Prosječan građanin Republike Hrvatske i pretplatnik javnog TV servisa teško u pamćenje može dozvati vremena kada u prisavskoj televizijskoj kraljici Hrvata nije bilo nikakvih rošada u kojima se poznata urednička i voditeljska lica sele iz emisije u emisiju (i šire) ko da netko njima igra Monopoly ili Rizik. Nešto upućenijima takve su selidbe već postale izrazito naporne, pa im se više ne da pratiti zašto je tko nekamo prebačen, je li to zbog internih igara moći, političkih strujanja ili nekakvog pseudoruzveltovskog New Deala novoga televizijskog rukovodstva. Tko bi to više sve pratio? Koga briga tko kome govori da želi ili ne želi biti nečiji pijun? Zašto unutarnja televizijska previranja stalno ispadaju veća vijest nego one vijesti o kojima bi protagonisti takvih rošada trebali izvješćivati?

242646,241816,240273,238446

Zadnja takva premetaljka odvila se nedavno, kada su neki urednici središnjeg Dnevnika premješteni u druge dnevničke izdanke (podnevni i treći), neki se vratili na stara mjesta u popodnevnim terminima (uz one neke izjave o pijunima koje spomenuti prosječan gledatelj može popratiti jedino kolutanjem očima i uzdahom ponekad sam tako umoran), a neka nova lica uletjela u udarni informativni termin u 19,30. Konkretnije rečeno, Šprajcovo se dnevničko društvo poženstvenilo - sada uz njega glavni hrtov Dnevnik uređuju/vode Morana Kasapović i Tina Šimurina.

Budući da mi se, zbog opisanih razloga, doista ne da baviti razlozima zbog kojih je došlo do tih kadrovskih križaljki i s obzirom na to da doista smatram kako interni prisavski Larini izbori i reizbori ne trebali biti važni nikome s ove strane HTV-ove porte - neću se time ni baviti. Baš me briga čiji je tko čovjek. Puca mi prsluk tko se kome zamjerio ili umilio. 'Ajmo vidjet' kako to izgleda

s ove strane ekrana.

Morana Kasapović i Tina Šimurina nisu u dnevničku stolicu pale iz vedra neba. Prva je već dugo prilično uspješna kao vanjskopolitička novinarka, u novije vrijeme poznata po zapaženoj emisiji 'Paralele'a druga sa Zuberom uređuje 'Paravan', koji je, osim povremenih (ne tako bezazlenih) gafova, također dosta važan i cijenjen hrtovski projekt. Imaju, dakle, i uredničkog i voditeljskog iskustva. Nemaju baš dnevničkog, što je zasad još vidljivo u sitnicama kao što je Šimurinina lagana ukočenost (štangu u kičmi nosila je, doduše, i u nekim prilikama pri vođenju 'Paravana') i blago psikanje u govoru Morane Kasapović. Očito im je potrebno malo vremena da se uhodaju i bolje srode sa stolcem u koji su posjednute, ali zasad još nisam primijetila ništa osobito uvredljivo pa sam te manje nedostatke sklona utrpati u rečenicu: 'Ajd, dobro, prvi im je tjedan, nećemo cjepidlačiti!'Jest, hrtov Dnevnik i dalje pati od istih nedostataka kao i prije - i dalje im se novinari koji izvješćuju o, primjerice, nezgodancijama s toksičnim mlijekom, javljaju usred mrklog mraka pred Ministarstvom poljoprivrede kao da će se sada tamo odviti kakav prijelomni događaj za nacionalnu povijest, ali tih je budalaština bilo i prije, nisu ih one uvele u Dnevnik. Bilo bi lijepo da ih možda ukinu, ali hajde, tek su stigle.

Drago mi je, čisto iz rodne perspektive, što se njihovim dolaskom u središnji Dnevnik povećava vidljivost žena na utjecajnim medijskim položajima, ali to nema neke prevelike veze s kvalitetom informativnog programa, pa ću samo spomenuti kao osobno zadovoljstvo i ostaviti to po strani. Dobro je i to što obje, zahvaljujući postojećem novinarsko-televizijskom iskustvu, imaju određen stav, nastup i, ako baš tako hoćete, vibru osoba koje na ekranu djeluju pouzdano, stabilno i ozbiljno, ali zasad još nije jasno jesu li za to na neki način stručno pripremljene ili su se hrtovski dnevničari i ovdje, kao i u prevelikom broju drugih slučajeva, igrali brojalice u stilu eci-peci-pec-ajd-ti-malo-vodi-dnevnik-pa-da-vidimo-hoće-li-uspjeti.

U ovome posljednjem zapravo se krije i najveći problem tih HTV-ovskih dnevničkih rošada. Morana Kasapović i Tina Šimurina solidne su novinarke, za detaljnije analize njihova dnevnikovanja još je prerano, no jedna je stvar sigurna, a to s njima osobno nema prevelike veze. Prisavski enigmati i ostale mange koje određuju tko će, kada i zašto voditi Dnevnik - očito ne kuže jedan od ključnih faktora koji čini uspješnog voditelja/urednika informativne emisije (ili, da se poslužimo američkim terminom - 'news anchora'). Taj je faktor povjerenje koje uživa kod gledatelja, a koje je dosta teško steći ako ti središnju informativnu emisiju svaka dva mjeseca vode druge face. Walter Cronkite, primjerice, imao je mnoge sjajne kvalitete, ali nijedna ne bi došla do izražaja da je u zrelim godinama svoje karijere malo vodio kviz, pola godine uređivao vijesti, zatim tri mjeseca vodio talk-show o ekonomiji, pa jednu sezonu popodnevnu kontakt-emisiju komunalne tematike, a onda malo čitao izvješća o vodostaju rijeka. Čovjek je desetljećima vodio večernje vijesti. Ameri su ga doživljavali kao pridruženog člana obitelji na vlastitom kauču.

Tina Šimurina i Morana Kasapović vjerojatno neće postati hrvatske inačice Waltera Cronkitea, ali da bi postale makar i domaća verzija viđenijih talking headova sa CNN-a International ili kakve druge kabelske stanice - morale bi na dnevničkom stolcu preživjeti malo više od dvomjesečnog ciklusa hrtovske kadrovske histerije. A da bi se to dogodilo, moraju prestati pozadinske sapunice na Prisavlju. I urednike informativnih emisija trebalo bi sustavno i profesionalno, a ne samo ideološki pripremati. Bilo bi lijepo da se, evo, baš u njihovu slučaju takvo što dogodi.