Mert Ramazan Demir rođen je u Istanbulu 1998. godine kao peto dijete svojih roditelja. U srednjoj školi želio je postati nogometaš ili košarkaš te se profesionalno bavio sportom sve dok nije neočekivano odlučio postati glumac, čitajući dramu 'Hamlet'.

Profesionalno glumačko obrazovanje stekao je na Akademiji za komunikacije i u glumačkom studiju Miser Daner, gdje je upoznao poznate redatelje. Prvu ulogu ostvario je u filmu afganistanske režiserke Sonje Naseri 'Ja sam ti', koja je ušla u uži izbor za Zlatni globus, jednu od najprestižnijih filmskih nagrada. Aktivno snima u projektima digitalnih platformi bluTV i Netflix, a u seriji 'Shahmaran' partneri su mu Serenay Sarıkaya i Burak Deniz. Iza njega su brojne uloge u serijama, a u 'Zlatnom kavezu' glumi Ferita, razvratnog sina iz bogate obitelji.

Što gluma znači za vas?

Dok radim, osjećam da postojim. Kad pokušavam stvoriti nešto izvan sebe, najviše osjećam da sam živ. To uglavnom nema nikakve veze sa mnom. Da me pitaš što bih u životu htio doživjeti, možda ne bih mogao reći sve detalje. Usprkos tome, posve sam miran, nalazim se na mjestu na kojem sam miran u vezi sa svime što mi se događa u životu. Osjećam se živo i kad se zanimam za sve što nema veze sa mnom; naprimjer, kada dubinski shvatim drugu osobu. Govorim o ljudima čije sam priče shvatio i uistinu čuo.

Kako pristupate poslu? Koliko je teško ući u neki lik?

Gluma za mene počinje dok kamere još nisu u blizini, a praksa je takva da maksimalno otvorim svoje osjećaje i osluškujem okolinu. Ne želim zvučati razmetljivo, no dio sam svog života proveo u glumi. Gledao sam i postajao 'on'. Dok bih to radio, ne bih bio pred kamerom ni na sceni. Stvarao sam stvarnost te sebe i druge uvjeravao u to. To mi je vrlo dragocjeno.

Što za vas znači stvarnost?

Čovjekovo prepoznavanje razlike između istine i laži ovisi o tome koliko poznaje sebe. Razliku između istine i laži prepoznajemo samo ako smo u miru sa sobom. Kad sam se pomirio s osjećajima kojih sam se najviše bojao i koje sam najmanje volio, u mom je životu sve postalo drukčije. Kad sam prihvatio svoje osjećaje, pomirio sam se sa sobom, a kad sam se pomirio sa sobom, pomirio sam se s ljudima. Da bi se pomirio sa sobom, moraš poznavati sebe i osloboditi se nekih vjerovanja. Kad se oslobodiš kalupa razmišljanja, počinješ se uistinu upoznavati. To zapravo na neki način znači i poništiti sve izvan sebe. Razmišljanje o tome hoće li se obitelj ponositi tobom treba odložiti na stranu.

Što je za vas ljubav?

Želim s osobom provoditi vrijeme i vrlo je blisko upoznati. Ne vjerujem u ljubav.

Recimo da ste na sceni i da se pred vama nalazi više od osam milijardi ljudi koji žive na ovom svijetu. Svi su ondje i morate im održati govor - što biste im rekli?

Molim vas, neka svatko gleda svoja posla. Neka ne sudi nikomu i ničemu osim sebi. Neka svatko živi ono što hoće. Jer mi smo bića koja mogu sve. Što god želiš doživjeti, na tome možeš raditi. Iz dana u dan želim iskusiti ono najčudnije i najtajnovitije što mogu doživjeti. Naprimjer, želim provesti vrijeme u šatoru u kojem ljudi dožive iskustvo majčine maternice sa šamanima u Peruu.

Imate četiri starija brata i odrasli ste u Istanbulu. Kakvo je bilo vaše djetinjstvo?

Kad sam se rodio, moja se obitelj iz Vana preselila u Istanbul. U mom su životu s jedne strane postojali obiteljski običaji, a s druge potpuno drukčiji stil i opuštenost Istanbula. To je za mene bila čudna situacija.

Često posjećujete Adanu - što vas to toliko veže za to mjesto?

Adana je od samog početka za mene vrlo neobično mjesto. Kao da sam nekoć ondje živio. U Adani sam stalno imao deja-vu. Kad bi mi za vrijeme snimanja redatelj došao nešto reći, rekao bih mu: 'Nemoj mi ništa govoriti, ja to već znam', već sam vidio scenu koju snimamo. Snimanje 'Ufa' završilo je i sljedeće sam ljeto opet trebao ići onamo. Onda me put odveo u Gaziantep, ondje me nešto privlači. I dalje pokušavam shvatiti kakve osjećaje to područje budi u meni. Nekoć mi se tetovaže nisu činile razumnima, pitao sam se zašto bih na tijelo ucrtao nešto što sam doživio, ali sada na nozi imam tetovažu - 701. Iz Adane, iz sobe broj 701, u kojoj sam riješio taj problem.