S Vitomirom Lončar razgovarali smo na njezin rođendan, a osim svog velikog dana ona i Ivica Šimić proslavili su i godišnjicu braka. Kad ljubav toliko godina traje pa k tome još u području najintenzivnijih događaja, daleko od poznate riječi i kad oslonjeni jedno na drugo postanu najbolje što mogu biti, onda to govori o pravoj sudbinskoj povezanosti, prijateljstvu i poštovanju. Paradoksalno uvjetima, kad je svijet paraliziran neizvjesnošću, ovaj par proživljava svoje najplodonosnije razdoblje u privatnom i poslovnom smislu. A proživljavaju i situaciju koja se trenutno događa u Europi i kod nas.

U Hrvatskoj je, prema statistikama, umrlo više ljudi od koronavirusa nego u Kini. Pitamo je prati li redovito što se događa kod nas i kako to komentira s obzirom da se situacija ne smiruje u cijeloj Europi.

'Neko vrijeme nisam pratila situaciju vezano za pandemiju u Hrvatskoj, ali u posljednjih desetak dana, kako se stanje pogoršalo, redovito pratim. Živim u potpuno drugačijem okruženju i moram priznati da teško mogu razumjeti što se događa u cijeloj EU. Sasvim je jasno da rezultate donosi jedino odgovorno ponašanje što uključuje distancu, nošenje maski i smanjeni socijalni kontakti. Zašto se ljudi u EU ne pridržavaju ovih jednostavnih uputa, nije mi jasno. Pri tom je svima jasno da će se Hrvatska lakše izvući iz krize bude li turistička sezona uspješna, što znači da je trenutačno važno imati manje zaraženih osoba i veću odgovornost. Naravno da mogu razumjeti da je ljudima dosta ograničenja, zabrana i mjera, ali ova bolest ne pita za naše mišljenje', ističe.

Opisala nam je trenutna situacija kod njih i što Kinezi govore na temu pandemije u ostatku svijeta.

'Mi smo se upravo vratili s praznika. Uskrs se poklopio s jednim kineskim praznikom pa smo iskoristili nekoliko slobodnih dana za putovanje na jugo-istok zemlje, na Žutu planinu. Još od početka ožujka prestala su sva ograničenja putovanja unutar zemlje. Naš vodič nam je rekao da je popunjenost hotela na otprilike 60 – 70% od vremena prije pandemije, što znači da su se Kinezi vratili svom načinu života koji uključuje putovanja kad god se ukaže prilika. Većina stranaca se još nije vratila u Kinu pa je i to razlogom što su brojke manje. Ima još jedna okolnost koja je, kako mi kažu moji Kinezi, utjecala na smanjenje putovanja. Naime, u Kini postoji nepisano pravilo da svaki Kinez ima rezerve za život, da može preživjeti tri godine ako mu prestanu sva primanja. Prvi dio prošle godine mnogi su živjeli od te svoje 'rezerve' pa ju sada treba natrag vratiti na 'sigurnu' razinu. I u tom se vidi razlika između Kine i zapadnih zemalja, osobito Amerike. U Americi svi imaju kredite i rezerve za preživjeti iznenadnu nepogodu su male ili nikakve. Rekli bismo, Kinezi 'u čarapi' uvijek imaju spremno rješenje za katastrofu koja se može pojaviti', pojašnjava.

U Kini trenutno nitko ne umire od korone. Pitali smo je - je li se obavilo cijepljenje, jesu li se ljudi bojali.

'U našoj provinciji koja ima 60 milijuna stanovnika sveukupno je u godinu i tri mjeseca od početka pandemije od virusa Covid 19 umrlo troje (3) ljudi. Mislim da je posljednji smrtni slučaj zabilježen prošlog proljeća. Što se cijepljenja tiče, ono je u tijeku, i stranci se mogu predbilježiti. Kina ima već pet 5 cjepiva i očekuje se da će sve ići po planu. Na našem sveučilištu je cijepljenje završeno. Nažalost, mi se nismo uspjeli cijepiti. Naime, Kinezi u ovoj fazi cijepe isključivo radno sposobnu populaciju, odnosno, odrasle između 18 i 59 godina. Mi smo oboje 60+ i premda radimo, ne možemo se cijepiti. Ne postoje Kinezi koji rade u našim godinama, svi su u mirovini i kod kuće čuvaju unuke, tako da ne znaju što bi s nama, hahaha. Pisali smo molbu i nadamo se da ćemo doći na red. Premda je loše po nas što ne cijepe ljude 60+, logika je sasvim jasna: umirovljenici su kod kuće, ne kreću se među ljudima i nije ih potrebno štititi. Nitko nikuda ne putuje van zemlje, a pogotovo ne osobe 60+', rekla nam je.

Ekonomija u Kini je u porastu, a održavaju se i koncerti što je za nas trenutno daleki san. Kako je to organizirano? Mora li se držati distanca, gledaju li se na ulazu neki dokumenti o cijepljenju?

'U četvrtak smo bili na baletu 'Mulan'. Kazalište od preko 2000 ljudi bilo je krcato, a na pozornici je bilo više od stotinu sudionika. No, procedura je jasna: ispred kazališta se prvo trebaš registrirati sa svojim brojem telefona i dobiješ neku oznaku. Nakon toga skeniraš kod koji mora biti zelen. Nakon toga je mjerenje temperature. Ako si sve prošao, ulaziš u kazalište i cijelo vrijeme svi nose maske. Na dan predstave dobiješ SMS s uputama i kažu ti da dođeš ranije da sve stigneš obaviti i u slučaju da imaš temperaturu ili ne možeš registrirati jedan od kodova, ne možeš ući u kazalište. U petak idem na koncert u naš Concert Hall i procedura je ista. Večer Verdija i talijanskih autora. Jako se radujem. Prošli smo mjesec bili i na jednoj slavnoj kineskoj drami i mogu reći da je stalno sve puno i svi, apsolutno svi se drže pravila', naglašava. Često se, kaže, pita - zašto sve ovo?

'U zemlji nema unutarnje transmisije, ako netko i sleti u zemlju iz inozemstva i pozitivan je, odmah ga stavljaju u bolnicu i nema šanse da se virus proširi, ali to je Kina: oprez prije svega. Sigurnost stanovništva je na prvome mjestu. Eto, prekjučer smo se kasno navečer vratili s puta i u autobusu od aviona do pristanišne zgrade malo sam odmaknula masku od lica jer mi je bilo vruće. Isti čas me Kineskinja do mene zamolila da to ne radim. Moram priznati da mi je bilo neugodno i žao mi je da sam to napravila, premda sam doslovno samo odmaknula masku od lica, nisam je skinula. Ne možemo mi shvatiti ovaj način razmišljanja. Kulturne razlike su ogromne i bez obzira što ovdje živimo već gotovo pet godina, kineskoj se disciplini čudim svaki dan', zaključila je.