Andrej Kramarić tijekom zimskog je prijelaznog roka dres Rijeke zamijenio onim Leicester Cityja, fenjeraša engleskog prvenstva, koji ima sve manje izgleda za ostanak u prvom razredu engleskog nogometa.

Naime, trinaest je kola ostalo do kraja lige, a Leicester je na samom dnu (20. mjesto) s osvojenih samo 17 bodova, a čak ih pet bodova dijela od QPR-a, prvog kluba izvan zone ispadanja. Dodatni je problem što im i Burnley, momčad na 19. mjestu, bježi za četiri boda.

Kako je do kraja prvenstva ostalo 13 utakmica, i dalje postoji nada da će klub izboriti prvoligaški status, ali ona je iz kola u kolo sve manja. Stoga smo tijekom chata s Boškom Balabanom na našem portalu Tribina.hr pitali i koji su scenariji u igri ukoliko Leicester ne izbori ostanak u Premiershipu.

Osim toga, dotaknuli smo se i drugih tema, kako oko Kramarićevog transfera, tako i puta Boška Balabana te situacije u NK Rijeka…

Kako ste se odlučili na posao agenta?
Imao sam dobrog mentora u liku Zdravka Mamića, ha-ha… I danas Zdravko i ja imamo dobar odnos, dijelimo mišljenja, razgovaramo. Ali poslovno ne surađujemo baš previše.

Kako ste se uključili u posao s Kramarićem?
Cijela je stvar krenula zbog našeg poznanstva još iz Dinama, gdje smo zajedno vježbali slobodnjake i puno smo se družili. Uvijek mi je bio igrač koji ima kvalitetu što se vidjelo na svakom treningu, pogotovo onom pucačkom. To je nešto što smo primijetili Tomo Šokota i ja, bilo je jasno da dečko ima nos za golove.

Kako objašnjavate onda da nije uspio u Dinamu? Kuloarske su priče zbog odnosa baš s Mamićem…
Ne bi se upuštao u te priče, jer to su naklapanja. Ipak, u Dinamu igraju sjajni igrači, pogotovo stranci, koji često moraju igrati. A nije Zdravko Mamić jedini zadužen za igrače, tu su i treneri.

Što je na kraju presudilo na stranu Leicestera?
Presudilo je to što su vidjeli Andreja kao pojačanje koje će im pomoći da ostanu u ligi. Sam je Andrej donio odluku da želi ići tamo, jer je želio u klub u kojem će igrati od samog početka.

Koji su još klubovi poslali ponude osim Leicestera i Chelsea?
Chelsea je poslao konkretnu ponudu, Lille također. Brugge me osobno kontaktirao, a tada su mnogi zvali i pitali za Andreja. Svojevremeno, raspitivali su se Ajax i Celtic, Atalanta je također bila dosta ozbiljna.

Je li onda presudila činjenica da je Leicester ponudio najviše novaca?
Da. Novac je bio presudan, barem što se Rijeke tiče, iako kod Andreja nije bio ključan. Kod Andreja je presudilo to što će odmah igrati, i to u engleskoj ligi, koja je po mojoj procjeni najjača na svijetu.

Što će se dogoditi u slučaju da Leicester ispadne iz lige?
Andrej je potpisao ugovor na 3,5 godine. Ako ispadnu, odlučit će zajedno s klubom hoće li otići na posudbu ili će možda biti zainteresiranih klubova koji će ga kupiti.

Dakle, sve su kombinacije otvorene, ali moram reći da bi Andrej bio jako tužan da mora igrati u drugoj ligi, tako da vjerujem da će s klubom dogovoriti neku drugu opciju.

Je li za Kramarića postojala neka bolja opcija od Leicestera, koja se možda mogla dogovoriti?
Postojalo je puno varijanti, a Andrej je taj koji je na kraju donio sve odluke. Je li bilo gorih ili boljih? To će vrijeme pokazati. Međutim, kada te kupi engleski prvoligaš to nikad nije loša varijanta jer je engleska liga iznad svih. Za mene, bolje je od španjolske po svemu; gledanost, zadovoljstvo igranja, sve je savršeno na Otoku.

I vas i Kramarića veže igra za Dinamo i Rijeku. Kako biste opisali Rijeku u vaše vrijeme i klub sada?
To je teško opisati. Cijela organizacija kluba je drugačija, da ne govorimo infrastruktura. U moje vrijeme, mi iz omladinske škole smo trenirali na pijesku, na tzv. šljaci, a današnja djeca treniraju na umjetnoj travi. Cijela organizacija ide prema naprijed, od novog kampa do novog stadiona. To je druga dimenzija od onoga kada sam ja bio u Rijeci, jer u moje vrijeme to je bilo čisto preživljavanje. Današnja Rijeka je izrasla u jednu od najboljih momčadi u Hrvatskoj, a to pokazuju rezultati.

Kako je onda Rijeka u takvim uvjetima napravila praktički šampionsku momčad?
To je bio splet okolnosti. Politika je ušla u klub, kako bi se okrenula priča i napravio konkurent Dinamu. I dalje je budžet bio minimalan, ali iskristalizirala se miješana momčad igrača iz Hrvatske, Bosne, uz nekoliko stranaca. Krenuli su rezultati kroz dobar rad i dobru atmosferu, a Neno Gračan je bio trener koji je to sjajno balansirao i vodio.

Na kraju, nismo osvojili titulu, a sve se raspalo zbog nedostatka financija. No, to je gotovo pa klasična priča u našem nogometu…

Koliko je Zdravko Mamić utjecao na vašu karijeru?
Stvarno mnogo. S njim sam suradnju počeo još kada sam imao 18 godina, a naš je odnos uvijek bio odličan. Vodio je brigu o meni, od prehrane do trenera za kondiciju, fizioterapeuta pa do sitnih detalja. Osigurao mi je sve uvjete koji su potrebni kako bi dao maksimum na terenu.

Kada pogledate unazad... Mislite li da se i vama i Zdravku isplatio vaš odnos? Da li ste obojica na kraju profitirali?
Igračka karijera mogla mi je biti puno bolja, ali isto tako ne mogu biti nezadovoljan gledajući generacije s kojima sam bio u kadetima, pošto nas je samo nekoliko isplivalo u profesionalnom nogometu.

Zdravko i ja smo proveli zanimljive trenutke, a koliko god je on meni pomogao, ja sam i njemu. Napravili smo odlične stvari; ja sam ipak bio prvi klinac kojeg je počeo zastupati, bio sam njegov prvi transfer u inozemstvo, koji je mene i njega izbacio u svijet nogometa.

Dakle, vi ste bili njegova odskočna daska?
Ja sam bio njegova i on moja!