Barcelonin stil igre prepoznatljiv je diljem svijeta! Sitna dodavanja, beskonačan posjed te bljeskovi genijalnosti ono je što vjerojatno svima prvo pada na pamet. Ipak, u posljednjoj su utakmici Lige prvaka protiv Spartaka bili na rubu poraza, prije svega zbog kardinalnih pogrešaka u zadnjoj liniji. Na našem smo portalu Tribina.hr pitali koliko dobro Barca igra u fazi obrane i koliko prostora postoji za poboljšanja. Odgovor nam je dao korisnik psellus, koji se osvrnuo na sadašnje uvjete, kao i na one iz prošlosti
Nogomet je momčadski sport, pa napadanje protivnikovog gola i čuvanje vlastitog može biti zadaća svih igrača u momčadi ili zadaća specijalista. Obje metode su prisutne i samo je pitanje koju će od te dvije varijante neka momčad koristiti. Barcelona se brani momčadski. Uspješnost neke obrane se najbolje mjeri brojkama, pogledajmo kako tu Barcelona stoji i usporedimo je s nekim drugim klubovima.
Prošle sezone je Barcelona još jednom imala najbolju obranu u Španjolskoj. Primili su 29 pogodaka. City je sa 29 imao najbolju obranu Engleske, dok je United sa 33 bio jedini drugi klub s manje od 40 primljenih. Manje od Barcelone su te sezone primili Juventus, samo 20, te Dortmund, Bayern i Gladbach (25, 22, 24).
Kad se sve uzme u obzir, Barcelona je kroz protekle četiri sezone uglavnom imala jednu od najboljih (a dvije sezone najbolju) obrana Europe i ne može se reći da su se oslanjali na to da, ako prime, uvijek mogu zabiti više. Jesu bili među prvima po broju postignutih golova, ali su i primali vrlo malo. Zašto?
Da je tiki-taka, osim napadačke, i obrambena taktika, poznato je. Oni što treba pojasniti je kako se njome momčadi brane i koja je u njoj uloga obrambenih igrača.
Prvi način obrane je, naravno, ne dati protivniku loptu. Kada izgube loptu, više igrača Barcelone istog trenutka počinje s presingom kako bi je vratilo. Ako je ne vrate u roku od pet sekundi, povlače se u obrambene pozicije gdje je razmak između prvog i zadnjeg čovjeka 25 do 30 metara i čekaju pravi trenutak da ponovno počnu s presingom. Kada protivnik s loptom dođe blizu šesnaesterca, jedan obrambeni igrač ide na njega, a ostali ga pokrivaju.
Ukratko, Barcelona se brani kao momčad i u tome sudjeluju svi igrači. Obrambeni igrači moraju igrati visoko na terenu jer: 1. tiki-taka se bazira na kratkim dodavanjima i kontroli lopte, a da bi se to moglo igrati, igrači moraju biti relativno blizu jedan drugome pa, ako obrambeni igrači stoje niže na terenu praktički se isključuju iz igre i Barcelona ostaje s manje igrača, 2. kako bi se kad izgube loptu što prije mogli transformirati u kompaktnu i organiziranu obranu od napadača do zadnje linije i 3. kako bi mogli, po potrebi, primiti loptu koju je njihov suigrač osvojio i početi novi napad.
Visoko igranje će uvijek izložiti Barcelonu riziku od kontri kada protivnik ima brze igrače i mogućnost da lopta brzo do njih dođe ili ako protivnik može izdržati početak presinga bez da izgubi loptu, ali svima mora biti jasna jedna stvar: ne postoji savršeni sustav ni način igre. Svaki način igre ima svoje prednosti i mane, bitno je samo da momčadi dobro odvažu kako da najbolje iskoriste svoje prednosti uz što manje izlaganje rizicima. Kada pogledamo Barcelonine rezultate, mislim da je jasno da oni to dobro rade i da je način na koji igraju njihovi obrambeni igrači svjestan rizik kako bi se mogle maksimalno iskoristiti kvalitete momčadi. Konzervativnije korištenje stopera bi smanjilo rizik kontri ali bi isto tako smanjilo Barceloninu efikasnost u tikitakanju, momčad bi malo dobila na smanjivanju rizika, ali bi dosta izgubila na kontroli.
Barcelonini stoperi mogu biti igrači koji mogu izvršavati te zadatke i koji, kao i cijela momčad, mogu zadovoljiti pravilo jedne sekunde, odnosno unutar jedne sekunde prepoznati što će njihovi suigračni napraviti i u skladu s time postupiti. Vrlo mali broj stopera je to u stanju igrati, čak i uz razdoblje privikavanja. Od onih koji su bili na tržištu spominjao se Thiago Silva. Još jedan igrač koji se spominjao je Javi Martinez, originalno vezni igrač koji zna igrati i obranu. Pretvaranje veznih igrača u obrambene i nije takvo čudo. Barcelonini stoperi moraju znati i igrati s loptom. Mascherano je prije igrao zadnjeg veznog i ima potrebne kvalitete za igrati stopera, dok je Song u karijeri već igrao stopera.
Stoperi koji mogu izvršavati ostale obaveze, kakvi su Puyol i Pique, naravno, bili bi bolje rješenje, ali nije da ih u nogometu ima puno, a vidjet ćemo što će biti s mladim igračima iz La Masije. Bi li bilo dobro da su kupili nekog od ranije spomenute dvojice? Mislim da bi, ali eto. Možda se to pokaže kao pogreška, a možda i ne. Važno se sjetiti još jedne stvari. Mnogi veznjaci su i prije bili prebacivani u obranu. Beckenbauer, Sammer, Matthaus su samo među poznatijim takvim primjerima iz povijesti. De Rossi je na nedavnom Euru to radio za Italiju. Igrač koji može graditi igru iz pozadine je prednost svake momčadi, pogotovo što ti igrači u pravilu imaju više prostora. Ivić je predviđao da će u budućnosti igrači u zadnjem redu diktirati tempo igre svoje momčadi i biti razigravači. Premda sam prema nekim od njegovih tu izloženih ideja skeptičan, stoperi koji znaju s loptom ili vezni igrači koji mogu igrati obranu više i nisu novost.
Inače, smatram da je Barcelonu prošle sezone trofeja koštao splet okolnosti, tj. sreća, u Europi i ozljede u napadu u Španjolskoj. Ozljede u napadu su stavile dodatnu odgovornost na Messija. Protivnici su prostor u kojem se on kretao pokrivali s više igrača, a Barcelona je ostala bez igrača koji bi mogli iskoristiti prostor koji se tako otvarao ili razvući obranu. Guardiola je vjerojatno upravo s tom namjerom u El Clasicu u momčad postavio Tella, koji je nekoliko puta iskoristio prostor koji je Real Madrid ostavio na boku, ali je, eto, fulao.
Barcelona će možda s ovime imati problema, no nije li vrijeme da, pola stoljeća nakon pojave presinga i četrdesetak godina nakon totalnog nogometa i pojave ofenzivnih libera, napokon prestanemo procjenjivati snagu nečije obrane prema popisu igrača koji na papiru igraju na toj poziciji i počnemo gledati kolektivno branjenje cijele momčadi i kako se koji igrač u to uklapa.
Nije li vrijeme da prestanemo očekivati da obrambeni igrači uvijek i svugdje budu samo specijalisti za obranu i počnemo promatrati ostale uloge koje, u nekim momčadima, izvršavaju. Momčad je jedna cjelina u kojoj pravi obrambeni igrači mogu biti (a i ne moraju) svi, od napadača do stopera, a napadati i napad graditi mogu (ali i ne moraju) svi od stopera do napadača. Pogledajmo kako neka momčad igra, a tek onda raspravljajmo tko bi je mogao pojačati i u nju se uklopiti.