Premda je s jedne strane krasno da HTV u svojem zabavnom programu daje prostora običnim ljudima koji se s radošću bave zborskim pjevanjem, odluka da se jedini udarni termin kojim javna televizija još uvijek neprikosnoveno vlada prepusti natjecanju amaterskih zborova ipak je pomalo zbunjujuća
Nova zabavnoglazbena licenca koju je HTV otkupio od BBC-ja emitira se već četiri tjedna, nosi naslov 'Do posljednjeg zbora' i adut je kojim HTV čuva jedini udarni termin koji mu komercijalne televizije još nisu ozbiljnije ugrozile. Subotom navečer, naime, hrvatska je televizijska publika navikla na gledanje raznih zabavnih spekatakala na svojoj javnoj televiziji. Prisavski su genijalci zato tu prednost odlučili iskoristiti tako što su prvo upropastili 'Zvijezde pjevaju' reprizom istih natjecatelja iz prethodnih serijala, a sada svoju prevlast na zabavnoj TV sceni pokazuju prikazivanjem glazbenog serijala u kojemu nastupaju amaterski zborovi
S jedne strane, to je krasno, plemenito i pohvalno. Ljudi koji nastupaju u serijalu 'Do posljednjeg zbora' istinski su zainteresirani za ono što rade (pjevaju u zboru), iskreno se raduju glazbi i druženju te su svojevrsno osvježenje u televizijskom eteru, koji je inače prepun blaziranih i praznoglavih celebrityja te potrošenih reality natjecatelja koji nikoga ne mogu nadahnuti ni na što osim na prezir i ogovaranje. Članovi amaterskih zborova sve su samo ne to i zbog toga ih je lijepo vidjeti na javnoj televiziji.
Zabava, međutim, završava onoga trenutka kada probavite tu činjenicu i shvatite da unatoč svoj profesionalnoj obradi, opravi i osvjetljenju - ipak gledate natjecanje amaterskih pjevačkih društava, da to činite u subotu u osam navečer, da se repertoar naročito ne razlikuje od repertoara koji je obično na tapeti svih natjecanja KUD-ova općinske, županijske i državne razine. A kada to shvatite, slatko ćete se nasmijati, još si jedanput u bradu promrmljati da je krasno što HTV daje šansu običnim ljudima i onda potražiti neki film ili seriju na kabelskim kanalima. Jedina je iznimka takvoj situaciji - ona u kojoj poznajete nekoga tko pjeva u jednom od te večeri aktualnih zborova.
Hrvatska se televizija, naime, malo zaletjela s ovim serijalom. Otkupila ga je od BBC-ja, gdje je emitiran samo jednu sezonu, i to u ljeto 2008. tijekom programskoga zatišja, kada takvi filleri generalno bolje prolaze. Borba zborova je, dakle, čak i u svojem matičnom okruženju bila relativno marginalan show umjerenoga uspjeha, a ovdje je transplatirana u termin spektakla, iako bi joj mnogo bolje odgovarao termin nedjeljnog poslijepodneva (kao Škorin serijal) ili večeri, ali HTV to nije mogao učiniti jer u tim terminima ne može računati na - pogodite što! Telefonske glasače, naravno.
Oni među vama koji prate natjecanje Kulturno-umjetničkih društava sa šljokicama i light-showom sigurno su već čuli da će u zadnjih nekoliko emisija gledatelji odlučivati o tome koji će zbor pobijediti na natjecanju. Zasad se to još ne događa jer u prve tri ili četiri ili pitaj boga koliko emisija (sve se odvija tempom evolucije bićaša) o prolasku zborova u daljnje natjecanje odlučuje žiri, ali kad-tad ćemo opet dobiti telefone s posebnim tarifama, koji su, kao što već odavno znamo, prisavski sveti gral radi kojega postoji svaki udarni termin i popularna emisija.
Problem je jedino što je zborovski serijal osmišljen tako da će do emisije u kojoj će gledatelji napokon dobiti priliku glasati pred ekranom vjerojatno ostati samo članovi rodbine onih zborova koji su se probili do finala. Svi drugi odavno će pozaspati ili se preseliti na kabelske kanale. Jer dosad viđeno u prve tri natjecateljske emisije zbilja je neizdrživo dosadno, koliko god blagonaklonosti gajili prema dragim, hercig i živopisnim zboropjevačima.
Čudno je zato što se HTV baš zborovima poslužio kao svojom perjanicom za očuvanje najudarnijeg od svih udarnih termina ili bi barem bilo čudno
kada ne bismo znali da na prisavskoj dalekovidnici već dugo vlada stanje potpune dezorijentiranosti i programske politike koja se određuje malo manje nasumičnom metodom negoli je ona pri bacanju strelica za pikado. Pa i potez sa zborovima izgleda pomalo kao potez očajnika koji grabi svaku licencu s naptisom BBC koja mu izgleda dovoljno blistavo da bi je mogao zataknuti za rever. U pozadini, međutim, nema baš nikakvoga razmišljanja ni istraživanja.
Možda finalne emisije pokažu da sam bila u krivu. Bilo bi mi to drago zbog simpatičnih pjevača i pjevačica iz živopisnih zborova, ali bojim se da će se ipak svi na kraju pomalo umoriti. Ponajviše šire gledateljstvo, za koje je općenito vrlo upitno zanimaju li ga zborska pjevačka natjecanja jer da su ti, klasičniji glazbeni žanrovi baš toliko popularni među širom publikom, sjajna 'Opera box' ne bi se već godinama prikazivala u lijevom terminu koji čak i zaljubljenici moraju tražiti povećalom po teletekstu. Umorit će se, međutim, i oni koji gaje neobičan interes za zborsko pjevanje (ili gledaju sve što ima šarenu kuglu koja se vrti iznad pozornice u studiju 'Anton Marti') jer zbog prevelike količine eliminacijskih emisija nijedan zbor dosad nisu imali prilike pobliže upoznati niti se zainteresirati za njegov specifičan zvuk.
Zato s iskrenim žaljenjem - jer doista simpatiziram natjecatelje - ovome serijalu ne prognoziram baš naročit uspjeh. I s još većim žaljenjem obavještavam HTV-ovske zabavnjake da će možda morati upregnuti moždane vijuge i smisliti nešto novo