Sa suprugom Tonijem Starešinićem (grupa Chui) Željka Veverec godinama vodi jednu od najvećih klupskih atrakcija Mangroove, a imala je još puno suradnji - od pjevanja back vokala na albumu 'H Is For Heretics' i mjuzikala do projekta Femme nouvelle. Njezin samostalni (moderni pop) album je 'vruća glazbena roba' koja prati svjetske trendove, a vokalno i vizualno ona izgleda upravo tako, kao da dolazi s inozemne scene.

Desetak dana od objave vaš album 'I Glow' dobio je fantastične recenzije i prvu titulu najboljeg hrvatskog albuma godine, a sad i najviše nominacija na Rock&Offu. Jeste li očekivali takav uspjeh ili vas je zatekao i koliko vam to daje vjetar u leđa za dalje?

To je totalno iznenađenje i neočekivana stvar koja me u ovoj godini jako razveselila. Sama sam jako zadovoljna albumom jer sam uspjela svoju priču snimiti i napraviti onako kako sam htjela i to mi je već velika stvar, a sve ostalo je genijalni bonus. Nominacije i pohvale definitivno vesele, ali meni osobno daju i neki osjećaj odgovornosti, što zapravo i nije loše - kak' se veli, tek sad počinje rad, nema opuštanja.

Je li to primjerena satisfakcija za godine rada koje ste uložili u stvaranje i pisanje pjesama, sudjelujući u raznim projektima?

Ne tražim zapravo od svog bavljenja glazbom neku vanjsku satisfakciju, uvijek radim ono što volim s ljudima koje glazbeno poštujem i cijenim te su najveće nagrade same glazba i publika. Voljela bih da naravno imamo više publike pa time više sviramo, a onda to naravno povećava financijsku sigurnost, ali nagrade kao takve nisu cilj, one su lijepe ruže na putu. Glazba je uvijek glavni cilj, a razni projekti su, što se mene tiče, uvijek dobrodošli, no zapravo sam koncentrirana na svoju glazbu kako u Mangrooveu, tako u Je Veux. Primjerena satisfakcija samo je glazba i još glazbe.

Album se temelji na bluesu, funku, soulu i elektronici. Kako biste ga predstavili za one koji ga nisu imali priliku čuti? Ispričajte nam kakva se priča krije iza Je Veux?

'I Glow' je moj mali glazbeni dnevnik u koji sam zapisala svoje strahove, tuge, ljubavi probleme... Na ovom albumu tako imam pjesmu koju sam posvetila samoj sebi ili onoj sebi koja čuči negdje ranjena i plače pa sam je odlučila utješiti, napisala sam pjesmu o svom ljubavnom odnosu sa strahom koji me nekad zaustavlja u naumima, a nekada baš zbog njega idem dalje, tu je pjesma koja slavi sve one prekrasne melodije i glazbu kao takvu te ljepotu u koju nas samo glazba može uvući. Puno je toga tu, a opet sve se, čini se, vrti oko mog unutarnjeg svemira. Album je i poetičan i baladičan na jedan način, ali opet ima i dosta plesnih stvari, to su te dvije, rekla bih, moje strane - jako sam emotivna i melankolična s jedne strane, a opet eksplozivna, iskričava i plesna s druge strane, i to sam nekako spojila na ovom albumu. Ono što sam slušala i slušam, ono što me vodilo kroz glazbeno odrastanje jako se čuje i na ovom albumu. Tako tu ima i hip-hopa, bluesa, housea, funka, elektronike, sve to upakirano u, rekla bih, pitak pop. Priča je to o meni, ali zapravo o svima jer svi imamo neki svoj blues za tugu ili neku plesnu stvar za dizanje, a oni koji poslušaju nadam se da će naći svoju priču.

Koliko vam znače komplimenti Josipe Lisac, javno vas je pohvalila.

Imam tu čast i priliku da surađujem s Josipom Lisac i da smo se cijelo to vrijeme jako lijepo slagale i od početka je zapravo bila osoba koja me podržavala i bodrila. Ona ima tu kvalitetu da zaista prepoznaje i prati mlade glazbenike i daje im podršku, što samo govori o njenoj veličini. Meni je već kompliment bio kad je pjevala moju pjesmu (Tebi putujem, Daleko) kad je došla na koncert Mangroovea, kad je sa mnom znala podijeliti neko svoje iskustvo - to su prekrasni komplimenti. Iako mi je i osobno čestitala i rekla da joj se sviđa moj album, kada me navela i javno - bio je to stvarno velik kompliment, ali i prekrasna gesta da jedna takva glazbena diva stane iza tebe, puno mi to znači.

Puno se kopalja lomilo oko prava glazbenika na rad i nastupanje u pandemiji. Živcira li vas kad ljudi bavljenje glazbom povezuju s lagodnim životom?

Ma smeta mi kad ljudi neinformirano stvaraju dojmove o nečemu o čemu zapravo ne znaju, smeta mi to što je cijela kultura, a glazba posebice, svedena na nekoliko javnih osoba prema kojima se onda stvara neko opće mišljenje. A zapravo ljudi ne znaju što se sve treba napraviti da bi se dogodio koncert ili snimio album ili napisala pjesma. Mislim da taj odnos prema glazbenicima, glazbi, pa i kulturi općenito treba generalno mijenjati u društvu. Educirati ljude i jednostavno njegovati poštujući odnos prema kulturi, glazbi, to je nešto što bismo trebali mijenjati kao društvo.

Možete li zamisliti vlastitu glazbenu budućnost bez koncerata ili s izmijenjenim pravilima? Što bi za glazbenike značilo to da pandemija potraje?

Ne želim uopće zamišljati takvu stvarnost, mislim da koncerti neće nestati, možda će se smanjiti broj publike, možda ćemo još neko vrijeme održavati koncerte uz stroge epidemiološke mjere, no nekako vjerujem da će koncerti preživjeti i da ćemo svirati. Želim vjerovati u to. Nažalost, čini mi se da će ovo stanje potrajati, ali nadam se da ćemo iznaći način da sviramo, da muzika opstane kao i svi mi koji se njome bavimo, ali i da pomognemo glazbenicima jer glazba je važna i glazbenici su važni.

Nedavno ste preboljeti koronu i otvoreno govorili o tome. Kako ste sada, osjećate li kakve posljedice?

Toni i ja smo preboljeli koronu i da, nemam problema govoriti o tome. Znam koliko je meni bilo važno čuti iskustva oboljelih kad sam ja bila bolesna pa onda nekako vjerujem da ljudima ipak nešto znači kad im kažeš - evo, preboljeli smo, sve je ok, nemamo nikakve posljedice bar zasad. Toni i ja smo dobro, sad imamo antitijela i neko vrijeme smo sigurni, ali naravno da se i dalje treba čuvati jer kao što smo se i mi osvjedočili, nikad ne znaš kako će tvoj organizam reagirat -, ja sam prošla nešto lakše, a Toni je imao upalu pluća, tako da se svakako treba čuvati i misliti na svoje zdravlje i ne paničariti.

Toni i vi najbolji ste primjer da privatno i poslovno mogu zajedno. Koje su prednosti, a koje mane zajedničkog posla?

Što smo stariji i što smo dulje skupa, vidim samo pozitivne strane, ali čini mi se da je to i do nas. Ne znam za druge, ali nama je uvijek bilo lijepo raditi skupa i nekako smo se uvijek nadopunjavali i rasli zajedno. Naravno da uvijek ima i nekih izazova, ali oni se isto lakše podnose u dvoje. Sad smo već ispraksirali sve, pa je još jednostavnije, u svakom slučaju nikad nam nije dosadno. Velika je blagodat imati nekoga s kime možeš podijeliti svoju glazbu i s kime možeš svirati svoju glazbu, to je stvarno privilegija.

Kako provodite svoje slobodno vrijeme, imate li još neke interese izvan glazbenog područja?

Volim prirodu – često sam u šumi ili na nekim izletima, čitam, gledam filmove, prije pandemije puno sam išla u kino. Zapravo sve što volim nekako sam pretvorila i u svoj posao, imam gomile bilježnica pa pišem, negdje to nekad iskoristim, a nekad je to samo terapija. Plešem, sadim cvijeće...