'U provinciji Shaanxi, u kojoj živimo već mjesecima, nema aktivnih slučajeva zaraze. Pojave se zaražene osobe koje slete iz inozemstva i koje isti čas izoliraju, ne dolaze u dodir sa stanovništvom. Javili su mi da su mediji u Hrvatskoj objavili vijest o 'katastrofi u Šangaju' i o tome da 'vlada želi zataškati da je u Šangaju ponovno došlo do širenja virusa'. Upravo je obrnuto. Čim su se početkom studenoga u Šangaju pojavili novi slučajevi, svi smo dobili upute što i kako', izjavila je Vitomira Lončar za Večernji list.

Svakodnevno, kažu, primaju obavijesti i upozorenja jer je to jedna od metoda kojima se situacija drži pod kontrolom.

'Umjesto da se radi panika, šalju se upute koje ljudi prate i slušaju jer znaju da je za njihovo dobro. Ne treba biti previše pametan da se usporedi situacija u Europi ili Americi i ovdje i da ti ne pada na pamet raditi protivno uputama koje dobivaš. No nije u pitanju samo Kina. Mnoge zemlje u okruženju, koje su u prvom valu bile 'slučajevi', sada žive normalno', tvrdi.

Virusa u njezinom gradu nema, a nema ni frustracija. 'Nitko nije ni umoran ni iscrpljen jer mjere nikome ne predstavljaju problem; maske i skeniranje koda obvezni su pri ulasku u autobus i podzemnu željeznicu, kod se skenira i na ulasku u velike šoping-centre te u kampus, pri čemu se mjeri i tjelesna temperatura. I to je to', pojašnjava. Bez 'skeniranja koda' ondje se, rekla je, ne može preživjeti još od 2011.

'Umjesto gotovine i kartica svi imamo samo mobitele, a sve se kupuje skeniranjem koda, od odjeće, hrane, karte za autobus ili podzemne. Život je ovdje u drugoj dimenziji. Razmišljam naglas - kada 'peglate' svoju kreditnu karticu u dućanu u Hrvatskoj, također ste 'ostavili trag' i zna se gdje ste bili. Kada se ulogirate na bilo koju društvenu mrežu, zna se kada ste i gdje bili. U današnje vrijeme anonimnost ne postoji. Tko misli da smo mi ovdje u 1984., a da su oni 'tamo' u svijetu bez kontrole, njegov problem. Moj, zasigurno nije', ističe Vitomira.

Život funkcionira online, ne može se, kazala je, preživjeti bez interneta jer je sve na kod. 'Nemaju Facebook, Instagram, WhatsApp YouTube ili Viber, ali imaju svoje aplikacije: WheChat, WeiBo, QQ, MoMo, Tik Tok, YouKu... Sve isto, samo malo veće i u malo većim količinama, haha. Kini ne treba 'zamjena', imaju sve svoje. Recimo, tu je počeo Uber, ali kupili su ga i sad imaju svoj Didi. O aplikaciji za kupnju TaoBao da ne govorim. Sve to je za nas u Hrvatskoj nedostižan san. Kao i sistem online dostave', smatra.

Većinu slobodnog vremena bavi se kineskim, a povratak nije na vidiku. 'Dok smo živi i zdravi, dok nam je ovdje lijepo i veselimo se svakom novom danu, ne razmišljamo o povratku. Doći će i to jednoga dana, naravno. Kada? U Božje ruke!', poručila je. Otkrila je i da je život u Kini neusporedivo jeftiniji nego kod nas.