‘To kroz što sam ja godinama prolazio, nažalost, zasigurno nije rijetkost u današnjem modernom svijetu. Uvjeren sam da svaki ovisnik ima svoju priču. Biti ovisan i ne znati što učiniti u svijetu u kojem se to očekuje od muškaraca stvara pritisak i vodi prema alfa ponašanju. Znate, ako se mi kao muškarci ne znamo nositi sa strahovima, to postaje kancerogeno te često rezultira nasilnim ponašanjem i drugim devijacijama. Da bismo se suočili s tim, moramo sagledati svaki kutak života, analizirati sve što nas je dovelo u to stanje. Napravio sam to i počeo se boriti protiv toga. Živio sam kao u magli sve do tada.’

Riječi su to koje je u velikom intervjuu za Irish Independant 2017. izgovorio Colin Farrell. Šest godina kasnije pokazao je da se sav taj proces na kraju itekako isplatio, jer prošlog tjedna na adresu slavnog irskog glumca stigla je nominacija za glavnu mušku ulogu na ovogodišnjim Oscarima. Zaslužio ju je glavnom ulogom u mračnoj tragikomediji ‘The Banshees of Inisherin’, filmu Martina McDonagha, a hoće li je i osvojiti, doznat ćemo 13. ožujka.

Colin James Farrell rođen je 31. svibnja 1976. godine u Castleknocku, predgrađu Dublina, u obitelji Rite i Eamona Farrella. Njegov otac bio je nogometaš Shamrock Rovers FC-a te je uz to vodio dućan sa zdravom hranom, a osim Colina, imao je starijeg sina Eamona Jr. te dvije kćeri, Claudine, koja danas radi kao njegova osobna asistentica, te Catherine.

Svoje školovanje započeo je u St. Brigid National School, nakon čega su ga roditelji upisali u ekskluzivnu privatnu školu samo za dječake, Castleknock College, a potom i u Gormanston College.

Isprva je htio krenuti očevim stopama pa je maštao o tome da će postati nogometaš, a onda ga je osvojila glazba te je umalo postao član boy benda Boyzone. Na jednom koncertu popularnog irskog benda u noćnom klubu Farrell je plesao u kožnim hlačama i košulji kada mu je prišao agent i rekao mu neka dođe na audiciju za bend. Odbijen je, kako je rekao, nakon ‘šokantne izvedbe’ pjesme Georgea Michaela ‘Careless Whisper’. Navodno ju je toliko loše otpjevao da su dečki iz benda tražili da je ponovi samo kako bi mu se još mogli smijati.

Nakon što je pogledao Spielbergov hit ‘E.T.’ s Henryjem Thomasom, koji je glumio Elliota, odlučio je - postat će glumac. Na bratov nagovor upisao je glumačku školu, no odustao je kada je izabran za ulogu Dannyja Byrne u BBC-jevoj drami 'Ballykissangel'. ‘Mogućnost da glumim u toj seriji bila je jedna od najboljih stvari koja mi se mogla dogoditi’, kaže.

I dok je sa školom muku mučio, gluma mu je, priznao je, pomogla da ‘postane čovjek’. ‘Nisam pretjerano educiran. Nisam čak ni završio srednju školu, što me ograničilo. U to vrijeme nije bilo individualnog pristupa studentima, a ja sam bio sanjar. Nisam baš sanjao o Hollywoodu, ali gledao sam kroz prozor i maštao da sam negdje tamo daleko, da živim život. Barem je sanjarenje uvijek bilo dopušteno’, ispričao je svojedobno, a imao je i problema sa zakonom.

O tome govori i podatak da je kao 18-godišnjak putovao u Sydney te je bio osumnjičen u slučaju ubojstva zbog policijskog crteža okrivljenog koji mu je nevjerojatno nalikovao. Nije pomogla ni njegova izjava da se te večeri ne sjeća jer je doživio blackout. Jedini alibi bio mu je dnevnik koji je vodio njegov prijatelj, a u kojem je pisalo da su njih dvojica te večeri posjetila zabavu na drugoj strani grada.

‘Vidio sam fotorobot muškarca koji je zapravo počinio ubojstvo, a koji mi je bio sličan. Na trenutak, budući da sam zbilja pretjerao s alkoholom te večeri, pitao sam se jesam li uistinu mogao počiniti takav zločin. Ispričali su mi kako je čovjek umro, a čovjek s crteža mi je s gustim obrvama, madežom na licu i irskim naglaskom uistinu nalikovao. Bio sam prestravljen. Srećom, prijatelj je na kraju razjasnio cijelu situaciju i dokazao policiji da smo mi te večeri bili na partyju na drugom kraju grada i konzumirali ecstasy’, priznao je gostujući u ’The Tonight Showu’ Jimmyja Fallona godinama kasnije.

To i ne čudi jer je od ranih tinejdžerskih dana počeo eksperimentirati s alkoholom i drogom, koji su mu postali svakodnevica, a sve se zakompliciralo do te mjere da je nakon što je 2006. snimio ‘Poroke Miamija’ otišao na rehabilitaciju. O tome je pak pričao gostujući kod Davida Lettermana.

‘Kada sam pao i udario glavom u dvorištu, znao sam da moram nešto poduzeti. Ne možete tek tako prestati piti i nastaviti se ponašati kao i prije. Alkohol je bio prisutan velik dio mog života i dio je moga identiteta, zbog njega sam se osjećao kao muškarac. Kada prestanete piti, vaš se život ipak promijeni. Bio sam pijan i napušen od svoje 14. godine pa je odluka da odem na rehabilitaciju bila teška. Umirao sam, ali sada sam jedan od sretnika koji su uspjeli pobijediti ovisnost’, priznao je Farrell i dodao da je nakon svega odlučio potražiti nešto čime će umiriti um i tijelo i čemu će se posvetiti kako ne bi ponovno zaglibio.

Kako je rekao, bio je sumnjičav prema jogi i iako mu je isprva bila prilično zastrašujuća, nakon prvog sata shvatio je da povratka više nema. Danas je svjestan koliko mu je upravo joga pomogla te da je zahvaljujući njoj postigao ravnotežu između tijela i uma.

A dok je prolazio sve te životne krize, Farrell je snimao mahom holivudske hitove. Vrata mu je otvorila uloga u redateljskom debiju Tima Rotha ‘Ratna zona’, no na karijeri je prvenstveno bio zahvalan oskarovcu Kevinu Spaceyju koji ga je vidio na kazališnim daskama i pružio mu priliku.

Koliko je irski glumac oduševio Hollywood, govori i to da ga je Steven Spielberg 2002. angažirao u ‘Specijalnom izvještaju’, u kojem je glumio s Tomom Cruiseom, potom je stigla ‘Telefonska govornica’, onda i ‘Američki odmetnici’.

Sve to odvilo se nakon filma Joela Schumachera iz 2000. ‘Zemlja tigrova’. A onda mu se, samo četiri godine kasnije, dogodio veliki fijasko. Iako su očekivanja bila velika te su svi bili uvjereni da će film Olivera Stonea ‘Aleksandar Veliki’ postati veliki holivudski blockbuster, to se nije dogodilo. Tek kasnije Farrell je priznao kako je pomno pročitao sve negativne kritike napisane o njemu i o filmu: '‘Aleksandar Veliki’ je bio veliki film, s hrpom Iraca koji su igrali velike uloge i svi smo mislili da idemo u Hollywood, no nije uspio. Dogodio se nevjerojatni fijasko na blagajnama, a ja sam bio svjestan da ću, ako ne uspije, biti u problemu jer sam uložio sve u ovaj film.’

No to nije ga obeshrabrilo da nastavi i dalje snimati hit za hitom, pa je za film ‘Kriminalci na godišnjem’ osvojio 2009. svoj prvi Zlatni globus.

Unatoč nevjerojatnom uspjehu, nikada nije dopustio da mu slava udari u glavu, a to je objasnio riječima: ‘Uspjeh je tako relativan pojam. Ne budim ujutro s mišlju da sam uspio, a slava kao takva ne garantira vam sreću. Znam što je važno u životu. Znam da zato što se na ekranu dva sata uspješno pretvaram da sam netko drugi ne znači da sam bolja osoba od nekoga drugog. Vodim računa o malim stvarima, onim najjednostavnijim i krucijalnim za život.’

Kada je riječ o njegovom privatnom životu, iako je o njemu nerado govorio, do znatiželjne javnosti dospjele su mnoge zanimljivosti. Prva javna veza bila mu je s britanskom glumicom i pjevačicom Ameliom Warner, s kojom se 2001. i vjenčao, no brak je potrajao tek četiri mjeseca. Ona je tada imala 19, a on šest godina više, i vjenčanje je održano na egzotičnom otoku Bora Bora.

Na podužoj listi njegovih djevojaka našle su se Lake Bell, Lindsay Lohan, Carmen Electra, Angelina Jolie, Demi Moore, pa čak i Britney Spears. S modelom Kim Bordenave 2003. je dobio sina Jamesa, a koji, kako je četiri godine nakon njegova rođenja otkrio Farrell, boluje od Angelmanovog sindroma. Riječ je o rijetkom genetskom poremećaju koji karakteriziraju zaostajanje u intelektualnom i fizičkom razvoju, a postoje i problemi s govorom i hiperaktivno ponašanje.

‘Dijelimo najmanje pobjede kao da su najveće. Prva izgovorena riječ sa šest, sedam godina, s devet je naučio sam jesti… Kada si roditelj djeteta s posebnim potrebama, važno je osjećati se i znati da nisi sam. Zato sam odlučio, nakon razgovora s Jamesovom majkom, javno progovoriti o tome i osnažiti druge roditelje koji se suočavaju sa zdravstvenim problemima svoje djece’, izjavio je svojedobno Farrell, a u međuvremenu je postao glasnogovornik i ambasador Angelmanova sindroma te radi na tome da prikupi sredstva koja pomažu djeci oboljeloj od njega.

Zbog sina i njegovog zdravstvenog stanja aktivirao se u raznim područjima pa tako pomaže u kampanji protiv nasilja Stand Up!, koji organizira irska LGBT grupa, a postao je i službeni veleposlanik Svjetskog kupa za beskućnike, kojim promovira ulični nogomet pokušavajući nadahnuti ih da promijene život.

Nekako u isto vrijeme kada mu je sinu dijagnosticiran sindrom Farrell se zaljubio u studenticu medicine Muireann McDonnell, a nakon kratke veze spetljao se i sa spisateljicom Emmom Forrest, koja je sve o tome ispričala u svojim memoarima. Riječ je o knjizi ‘Your Voice in My Head’, a dobila je i svoju filmsku verziju s Emily Blunt u glavnoj ulozi.

Drugog sina Henryja Tadeusza dobio je 2009. s poljskom glumicom Alicjom Bachleda-Curus. Upravo je svojim dječacima posvetio govor na ovogodišnjim Zlatnim globusima, nakon što je proglašen najboljim u kategoriji glavnog glumca za film 'The Banshees of Inisherin’.

Danas je u vezi s Kelly McNamarom, osobnom asistenticom gitarista grupe U2 The Edgea, koja mu je najveća podrška. A kakav je kao roditelj, najbolje je opisao sam, rekavši da sa sinovima ima otvoren odnos te da puno razgovaraju.

‘Iako ne znam većinu vremena što radim kao roditelj, mislim da, koliko god jednostavno to zvučalo, samo ako ste prisutni i uz njih, onda je to najbolje što možete napraviti. Baš kao što sam ih upoznao s najboljim aspektima samoga sebe, upoznao sam ih i sa svojim najvećim traumama i pogreškama. Obojica su tu za mene i tu su da me nauče puno stvari.’

A kada se danas okrene i pogleda svoj život, kaže: ‘Napravio sam puno pogrešaka i povrijedio ljude na načine koji su me ispunili sramom. Ipak, ne bih ništa mijenjao u prošlosti, jer u suprotnom tada ne bih bio ovdje danas, no znam da postoje trenuci u kojima sam povrijedio ljude i volio bih da ih mogu vratiti, no ne mogu. Sve što mogu učiniti u budućnosti je postati bolja osoba, učiti iz toga i truditi se da više nikoga ne povrijedim. To je moja osobna karma.’