Kad god u kalendaru izbiju neki žešći blagdani, a u 'žešće blagdane' ubrajaju se oni koji nisu samo izgovor za spajanje slobodnih dana u žbukanje vikendice na Plješivici, nego imaju i vjersko-obiteljsko-žderačku dimenziju – pred televizijama diljem svijeta stvori se golem izazov sastavljanja posebnog programa. Ideja je da se gledateljima i na malom ekranu stvori ugođaj blagovanja, u eter ubaci koja poučna i korisna informacija o običajima vezanim uz konkretan praznik te se usput program natrpa s dovoljno specijala, filmova, glazbenih numera i općeg šarenila da osoblje koje inače radi redovit program može spojiti slobodne dane u žbukanje vikendice na Plješivici.

Takav program nikada nije osobito originalan. U bogatijem svijetu, gdje pojedine televizije imaju svoje trademark serije ili emisije, pola ih tijekom blagdana dobije dopust, a druga polovica snima posebne tematske epizode. Svugdje u svijetu puštaju se prigodni ili poluprigodni filmovi. Javne televizije redovito posegnu za etnološko-antropološkim sadržajima, gdje se među uobičajene vijesti, reportaže i ine novinarske priče o blagdanima ubacuju snimke kakve smo navikli gledati na National Geographicu ili Discovery Channelu ('Kako pleme Njuma-Njuma obilježava blagdan antilopina ustanka protiv gerbera' i slično). Predvidljivo, ali oku ugodno.

Domaće televizije nisu osobita iznimka u takvom trendu, s tim da, kao i u svemu, nose neka specifična lokalna obilježja. Zato na kraju ovog dugog uskrsnog vikenda, dok još svi gutamo tablete protiv suvišne kiseline u želucu nakon overdosea šunke i jaja – evo četiri tipična obilježja uskrsnog TV programa u Hrvata:

1.BREJKING NJUZ O IZBIJANJU TURISTIČKE SEZONE
Zaboravite sve mise i pobožna obraćanja biskupa i nadbiskupa, zaboravite pisanice koje su vrijedne domaćice izradile samo od jaja, ljusaka luka i starih najlonki, zaboravite čak i Cecila B. DeMillea i filmske spektakle u kojima Charlton Heston razdvaja more pomoću holivudskih rekvizita i specijalnih efekta! OVO je pravi znak Uskrsa na hrvatskim televizijama! I vrapci na granama u remiks verziji pjevaju onu staru pjesmu o tome da za uskrsni vikend počinje sezona na jadranskoj obali, a domaćim je televizionarima to poput zova na parenje. Odmah s mikrofonom hitaju prema naplatnim kućicama ne bi li ljude u autima maltretirali nadasve originalnim pitanjem: 'Je l' gužva? Jeste dugo čekali?', odmah se s kamerom parkiraju na Vrata od Pila ili Ploča pa prebrojavaju putnike koji s kruzera upadaju na Stradun, odmah načisto podilkane i postanu hotelijersko-ugostiteljski stručnjaci od formata, sa spremnim prognozama i nervoznim iščekivanjima iz rubrike: 'Hoće li nas ovo ljeto izvući iz propasti koju smo brižno gradili ostatak godine?' Nema informativne emisije ni na jednoj domaćoj televiziji, bila ona javna, komercijalna, lokalna ili nacionalna, koja ne pribjegava toj staroj, prokušanoj tradiciji, započetoj vjerojatno još negdje u doba one sezone koju je Tito otvorio na Visu. Ima u tome nečeg utješnog. Svojim analizama broja noćenja i izvanpansionske potrošnje priziva duh obnove, ponovnog rođenja i početka, a što li je drugo Uskrs nego to?

2. 'SRRRETN OSKRZ'
…ili, u verziji prijašnjega pape: 'Sreeeeten Uskreeez!' Ne ide bez toga, naravno, baš kao što ne ide ni bez 'srretn Boužč' u prosincu, a usput je uvijek popraćeno snimkom naše ili neke susjedne zastave (ove je godine bila bosanska). Nemam prigovora, Uskrs je vjerski blagdan, papa isto takav poglavar, pa što onda što mu hrvatski ide ko meni arapski. Bitno da je nama naš papa na svim domaćim televerzumima čestitao Uskrs na našem jeziku. Kome smeta, nije dobar Hrvat!

3.PUČKA I PREDAJNA KULTURA
Premda je javna televizija u tome predvodnik i takve sadržaje ubacuje za svaki bogovetni blagdan od Uskrsa do svete Bugenvilije od Kožuha – o žešćim blagdanima svi odjednom postaju etnolozi i antropolozi. U studio se dovodi peti be iz Lijevih Pripuzanaca, koji je blagdanu u čast izgradio katedralu od pisanica, govori se o običajima gornje Transilvanije glede blagoslivljanja uskrsnih mladica češnjaka, snimaju se emisije o goblenima s prikazom muke Isusove i Križnog puta te tako redom. Rekoh već, u tome prednjači javna televizija, za petama su joj odmah i lokalne stanice, koje obilaze svako selo s autobusnom stanicom ne bi li proučile koja se boja te godine nosi na pisanicama, no prilozi o kojekakvim neobičnim običajima ili običnim neobičajima probijaju se i do komercijalaca. Ako nikako drugačije, onda u obliku izvješća o tome kamo celebrityji sa svojim ženama, muževima, djecama i ljubavnicama idu preko praznika. I koliko ih plaćaju za to.

4.POMNO IZBJEGAVANJE (NEKIH) FILMOVA USKRSNE TEMATIKE
Fenomen koji je još poznat i kao 'tko prvi pusti Isus Krist Superstar – magarac'. Sve pod radnom hipotezom da bi time mogli uvrijediti nečije vjerske osjećaje (čitaj: da bi ih sutradan Bozanićev ured razguzio ko beba zvečku), sve domaće televizije o Uskrsu se pomno klone prikazivanja nekih filmova o Isusu, kao što je spomenuta rock opera Andrewa Lloyda Webera. Umjesto toga, gledamo također već spomenutog Charltona Hestona s lošim specijalnim efektima iz pedesetih, odgojno-obrazovne (i OBAVEZNO koprodukcijske!) mini serije o raznim svecima i biblijskim likovima, meksičke sapunice u kojima nitko ne vrijeđa vjerske osjećaje predano religioznih stalnim uzvicima dios mio te Oliver Stoneov 'Wall Street', brutalan prikaz pohlepe i korupcije u suvremenom kapitalizmu. Prigodno i poučno. Sretan vam televizijski Uskrs, dragi gledatelji!