I tako nam se vratija Šime u domaju. Izručivali ga autima od Salzburga do Remetinca k'o štafetu mladosti, a pred zatvorskim ga dverima dočekaše baš svi novinari svih informativnih TV emisija u Hrvatskoj, a i mnogi drugi. Vidno je smršavio, bila je fraza koja se jučer ponavljala od HTV-a preko Nove TV do RTL-a, kao da nam o indeksu tjelesne mase bivšeg premijera ovise svi snovi o oporavku države.

Osim bespotrebne dijetološke analize, opću medijsku histeriju oko Sanaderova izručenja Hrvatskoj još bih i shvatila. Koliko je spektakularno bježao iz Hrvatske, toliko se spektakularno u nju i vraća, a čak ni u zemlji poput naše, gdje svaki drugi dan pokoji visoki dužnosnik završi u pržunu, ne događa se baš često da kamere i fotoaparati imaju priliku snimiti vidno mršavijeg bivšeg premijera kako ulazi u zatvor.

Ono što mi je, međutim, urnebesno smiješno i uopće ne shvaćam jest to što su svi dnevnici i ine informativne emisije svoje reportere tom prilikom rasporedili na 'ključne točke' po gradu da se u studio s njih javljaju uživo. Jedan stoji u Remetincu i iza njega se, naravno, ne vidi Sanader, nego samo zatvorska zgrada, drugi stoji pred USKOK-om i iza njega samo vidiš samo kako radnici asfaltiraju kolni ulaz u ustanovu, a najjači mi je bio Mislav Bago, koji je za svoju matičnu Novu TV analizu političkog trenutka u kojem se Sendi vraća kući – morao podnijeti uživo s Markova trga. Ja stvarno ne znam zbog čega je potreban taj cirkus. Misle li doista da su im izvješća zbog toga dinamičnija i zanimljivija? Da će tako odati dojam da su stalno u pokretu, u potrazi za novostima i brejking gnjusovima? Da je TV ekipa na Markovu trgu uvijek spremna za slučaj da iz Sabora izleti Šeks, ridajući zbog 'neugodnog političkog trenutka za HDZ'? Da se reporter u Dnevnik mora javiti baš s punkta pred remetinečkim zatvorom za slučaj da Sanader baš u tom trenutku pokuša izvesti prizn brejk? U čemu je fora?Da ponovim još jedanput, Remetinec bih im i ja, a vjerujem i gledatelji, još i oprostili. Dijelom zbog već pobrojanih razloga koji govore o tome da premijeri čak ni u Hrvatskoj ne završavaju svaki dan u zatvoru, a dijelom i zbog potrebe da se javnosti podastru snimke i možebitni komentari svih koji su Drivu odmah pohitali posjetiti. Negdje u kutku svijesti tinja mi i razumijevanje za priloge kao što je onaj emitiran u središnjem Dnevniku HTV-a, a u kojem je novinar ušao u zatvor i pokazao nam kako će izgledati ćelija u kojoj će The Bivši boraviti. Ljude to zanima. Žele znati hoće li sada Ivo o njihovu trošku živjeti bolje nego oni sami, premda nas je, koliko god sad stajalo njegovo svakodnevno vježbanje u teretani i ručak s restanim krumpirom, prije sigurno više koštao. Sve mi je to još nekako jasno. Em je zbilja velika vijest, em se događa u sezoni u kojoj bi TV informativci inače morali brojati automobile na naplatnim kućicama ili izvješćivati o Rupertu Murdochu, za čije medijske huncutarije većinu hrvatske javnosti živo zabole đon (premda ih ne bi trebao).

No raspoređivanje reportera na lica mjesta na kojima se zapravo baš ništa ne događa ne bi li se stvorio privid dinamike i tko zna kakvih zbivanja čisto je cirkusiranje ili, kako bi Ameri rekli, infotainment. Drugim riječima, mnogo je bliže kakvome reality serijalu nego ozbiljnom informiranju građana i dok se još komercijalnim televizionarima, koji se bore za svaku minutu gledanosti jer žive od oglašivača, takvo što možda u nekom turborelativnom moralnom registru može i oprostiti, javna se televizija time ne bi trebala baviti. Jer kako je krenulo s bespotrebnim javljanjima uživo, samo čekam kada će početi helikoptersko oblijetanje zatvora i nasilno traženje događaja tamo gdje ih nema, a onda smo, ruku na srce, tek na korak od onoga što je nedavno izveo onaj isti Murdoch za kojega pola hrvatske javnosti živo zabole đon.

Voljela bih zato da nam se u informativnim emisijama reporteri prestanu javljati uživo s mjesta na kojima se nešto tek treba dogoditi ili s mjesta na kojima se ne planira nikakva posebna radnja, nego su zbog nečega simbolična. I da im lajtmotiv javljanja o Sanaderovu izručenju prestane biti procjena koliko je smršavio i što mu serviraju za ručak. Odnosno, ako već toliko inzistiraju na takvom začinjavanju vijesti, onda molim da mi se sljedeći meteorološki izvještaj podnese tako da ga sinoptičar izvikuje u mikrofon, skačući pritom padobranom iz aviončića nad Lučkom i ručicama mašući u smjeru oblaka. To bi mi, recimo, fakat bilo zanimljivo. A i ne bi naštetilo informaciji.