama. Trenutno je pokrenuta i izrada mog Web Shopa www.radovanic.de ili jednostavno preko maila (info@radovanic.de), ako se radi o posebnim željama. Tako je najlakše s klijentom dogovoriti sve pojedinosti proizvoda i rok isporuke.

Kakvi su vam daljnji poslovni planovi? Imate li u planu širiti se ili možda proširiti ponudu nekim novim komadima?

Uz ponudu mojih dosadašnjih proizvoda, uvijek težim razraditi nove komade, uz zadržavanje visoke kvalitete i dugotrajnosti proizvoda.