Jedan trener i jedan novinar – koji su tog 8. kolovoza 1992. bili na licu mjesta kada je Hrvatska igrala finale protiv SAD-a - za tportal.hr prisjetili su se nekih trenutaka.

Tada 33-godišnji Aco Petrović u Barceloni 1992. bio je pomoćnik Peri Skansiju i još danas kada pogleda kadrove s utakmica, posebno onih u polufinalu i finalu, naježi se.

'Kad se prisjetim svega što se događalo, pritisnu me emocije. Sve se dogodilo u kratkom periodu, od prve utakmice sa Slovenijom, preko kvalifikacija u kojima nismo briljirali pa do olimpijskog turnira. Teško je to opisati sve to u nekoliko rečenica. Mnogi igrači igrali su s velikim emocijama, što je razumljivo; mlada država, prvi nastup u dresu Hrvatske i na koncu finale protiv prvog pravog autohtonog Dream Tema', prisjetio se Aco.

Aco u intervjuu još govori koja mu je utakmica bila najemotivnija i najteža te nam je ispričao i jednu anegdotu o svom mlađem bratu Draženu Petroviću, kapetanu hrvatskog Dream Teama.

'Dražen je bio jedan od rijetkih koji je njih (Amerikance) doživljavao kao normalne ljude jer je igrao protiv njih mnogo puta u NBA-u. Išao je od jednog do drugog igrača i uvjeravao ih da možemo dobiti', sa smiješkom na licu ispričao je Aco koji trenutačno radi kao izbornik Bosne i Hercegovine.

Naravno, nije mu bilo ugodno ni odgovoriti na pitanje zašto na ceremoniji u Mimari povodom 20. godišnjice od osvajanja srebrne medalje - gdje je stigao kao pratnja majci Biserki - nije bilo ni jednog igrača iz 'Generacije Barcelona '92. plus' koja je 2005. pokušala svrgnuti Danka Radića

Komentator HRT-a Slavko Cvitković te vruće kolovoške nedjelje, kada je u velikom dijelu Hrvatske bjesnio agresorski napad JNA i srbijanske vojske, u mnoge je domove unio osmjeh na lica uzvikom 'spusti se Franjo!' nakon što je 215 cm visoki centar zakucao loptu u koš SAD-a nakon sjajne asistencije Kukoča.

Rečenica koja ga prati još danas i koja je ušla u povijest…

'Jako sam ponosan na tu rečenicu. Kada nešto tako ljudima uđe u uho i u sjećanje generacija, eto već dva desetljeća, to je ponos novinarski', između ostalog je u video intervjuu za tportal kazao Cvitković.

Na pitanje je li očekivao da će Dražen, Toni, Dino i društvo otići do finala uz osmijeh nam je kazao:

'Ni u snu nisam tako nešto pomislio. Cijeli ulazak u kvalifikacije i odlazak na OI bio je ubrzan. Savez se stvara '91., početkom '92. nas priznaju i nakon toga igramo dva kvalifikacijska turnira s time da smo preskočili neke razrede. Tu je važan utjecaj Mirka Novosela i izboren je plasman na OI, nešto što si vaterpolisti nisu mogli priuštiti zbog termina kvalifikacija', prisjetio se Cvitković naglasivši kako je umjesto Borisa Mutića, koji nije bio u Barceloni, prenosio sve košarkaške utakmice.

Još je dodao jednu stvar koju je posebno želio naglasiti:

'Te 1992. pretpostavljalo se da će Amerikanci - s jednom neponovljivom generacijom koja se nikada neće ponoviti – igrati finale protiv ZND-a tj. bivšeg SSSR-a. Ali Hrvatska im je pokvarila planove.'

Oba intervjua u cijelosti pogledajte u prilogu.