FRANCUSKI MAJSTOR

10 razloga zašto ne kupovati od Wengera

27.01.2011 u 11:36

Bionic
Reading

I dok Adebayor pakira kofere i odlazi prema Madridu, u Milanu razmišljaju tko će im igrati u veznom redu kada odu Gattuso i Ambrosini. U oba se kluba, Cityju i Milanu, čelnici vjerojatno pitaju - zašto smo kupovali od Wengera?! A što tek trebaju reći za Barcelonu, gdje se svako malo opeku na istoj temi?

Arsene Wenger je, kao relativno nepoznat trener, prije više od 13 godina stigao na klupu Arsenala, a tada nitko nije mogao ni pretpostaviti da će i danas sjediti na njoj. Kroz godine je postao poznat po odličnom oku za talente, kao i po vrlo opreznoj politici kupovanja igrača. Osim toga, očito je da iz svojih igrača izvlači najviše, jer je povijest u barem deset primjera zorno pokazala da ne treba debelo plaćati za njegove pulene - naime, neće igrati ni približno dobro kao u Arsenalu!

10. T. Henry, za 24 milijuna eura prešao 2007. u Barcelonu
Prvu je sezonu i pol bio standardan te je pružao sasvim solidne partije. Ipak, činilo se da se nikad u potpunosti nije priviknuo na ulogu krilnog napadača te bi uvijek bolje igrao centralnog napadača, kada bi Eto'o bio ozlijeđen. Stoga, 24 se milijuna čine previše za toliko ograničen učinak od takvog velikana kakav je Henry.


9. P. Vieira, za 20 milijuna eura prešao 2005. u Juventus
Slično kao i Henry, i Vieira je u Juventusu pružao sasvim solidne partije iako to nikada nije bio igrač koji je u potpunosti držao veznu liniju kako je to činio u Arsenalu. To se najjasnije pokazalo u europskim utakmicama, gdje je Juventus lagano kaskao za svojim suparnicima. Kasnije, kada je prešao u Inter, potpuno je izgubio formu.

8. N. Vivas, za 7 milijuna eura prešao 2001. u Inter
Samo Massimo Moratti iz tog doba je bio spreman platiti čak 7 milijuna eura za 31-godišnjeg beka upitne kvalitete, koji je odigrao samo jednu sezonu na visokoj razini. U Interu nije odigrao gotovo ništa te je uglavnom grijao klupu, da bi se nakon dvije sezone, za nekoliko puta manji iznos, preselio nazad u Argentinu.

7. M. Flamini, nakon isteka ugovora prešao 2008. u Milan
Velika se trakavica vodila oko Flaminijeva produljenja ugovora. On je bio stožerni igrač sredine terena, na račun čega se Arsenal odrekao Gilberta Silve, ali bio je previše pohlepan za Wengerov ukus, koji je ostao dosljedan svojoj politici igračkih plaća. Flamini i danas u Milanu uglavnom grije klupu, ali barem plaća i dalje redovito stiže.


6. A. Hleb, za 15 milijuna eura prešao 2008. u Barcelonu
Danas na posudbi u Birmingham Cityju, Hleb je na ljeto 2008. izrazio želju za novim izazovom u karijeri te je prešao u Barcelonu. Nakon početnih problema s ozljedama, mladi se Pedro potpuno nametnuo na toj poziciji, tako da Bjelorusu nije ni preostalo ništa drugo nego tražiti sreću na posudbama u (ispod)prosječnim klubovima.

5. K. Toure, za 19 milijuna eura prešao 2009. u Manchester City
Igrač koji je trebao zamijeniti Sola Campbella i biti dulje vrijeme šef Arsenalove obrane pokleknuo je pred zovom novca te, slično kao bivši suigrač Adebayor, krenuo put Manchester Cityja. Pod njegovim vodstvom obrana 'građana' ne djeluje nimalo sigurno, a Mancini vjerojatno razmišlja o novim centralnim braničima.

4. E. Petit, za 15 milijuna eura prešao 2000. u Barcelonu
Nogometaš koji je 1998. trećim pogotkom zapečatio sudbinu Brazila u finalu Svjetskog prvenstva godinama je činio osovinu Arsenalove veze zajedno sa sunarodnjakom Patrickom Vieirom. Kada je došla prava ponuda, otišao je put novih izazova u Barcelonu, gdje je toliko dobro igrao da je sezonu poslije vraćen nazad u Premiership, ovog puta u Chelsea.


3. M. Overmars, za 40 milijuna eura prešao 2000. u Barcelonu
Nakon gubitka nikad prežaljene klupske ikone Luisa Figa, Barcelonin se stručni tim odlučio za dovođenje Marca Overmarsa. Cijena je bila nevjerojatnih 40 milijuna eura, čime se dakako očekivalo da Nizozemac u potpunosti nadoknadi Figov odlazak. Umjesto toga, većinu je vremena proveo po bolnicama, da bi sa samo 30 godina okončao karijeru.

2. N. Anelka, za 35 milijuna eura prešao 1999. u madridski Real
Igrač koji je praktički kao junior došao u Arsenal vrlo se brzo promovirao u najtalentiranijeg napadača tog vremena. Udicu je progutao madridski Real te za ogroman novac u svoje redove doveo potpuno neuravnoteženog mladića, koji će provesti čitavu karijeru lutajući po različitim klubovima i bivajući žrtvom vlastita karaktera.

1. E. Adebayor, za 30 milijuna eura prešao 2009. u Manchester City
Kada se uzme u obzir tjedna plaća od 165.000 funti, Adebayor je najskuplja akvizicija iz redova Arsenala. Čelnici Cityja još su jednom pogriješili, jer je Togoanac pravi stručnjak za napraviti nered u svlačionici. Osim toga, on će uvijek, bez imalo samokritike i srama, uperiti prstom u sve ostale i optužiti ih za poraze i vlastitu lošu igru.