Gray je, podsjetimo, nagrabusio jer se pred utakmicu Premier lige narugao linijskoj sutkinji rekavši da ta ne može raditi jer kao žena 'ne zna što je ofsajd'. Međutim, Gray je svoju 'pošalicu' izrekao kolegi prije prijenosa i ona nije išla u eter, nego ju je netko kasnije pustio na internet. Odmah se digla medijska halabuka, Grayu je ubrzo pronađen još jedan 'off the record' ispad i čovjek je ostao bez posla. Privatno mišljenje ukradeno mu je da bi postalo javnim, a onda i razlogom za izgon.

Godinama jedan od glavnih komentatora HRT-a, Božo Sušec, upozorava da je posao sportskog komentatora općenito izložen 'visokoj preosjetljivosti koja je apsolutno pretjerana'. Bez obzira što mislio o Grayevim riječima, Sušec podsjeća da to nije bilo mišljenje za javnost i da nikad nije izletjelo u eter za vrijeme prijenosa.

Njegov dugogodišnji kolega na HRT-u, Stjepan Balog, nije želio komentirati odluku Sky Sportsa da otpusti Graya. Smatra da je to unutarnja stvar te kuće. Podsjetio je, međutim, na jedno od temeljnih pravila komentatorskog zanata:

'Kao mladiće učinili su nas Milka Babović i Mladen Delić: čim ti je prikačen mikrofon, bez obzira bio ti u eteru ili ne, zaboravi na privatne komentare, psovke i slično… Uvijek te mogu greškom emitirati, a na kraju krajeva, riječi ti ostaju zabilježene i dostupne širem krugu suradnika, pa odatle mogu procuriti dalje.'

'Tako mlada, a već Slovenka'
Na 'poučak Milke Babović' podsjetio je i Ivica Blažičko, koji se relativno nedavno našao u neugodnoj situaciji. Na revijalnoj utrci tijekom sljemenske Snježne kraljice 2008. njegov stručni sukomentator Dag Modrić je za skijašicu Uršku Hrovat ustvrdio da je: 'Tako mlada, a već Slovenka. '

'Ne znam što bih vam rekao. Bila je to neuspjela, neukusna šala i razumijem da je to nekome uvredljivo. Ne, nije bilo nikakvih pritisaka na sportsku redakciju nakon tog slučaja. Radilo se o revijalnoj utrci pa su neki pokušavali ispasti opušteni i duhoviti. Modrić je prije i poslije toga komentirao niz natjecateljskih utrka Svjetskog kupa, činio je to profesionalno i nikad nije pokušavao ubacivati kolokvijalni govor u prijenose', mišljenje je Blažička koji podsjeća: 'Inače, seksizma nam u sportskoj javnosti ne manjka. Imate, recimo 'fantastičnu' izjavu Zdravka Mamića: 'Da smo brat i ja oženili Hercegovke, nikad se ne bismo razveli...''.

Mamić ima sreće što mu na presice ne dolazi rečena Milka Babović koja je legendarna, između ostalog, i zato što je ne jednom znala obrisati pod raznim mačistima. Još otkako je kao mlada atletičarka sudski ishodila kraćenje terase jednog restorana kod stadiona u zagrebačkoj Kranjčevićevoj, i to zato jer njegov vlasnik nije reagirao na kočijaški rječnik gostiju koji su dobacivali sprintericama. Kako to čini, pokazala je i u razgovoru za tportal: znanjem i hrabrošću.

'Andy Gray i sugovornik mu Richard Keys ne zaslužuju da ih se naziva novinarima. Bez obzira što to nisu lanuli u eteru, smatram ih neobrazovanima i nepismenima', započela je gospođa Babović, primijetivši i da se 'pravi, čestiti, dobro odgojeni i rasni muškarac nikad ne šali s takvim stvarima'.

'Osoba koja se u jednoj Engleskoj laća posla nogometnog komentatora trebala bi biti svjesna da je žena koja u Premier ligi dobije zastavicu linijskog suca ITEKAKO kvalificirana za svoj posao. Osim toga, Gray i Keys trebali bi se obrazovati, čitati o povijesti nogometa. Informirati se, recimo, da je odgojni sustav u Engleskoj sve do 2006. počivao na pravilu iz 20-ih godina prošlog stoljeća. Zabranjivalo se školarkama da nakon 11. godine igraju nogomet u ekipama s dječacima, jer da je taj sport 'neprikladan za djevojčice'. Nakon ukidanja tog seksističkog pravila, sociološka studija dokazala je da su škole koje su prednjačile u primjeni novog bile uspješnije na međuškolskim natjecanjima.'

Druge zemlje svijeta otišle su još dalje u razvoju ženskog nogometa. U Pasadeni je finale ženskog mundijala na stadionu Rose Bowl gledalo 90.000 ljudi i još 40 milijuna u TV prijenosu.'

Kad šoveni komentiraju
Inače, hrvatskoj je javnosti itekako dobro znano da jezik sportskog komentatora znade odlaprdati u vode raznih šovinizama. Značajan je broj domaćih reportera od 90-ih naovamo sakupio sasvim dovoljno argumenata za hitnu prekomandu iz etera zbog nacionalističke diskriminacije i sličnih podilaženja masovnim strastima i dežurnoj ideologiji. Reporterovo 'atmosfera je prekrasna' na stadionu s čijih tribina grme skupni pozivi na ubijanje Srba, tovara, purgera i drugih, postalo je s vremenom opće mjesto, ma koliko se današnji hrvatski komentatori - često ti isti, trudili osuđivati spomenute pojave.

Za to vrijeme, borba za tzv. političku korektnost u poodmaklom kapitalizmu sve više poprima totalitarne razmjere. Pogotovo kada uz pomoć napredne tehnologije privatna mišljenja postaju javnima, a onda i povodom za društveni progon. Pritom nema prostora da se spor zbog nepromišljene izjave raščisti humano i načelno, nego kompanije bacaju ljude na ulicu prvenstveno da bi se što prije riješile negativnog publiciteta.

A kada se ljudi u privatnom razgovoru počinju osvrtati oko sebe u strahu da će lanuti štogod nekorektno (jer sve to negdje može biti snimljeno!), onda se to već zove teror, i taj je teror povijesti dobro poznat. Tko je u njemu najbliži ulozi NKVD-a, a tko onoj paranoičnog gospodina Džugašvilija - prosudite sami.