Kada smo nakon utakmice finala Lige prvaka na našem portalu Tribina.hr pitali što je presudilo utakmicu, odličnu je taktičku analizu dvoboja napisao naš korisnik Gideon

Početak utakmice odmah je pokazao što se može očekivati. Dugo se nije mogla vidjeti utakmica u kojoj je ekipa s loptom bila prisiljena napadati s manje aktivnog prostora za igru, u strašno teškim uvjetima. To je diktiralo sve uvjete na terenu.

Dortmund dominantan na početku

Na samom je početku BVB stvarno stisnuo, tada je Reus umjesto u sredini koju je prepustio Lewu otišao Kubi na krilo i nekoliko puta su bili u situacijama dvojica na jednog kontra Alabe. Ali kakav je to nevjerojatan bek, da je nekad i sam uspijevao zaustaviti napad, bez adekvatne pomoći. No početno vrijeme na stranu, tandem 'Robbery' isto je izvrstan obrambeni posao radio. Pomagao je obrani, baš kao i protivnici na drugoj strani.

Dojam je da je Bayern na momente igrao mnogo brže i okomitije nego što je htio, nije išlo drukčije. Kao da su u početku svjesno izazvali BVB da dođu bliže, vjerojatno se nadajući iskoristiti tromost, prije svih, Hummelsa. Ali tamo negdje oko 25. minute bilo je jasno da su, čak i ako je to bio plan, izgubili balans i ipak dozvolili protivnicima više prostora nego što su htjeli.

U napadu su dobrim dijelom poluvremena Ribery i Robben bili nervozni; BVB je uvijek uspijevao zatvoriti linije te udvojiti igrače na krilima. Malo prostora, malo opcija, posebno jer su povratne lopte Švajniju i Martinezu mnogo opasnije kada se Reus i Lew umjesto nekih imobilnih napadača kreću oko njih.

Mandžo kao 'faktor X' u drugom poluvremenu

Još jednom Mandžo se pokazao izuzetnim pogotkom za Bayern. I ne toliko zbog samog gola (to i Gomez radi), niti zbog obrambene faze koja je, uz pokoji detaljčić, besprijekorna. Ono što on nudi je pokret, nešto što nemaju ni Gomez ni Pizzaro. Oni kada zasjednu na sidruna drže stopere u onoj njihovoj ugodnoj zoni i u pravilu se tu Subotić i Hummels najbolje osjećaju. A ovako, u kombinaciji s Riberyjem i Robenom kao ekstra driblerima, i Mullerom kao izvrsno pokretljivim i inteligentnim drugim napadačem, Bayern ima mnogo više opcija, kada se Mandžukić slobodno kreće oko obrane.

Kada bi netko prvi put gledao Bayern, ne bi bio siguran tko je napadač - Mandžo, Muller ili Robben. A to i je, u jednom smislu, cilj napada - fluidnost kroz kretanje, stalno testiranje obrane, i kad-tad, neminovno, otvorit će se prostor. To se dogodilo čak pet ili šest puta tijekom drugoga poluvremena, kada obrana Borussije, pogotovo pri kraju utakmice, više nije imala odgovora.

Zanimljivo je da je Bayern imao oko 63 posto posjeda, a 'samo' 554 dodavanja. Od tih 554, velika većina su bili kratki pasovi (452), što samo ide u prilog tezi kako je zahtjevno bilo ne smisleno napasti, nego najprije ne izgubiti loptu! BVB je imao samo 37 posto posjeda, ali kada usporedimo brojke s Bayernovima, prilično su dobro parirali u broju šansi i napada. Dapače, čak je nešto češće lopta bila pred Bayernovim, nego Borussijinim golom.

Kako stvari stoje, sljedeće bi nas godine mogao čekati ponovni dvoboj Mourinho - Guardiola, a pred Pepom je ultimativni zadatak – izvući iz prvaka Europe nešto dodatno, što ove sezone već nisu pokazali. A to je će biti iznimno komplicirano, jer teško da može bolje od ovoga.