Daniela Rogulj otvoreno

Američka Hrvatica izvještavala je iz Dohe o Vatrenima, a zbog Lovrenovog ispada ostala je šokirana; ispričala nam je zašto toliko voli Split i Hajduk

24.12.2022 u 19:23

Bionic
Reading

Daniela Rogulj, američka Hrvatica koja se iz mjesta Fallbrook nedaleko od San Diega prije sedam godina preselila u Split, za tportal je ispričala svoje iskustvo praćenja hrvatske nogometne reprezentacije na putu do svjetske bronce

Od dana u kojem je 2015. godine odlučila napustiti rodnu Kaliforniju te dati šansu Splitu i Hrvatskoj, Daniela Rogulj nije mogla ni sanjati da će svakodnevno izvještavati za portal Total Croatia News sa Svjetskog prvenstva 2022., najveće nogometne smotre.

'Da mi je to tada netko rekao, samo bih mu odgovorila da za to nema nikakve šanse! Ovo je kao da sanjam', za tportal je rekla Daniela, 32-godišnjakinja koja često ističe svoje hrvatsko podrijetlo. Otac Hari joj je iz Splita, njegovi roditelji potječu s otoka Hvara, a majka Gracija dolazi iz mjesta Kosa nedaleko od Metkovića. Tatin otac Miro, bivši novinar Slobodne Dalmacije, podrijetlom je iz okolice Trogira…

I stoga nikad neće zaboraviti svoje prvo Svjetsko prvenstvo, a ono je posebno za sve Hrvate jer su Vatreni osvojili brončanu medalju i upisali se u povijest nogometa kao jedna od rijetkih nacija koja je na dva uzastopna SP-a osvojila medalju. Nakon srebra u Rusiji 2018. godine, u Katru su Luka Modrić i društvo osvojili broncu.

'Još uvijek mislim da sanjam. Rođena sam i odrasla u San Diegu, u američkoj saveznoj državi Kaliforniji, ali sam odgajana kao Dalmatinka koja se često družila s rođacima iz Hrvatske. Roditelji su mi usadili ljubav prema Hrvatskoj. Nakon što sam maturirala otišla sam na studij u San Franciscu, zatim sam kratko živjela u Londonu, a igrom slučaja već sedam godina živim u Splitu. Nagovorili su me na to roditelji koji su se, čim su postali umirovljenici, iz SAD-a odlučili preseliti u Split, u svoju Dalmaciju', ispričala je uvijek nasmijana Daniela, kojoj je plan bio da ostane neko vrijeme u Splitu pa da se preseli u Berlin, grad koji joj je bio tiha patnja. No ljubav prema moru, Dalmaciji i Hajduku na kraju je presudila.

'Da, imala sam velike planove vezane za Berlin, no sve se promijenilo kad sam dobila hrvatsko državljanstvo i to u roku od dva, tri tjedna. Bila sam presretna. Ubrzo sam dobila i posao za portal Total Croatia News, a moram i reći da me Split oduševio. Poznavala sam samo Split ljeti, kad je pun turista, ali otkrila sam da grad živi svih 12 mjeseci i da ima prekrasnih barova i restorana za koje nisam znala. Grad je doživio pravu renesansu ili je barem meni tako izgledalo te 2015. Usput sam počela odlaziti na utakmice Hajduka, jer nogomet mi je uvijek bio omiljeni sport. Ukratko, Split mi je svojom vibrom rekao da ostanem, a tako su mi govorili i roditelji. Odluka nije bila laka, a sad kad sam kao novinarka došla do Svjetskog prvenstva, ispada da je ta odluka bila savršena.'

ljubav od malih nogu

'Hajduk nije Hajduk bez Livaje. To je obostrana ljubav'

Sama će ponoviti puno puta da je sve ispalo spontano i ni u ludilu nije planirala, nakon što je pronašla posao u SAD-u, da će uskoro živjeti u Splitu. A na kraj pameti joj nije bilo to da će kao novinarka pratiti Bile. No zato je ljubav prema Hajduku od malih nogu bila konstanta…

'Ljubav prema Hajduku počela je jako rano jer je dida u Splitu bio prijatelj s puno igrača Hajduka. Otac je isto veliki navijač Hajduka, tako da smo u Kaliforniji pratili sve vezano za Bile. A kad bismo bili na odmoru u Splitu, nismo propuštali utakmice. Znate, Hajduk je mojoj obitelji u krvi, svi smo odrasli uz njega. Od 2015., kad sam se preselila u Split, ne propuštam utakmice Hajduka, meni je Hajduk sve, nešto kao nedjeljna škola (vjeronauk, op.a.) ili nekima odlazak u crkvu. A osvojen Kup u svibnju ove godine najdraži mi je trenutak u životu. To slavlje i emocije nikad neću zaboraviti.'

No posebna priča je Marko Livaja. Nije jedina Splićanka kojoj je upravo Livaja omiljen igrač, ali Daniela je otišla korak dalje.

'Mislim da su svi u Splitu sretni i ponosni što je ušao u reprezentaciju i što je pokazao da mu je tamo mjesto golom protiv Kanade kada se lomila utakmica. To je bio prvi gol za igrača Hajduka na svjetskim prvenstvima i taj trenutak bio je poseban. Ma Livaja je čudesan igrač. Često znam reći - Hajduk nije Hajduk bez Livaje. No isto tako Livaji treba Hajduk i on to zna i osjeća. To je obostrana ljubav!'

U SAD-u je studirala političke znanosti, a nakon diplome bavila se raznim tehnološkim startupima, zatim aplikacijama za iPhone itd. Bavila se i marketingom i komunikologijom, ali je nakon šest godina u San Franciscu poželjela promjenu. I sve se poklopilo sa selidbom njezinih roditelja iz SAD-a u Hrvatsku…

No kada je riječ o nogometu, s naglaskom na hrvatsku reprezentaciju, sve je počelo sasvim slučajno.

'Postala sam sportska urednica na portalu Total Croatia News 2017. godine i dobila priliku pratiti hrvatsku nogometnu reprezentaciju koja je tada igrala kvalifikacije za Euro. Uoči utakmice protiv Kosova u Zagrebu pitala sam kolegu kako se uopće aplicira za novinarsku akreditaciju, a on je umro od smijeha i rekao mi: 'Nemoj se mučiti, nikad nećeš dobiti novinarsku akreditaciju.' Upravo to me motiviralo i dandanas mi je dodatni motiv. Znate, uvijek mi je bio san pratiti nogomet, bila sam uporna i dobila akreditaciju. I od tada pratim sve vezano za Vatrene, a eto, pratila sam ih i na Svjetskom prvenstvu u Dohi.'

No ono što Daniela ističe jest činjenica da ovakvu šansu nikad ne bi dobila da je ostala živjeti u SAD-u. Kako kaže, dobila je posao iz snova u domovini svojih roditelja. Smatra da je kombinacija američke radne etike, za koju je uvjerena da joj pomaže, te sređen život u gradu kao što je Split - njezina dobitna kombinacija.

Za nju granice sada više ne postoje iako će za sebe reći da je zapravo 'vrlo sramežljiva novinarka' te da uči od svojih hrvatskih kolega i kolegica. Kaže da je vidjela puno toga, a u početku se čudila i tzv. agresivnim novinarima. Stoga je ostala u šoku kada se Dejan Lovren derao na nju i kolegu iz Slobodne Dalmacije Franu Vulasa, kojeg je i uvrijedio, jer su se nasmijali na nešto što nije imalo veze s njim. No Lovren je u sekundi planuo…

'Oh, to je bio veliki nesporazum. Iskreno, bila sam u šoku i pitala sam se - što je ovo? Svi smo nakon utakmice bili sretni zbog bronce i o tom incidentu ništa nisam željela govoriti i pisati za medije jer smo ipak slavili medalju. Tijekom cijelog turnira pisala sam pozitivno o hrvatskoj reprezentaciji i Lovrenu, jer je odlično igrao, i zato sam to pokušala odmah zaboraviti. Kažem, sve je to bilo veliki nesporazum iako se Lovren nije ispričao. Ali nema veze…'

Taj je incident među okupljenim novinarima ipak malo pokvario slavlje nakon osvojene bronce, no sve je brzo zaboravljeno.

Daniela ionako često ponavlja da 'uvijek radi sa srcem i da je strastvena' te naglašava kako je njezin dodatan motiv od početka bilo to što kao žena prati nogomet u Hrvatskoj. A mnogi su sumnjali u nju…

Kad je Svjetsko prvenstvo u Katru u pitanju, oduševljena je savršenom organizacijom te kaže da je sve što je doživjela u Dohi 'nadmašilo sva njezina očekivanja'.

'Organizacija je zaista savršena, ali moram reći da smo se prije svega svi u Dohi osjećali sigurno. To je doslovno najsigurnije mjesto na svijetu, a krađa je tamo nepoznat pojam. I ono što je mene kao djevojku odraslu u Americi oduševilo su pristupačnost i gostoljubivost domaćih ljudi jer ne skidaju osmijeh s lica.'

A posebna priča su vrućina i sparina, što je bio glavni razlog za održavanje SP-a u studenom i prosincu. Kao djevojka iz sunčane Kalifornije, koja posljednjih godina živi u Splitu, jako dobro zna što su vrućine.

'Iskreno, nije uopće bilo tako vruće i nisam nijednom bila mokra od znoja, kao što je to znao biti slučaj u Kaliforniji ili Splitu. Zapravo mi je često bilo hladno zbog klima-uređaja na svakom koraku, čak i ispod stolice na stadionu. Samo jednom je dnevna temperatura bila veća od 30 stupnjeva Celzija', kaže.

Zanimalo nas je kako ocjenjuje igru Hrvatske na Svjetskom prvenstvu. Mnogi su nakon Maroka kritično pisali o Vatrenima, ali Daniela je ponosna na to što je prije početka turnira u Katru svima govorila da će ova generacija otići najmanje do četvrtfinala. Za britanske medije rekla je su ovi Vatreni bolji i moćniji nego oni 2018. te kako nije nemoguće da odu i do kraja. Gostovala je i na CNN-u i još nekim TV kućama te ponavljala da ova momčad ima sve potrebno da napravi novo čudo.

'Stalno sam za strane medije ponavljala da je ključ uspjeha atmosfera u momčadi i upravo ta kemija. Naravno, u sportu moraš imati i malo sreće… Eto, ključnom se pokazala utakmica protiv Belgije, a kad smo prošli grupu, zaista sam vjerovala da je sve moguće. Protiv Japana vidio se umor na našima, ali smo nekako to prošli na penale. A onda je stigao taj Brazil i naša daleko najbolja utakmica na turniru! Modrić i društvo pokazali su u toj utakmici borbeni duh, a i taktika je bila perfektna.'

Kad se podvuče crta, medalja je ipak tu. A malo tko je bio takav optimist. Neki su čak mišljenja da utakmica za treće mjesto nema smisla.

'Bronca je, kao što ponavljam svim stranim medijima kad mi sugeriraju da to nije toliko važna utakmica, ogroman uspjeh. Oni ne razumiju da je za tako malu zemlju velika stvar biti treći na svijetu. Pa vidjelo se na dočeku Vatrenih koliko to znači svima u Hrvatskoj.'

Ono što je Danieli najteže leglo je utakmica protiv Argentine i dvojbeni penal koji je, kao što je to rekao izbornik Dalić, sve pokvario.

'Da, taj penal nas je ubio! Do tog trenutka igrali smo jako lijep nogomet, a nakon toga sve je krenulo u pogrešnom smjeru i teško se bilo vratiti. Naši su sve pokušavali, ali penal je zapravo mentalno napravio veliku štetu.'

Posebna priča turnira je kanadski izbornik John Herdman jer je izjavom 'da će sj***ti Hrvate' dodatno motivirao igrače. Nakon toga je Vatrenima krenulo...

'Nema se tu što novo reći. Andrej Kramarić je sve lijepo rekao nakon utakmice i zahvalio je na poseban način kanadskom treneru što ih je tom izjavom sve dodatno motivirao. Uostalom, Kramarić im je zabio dva gola. Moram reći da je Dalić tijekom cijelog turnira govorio o poštivanju, o respektu prema hrvatskoj reprezentaciji, jer nije bio zadovoljan tretmanom. Sve je to probudilo neki dišpet kod naših. I eto kako je završilo: osvajanjem bronce!' završila je uvijek nasmijana Daniela.

  • +17
Hrvatska na postolju Izvor: EPA / Autor: TOLGA BOZOGLU