iz sydneyja ZA TPORTAL

Australski Hrvat Eddy Bosnar progovorio o svom poslu, strahu od koronavirusa te trudnoj supruzi, a usput je dao i važan savjet igračima Dinama u vezi plaća

09.04.2020 u 11:13

Bionic
Reading

Bivši nogometaš, a danas poduzetnik, 'razapet' između Australije i Hrvatske, Eddy Bosnar, u razgovoru za tportal otkrio je kako se s koronavirusom bore u Australiji, zašto bi igrači Dinama morali pristati na smanjenje ugovora ali i podsjetio se svojih igračkih dana u bogatoj karijeri

Baš kao i cijeli svijet, tako se i Australija bori s koronavirusom. Nakon velikih požara koji su harali mjesecima, a Sydney prekrili gustim dimom, potom i poplava koje su pak donijele novu štetu, sada je Australiju zahvatio i ovaj globalni problem.

'Ne znam više što reći, jer zbilja kakve su nam se sve nevolje dogodile proteklih mjeseci, uistinu se teško nositi sa svim tim problemima. Iako, ja mislim da je ovaj koronavirus najveća opasnost, jer je i najveća nepoznanica. Kod nas se početkom siječnja, dok je još bilo ljeto, pojavilo pet, šest slučajeva zaraženih i to se sve nekako držalo pod kontrolom. No, dogodio se veliki problem, kada nam je stigao cruzer, na kojem je bilo 300, 400 zaraženih. I onda su njih pustili da siđu s broda u Sydneyju. Pola njih je otišlo u karantenu, a za pola njih nemaju pojma gdje su. Došli smo do brojke od 6100 zaraženih, ali sada je sve manji broj novozaraženih. Međutim, dolazi Uskrs, uskoro će i zima, i strah me da to ne izmakne kontroli', rekao je u uvodu razgovora za tportal Eddy Bosnar, uskoro 40-godišnjak, koji sa suprugom čeka treće dijete.

'Karantena je kao i kod vas, u Hrvatskoj. Kafići i restorani su zatvoreni, na ulici ne smije biti zajedno više od dvoje ljudi, u automobilu smije uz vozača biti samo suputnik, ali samo ako žive skupa. Dakle, mjere su na visokoj razini'.

A kako se vama to odražava na posao? Još uvijek zastupate 'Mlinar'?

'Da, jedini smo zastupnici i distribuiramo ih po njihovom lancu trgovina, poput hrvatskog 'Konzuma'. A osim toga, imam i 11 kafića, više kao kafeterije, u kojima također prodajemo i peciva. Ali kako je u Australiji puno kafića koji rade 'uzmi i vozi', tako je i kod mene. Imam 20 zaposlenih vozača, tako da smo svi u pogonu. Istina, malo manje nego prije, ali borimo se i trudimo'.

Vi ste imali namjeru doći u Hrvatsku?

'Da, sada u travnju smo planirali, jer supruga bi u srpnju trebala roditi i željeli smo da porod bude u Hrvatskoj. Međutim, sada uistinu ne znam što ćemo. Ništa se ne može planirati'.

Naravno, osim što je supruga Hrvatica, i vas uz Lijepu našu vežu brojne uspomene, jer ste igrali i u Dinamu i u Rijeci. No, sigurno znate da je Zagreb bio pogođen jakim potresom.

'Naravno, kako ne bih znao. Imam puno prijatelja u Zagrebu, još iz igračkih dana, poput Igora Bišćana, s kojim sam vezan i kumski, Mihaela Mikića, Silvija Marića, Ante Tomića... Imam naravno i obiteljske prijatelje, pa nešto iz privatnog kruga, ali i poslovnih partnera, s kojima radim on-line. Tako da znam jako dobro kakav ste strah proživjeli. Jednostavno, mogu reći da suosjećam'.

Vi ste tijekom igračke karijere bili u Japanu gdje su potresi još učestaliji, pa ste ih i vi tamo osjetili?

'Jesam. Bio sam tamo baš u vrijeme cunamija. Ali zgrade koje su građene u Japanu napravljene su da mogu podnijeti i takve udare, za razliku od centra u Zagrebu. Sva sreća da potres nije bio jači, ili da nije trajao duže'.

Jako ste, mislim emotivno, vezani u Zagreb?

'Jesam, jer u Zagrebu sam proveo najljepše dane života. Posebno mi je bilo lijepo u prvom periodu, kada sam došao kao potpuni stranac u Dinamo, pa upoznao ekipu, a posebno su se o meni brinuli Bišćan i Mikić. Grad mi je ostao jako u srcu, zato mu se i stalno vraćam. A pogledajte, pa tko god od stranaca dođe u Zagreb, odnosno Hrvatsku, oženi se Hrvaticom (ha,ha)'.

Bili ste u dva navrata u Dinamu, u sezoni 2000/01, i 2005. godine. Koji vam je period bio draži, koja je ekipa bila jača?

'Pa, iskreno, draža mi je bila ta prva epizoda, jer sam onda tek došao, pa se kao stranac morao dokazivati i boriti za mjesto u momčadi. Imali smo i tada jako dobrih igrača, igrali smo u Europi... No, i sezona 2005. bila je lijepa, iako se tada baš i nisam previše naigrao. Jer u klubu su imali drugačije projekte, stasali su mlađi igrači. Ali što mi je bilo najvažnije, tadašnji trener Josip Kuže mi je to sve lijepo prezentirao, tako da nije bilo ljutnje. A da me cijeni, dokazao mi je što me je pozvao u Japan. U tom drugom periodu igrao sam uz Luku Modrića, Vedrana Ćorluku, Eduarda, koji su svi napravili velike karijere, pa mogu biti ponosan što sam bio dio te momčadi'.

Pratite li sada zbivanja u Dinamu? Priča se o razmimoilaženju igrača i uprave oko smanjenja ugovora?

'Ma, ja sam tu možda malo subjektivan, jer meni je moj period u Dinamu najljepši u karijeri. I toliko mi se grad sviđa, da bih ja pristao igrati i za pola ugovora. Ali razumijem i igrače. Ne odnosi se to samo na Dinamove, već na sve u svijetu. Nije mi jasno zašto bi se njima trebali smanjivati ugovori, jer klubovi su na njima zarađivali. E sada, kad treba tim igračima omogućiti da normalno žive, sad se nema novaca. Ljudi trebaju od nečega živjeti, a siguran sam da su svi ti poslovni subjekti napravili nekakvu zalihu. I nije to samo u nogometu, već i u cijelom poslovnom svijetu. Naravno, za sve treba sjesti i dogovoriti se, ali ne dati nekome plaću nije korektno. A ti igrači sada nemaju pravo otići sreću potražiti negdje drugdje, jer su ugovorom vezani uz neki klub. Podržavan Fifin prijedlog, da se najprije svi moraju sjesti i pokušati naći najbolje rješenje'.

Tako je i u Australiji?

'Da, od 12 prvoligaških klubova, već devet ih je zamrznulo plaće svima. A od čega će onda igrači živjeti? Trenutno se ne igra i pitanje je kada će se. Eto, da je sve otišlo u krivom smjeru potvrđuje i razmišljanje da se već sada naprave neke restrikcije na Australian Openu. A taj je turnir tek za sedam, osam mjeseci. Jer turniri se planiraju po nekoliko godina unaprijed, s budžetima, troškovima i svime'.

Bili ste dio Evertonove momčad, vodio vas je David Moyes, a dio ekipe bio je i aktualni trener Arsenala Mikel Arteta?

'Da, došao sam u Everton, ali nisam se baš naigrao, jer sam imao problema s ozljedama. Ali ponosan sam na te dane, jer Everton je tada bio hit, bili smo četvrti na tablici, uz odličnu ekipu i atraktivan nogomet. A koliko smo bili dobri, potvrđuje i što se Thomas Gravesen uspio prodati u madridski Real'.

Dakle, živjeli ste u Liverpoolu, u kojem već 30 godina navijač 'redsa' čekaju naslov. Sada su stigli na milimetar do njega. Valjda će im dati priliku da ga osvoje?

'Ne bi bilo fer da im ga uskrate. Iako nikad ne znaš kakvu računicu mogu složiti. No, bez obzira na to što sam bio igrač Evertona, jako mi je drag bio i Liverpool. Čak sam bio, u to vrijeme, na brojnim utakmicama Liverpoola. Ustvari, gledao sam ih puno više, nego što sam ja odigrao utakmica u dresu Evertona (hahaha). Igor (op.a Bišćan), koji je u to vrijeme igrao za 'redse' nabavljao nam je ulaznice, a išao sam i na finale Lige prvaka u Istanbul. I zato bih bio jako nesretan da mu uskrate naslov, jer Liverpool ga je sasvim sigurno zaslužio'.

Spomenuli ste period igranja s Modrićem i Ćorlukom, na koji ste jako ponosni posebno nakon osvojenog svjetskog srebra. Može li Modrić sljedećeg ljeta povesti reprezentaciju i do velikog uspjeha na Euru?

'Najvažnije je da svi, od izbornika do stožernih igrača, tu prije svih mislim na Luku (op.a Modrića) ostanu u reprezentaciji. A onda je moguć i taj uspjeh. Ne treba im stavljati imperativ zlata, ali siguran sam da bi si dečki baš to postavili kao cilj'.

I za kraj, znamo da ste indirektno, preko šogora vezani uz nogomet. Naime trener Western Uniteda Marko Rudan je oženio vašu sestru i pomogli ste Dariju Jertecu da mu se priključi?

'Jesam, rado pomognem svima. Pitali su me da li znam nekog iskusnog, a željnog igranja, koji zna s loptom. Raspitivao sam se malo i ponudio im Jerteca, i sada su svi sretni. Svojevremeno sam i Kruni Lovreku pomogao da dođe u Sydney United. Ali, iskreno, ne znam bih li to mogao raditi. Čak sam razmišljao da bi išao za trenera, ali nisam se opet vidio u stolici, uz knjigu. Iako mi je lijepo raditi s djecom. No, zasad imam ovaj biznis, ali tko zna što će budućnost donijeti'.

Možda možete pomoći izbornicima mlađih hrvatskih selekcija, Josipu Šimuniću, ali i svom kumu Bišćanu s kakvim dobrim nogometašem, Hrvatom iz Australije. Ima li kakav potencijalni reprezentativac na vidiku?

'Iskreno, mislim da nema. Nogomet je ovdje pomalo pao u drugi plan. Nedavno je Mark Viduka jako raspalio po čelnicima Austalskog nogometnog saveza jer udaljili su bivše nogometaše od svega. Kad se samo sjetim kakvi su sve australski nogometaši igrali u Europi, od Cahilla, Bosnicha, Viduke, Kewella, Bresciana...A sada nemamo gotovo ni jednog. Naravno, Joe Šimunić jako je dobro upoznat sa svime, i siguran sam da postoji nekakav potencijal za Hrvatsku, da bi on jako dobro znao', završio je Eddy Bosnar razgovor za tportal.