Soudani je igrač koji je u godinama kad više nema prostora za napredak u smislu da uči nešto novo ili enormno podiže neki element igre - kakav je sad, takav će uvijek i biti. Više je nego očito da je to za našu ligu i više nego dosta, ali nemoguće je odmjeriti koliko to vrijedi za najjače klubove. Alen Halilović je otišao u jednu Barcelonu, ali on tamo nije došao jer sad vrijedi za njih dovoljno, nego zato jer bi u budućnosti možda mogao. Soudani nema taj luksuz, on da bi negdje uspio mora vrijediti odmah sad.

I zato, Soudaniju bi u nekom imaginarnom, daljnjem putu igrala samo indirektna opcija, odlazak prvo u jedan solidan, ali ne vrhunski klub liga petice. S obzirom da se radi o igraču koji je puno više od samo gol-mašine, da je on krilni napadač koji je više nego sposoban sam sebi kreirati prilike, a i asistirati drugima, Soudani već time ima kvalitete atipične za igrače prosječnijih klubova ili, bolje rečeno, ima ono što mnogim klubovima ranga Leverkusen ili Sevilla nedostaje (imena ovih klubova uzimam samo kao orijentir i ne mislim nužno na baš njih u ovom trenutku nego na ono što oni u svojim ligama predstavljaju).

Sa skoro 27 godina, Soudani bi takav transfer morao loviti prije nego kasnije. U tom slučaju, javlja se nova dilema, ima li smisla rizik mijenjanja sredine iz kluba u kojem je alfa i omega i najbitniji igrač u klub i ligu gdje nema garancija da će se odmah jednako snaći. A novac koji može tamo dobiti nije puno drugačiji od novca kojeg može ubrati u Dinamu kao najplaćeniji i najefikasniji igrač. Nažalost za Soudanija, nema točnog ili krivog odgovora na ta pitanja, radi se samo o spremnosti na rizik u karijeri i koliko je taj rizik opravdan.

Sam odlazak u neki osrednji klub liga petice za Soudanija nema puno smisla. Neće igrati garantirano Europu kao u Dinamu, nema garantirano mjesto u postavi kao u Dinamu, na kraju krajeva, nema garancija da će se snaći kao u Zagrebu i da će imati povlastice kao u Dinamu u pogledu prehrambenih navika vezanih za vjeroispovijest i slično. Jedini benefit, jedini plus odlaska u jedan 'Leverkusen' je to da je to jedina mogućnost, jedina veza koja Soudanija može odvesti nekamo više. Jedna sezona u 'Leverkusenu' sa učinkom kao u Dinamu, vezana uz dobar rezultat kluba, bi mogla otvoriti vrata nekih od najvećih klubova Europe koji puno više pažnje pridaju tome što se postigne u jednom 'Leverkusenu' nego u Dinamu. Ako ikad želi saznati vrijedi li toliko, ako uopće sam u sebe vjeruje toliko da misli da bi mogao biti igrač jednog jakog člana Lige Prvaka to je jedini put kojim bi Soudani morao ići.

Ostati u Dinamu u najboljim godinama karijere nije smak svijeta. Novac nije loš, status je garantiran, a Europa teško da može izmaći. No, tu sve i prestaje. Soudani je duljim ostankom u Dinamu samo velika riba u malom jezeru bez ikakve šanse da postane nešto više. Niti ga gleda dovoljan broj ljudi da bi imao osjećaj superzvijezde, niti igra na stadionima koji nude osjećaj superzvijezde niti o njemu pišu mediji koji su kvalificirani pisati o superzvijezdama.

Ponavljam, kakve god argumente netko iznese, bile to godine, statistika ili subjektivni dojam, nitko, niti ja niti Soudanijeva vlastita mater ne mogu znati može li Soudani igrati bitnu ulogu u jednom 'Arsenalu', 'Dortmundu' ili 'Milanu' (navodnici su tu jer pod tim imenima podrazumijevam cijelu onu visoku razinu nogometa u Europi). To je nešto što se može saznati samo trnovitim putem kroz srednju europsku klasu do najviše. Nažalost, Dinamo nije ni ta srednja klasa, ne zbog sebe samog nego zbog cjelokupnog okruženja u kojem igra, u kojem jednostavno nema gdje provjeriti gdje je u odnosu na europsku klasu. Rizik definitivno je, ali nagrada na kraju puta je potencijalno velika i odgovara uloženom riziku.

Odluka će biti na njemu, jer teško da će moći odmah u neki od najvećih klubova…