Svi su očekivali da će curetak iz Osijeka nakon toga eksplodirati - djelovala je moćno, bila je gladna pobjeda. Za većinu je protivnica Donna Vekić (23) tada bila nepoznanica i to je maksimalno koristila na terenu. Sredinom 2013. godine bila je 62. na svijetu, najmlađa među top 100. Činilo se kako joj je put prema samom vrhu zajamčen, samo joj je nebo bilo granica.

'Nije mi cilj biti najbolja juniorka na svijetu. Nije mi cilj biti u top 10 seniorki na svijetu, takve stvari nisu nemoguće misije, mene zanima samo jedno - želim biti broj jedan na svijetu', samouvjereno je najavljivala Donna Vekić te je tada kao 16-godišnjakinja sa svojim tadašnjim trenerom, Englezom Davidom Felgateom, završila na naslovnici londonskog Timesa! Povod je bio taj (ne)sretni finale u Taškentu. Njezin prvi profesionalni turnir i prvi finale. Koji je izgubila. Suze nije skrivala...

'Suze su samo jedan od načina na koji se ljutnja i žalost mogu izraziti. Kao što si radostan nakon pobjede, tako trebaš biti ljut i žalostan nakon poraza. Ali ne dugo', rekla je Donna u trenucima u kojima je teniski svijet napokon čuo za 'malu iz Osijeka'.

A ona je prvo s četiri godine krenula na gimnastiku, da bi u šestoj godini prvi put uzela reket u ruke. I to je bilo to... S devet godina već je bila u kampu Nicka Bollettierija na Floridi. No od svega ne bi bilo ništa da nije bilo odricanja cijele obitelji, majke Brankice i oca Igora te pokojnog djeda Branka, koji su odlučili posvetiti život njezinoj karijeri.

'Gledali smo to svjetlo u njenim očima na svakom treningu, u svakom meču. Iz nje je izlazila takva energija da to jednostavno nismo mogli nijemo promatrati i prepustiti slučaju. I mi smo učili dok se ona razvijala. Život smo podredili Donninoj karijeri. Odricanje vam postane stil života, pa i ne razmišljate o tome kao o odricanju, već o nečemu normalnom. Tu je i naš mlađi sin Bruno, kojega jednako tako usmjeravamo da bi svoje afinitete i život mogao ispuniti do kraja', govorili su svojedobno Donnini roditelji, a morali su uzeti kredit kako bi financirali početak njezine karijere.

I sam je start bio fantastičan, no nastavak baš i nije bio za neku pohvalu. Uslijedila je kriza te godine lutanja. 'Plutala' je Donna Vekić između 60. i 110. mjesta na ljestvici WTA, teško je povezivala dva ili tri dobra meča, a u jednom trenutku pala je i na 177. mjesto u poretku najboljih svjetskih tenisačica. Povremeni bljeskovi na turnirima davali su nadu, ali kriza je predugo trajala. Toliko da su je neki već i otpisali i predviđali joj kraj karijere.

'Prevelika očekivanja u tinejdžerskim godinama bila su pretežak teret', priznala je svojedobno Donna i dodala:

'Očekivanja od drugih, ali najviše zapravo od sebe same. Očekivala sam da ću ponovno igrati finala, da ću biti u top 50... Ali nije išlo tako i trebalo je još dosta godina da se razvijem, a zapravo se još uvijek nisam razvila i barem se nadam da sam daleko od svoga limita. Imam još jako puno prostora za napredovanje. Ali kad sam imala 16 godina, to mi je bilo teško shvatiti. No imala sam oko sebe roditelje i tim koji je vjerovao u mene i znao put.'

Nije bilo lako izvući se iz takve krize...

'Kad sam imala 16, bila sam sigurno u top 100, a onda sam se odjednom borila da završim godinu među sto najboljih. Nije bilo lagano, pogotovo kad sam gledala neke cure koje su moje godište ili godinu mlađe, a bile su oko 50. mjesta', prisjetila se Donna svojedobno u razgovoru za Sportske novosti najtežih dana i otkrila kako se uopće izvukla iz svega:

'Koliko god je ponekad negativno staviti takav pritisak na sebe, nekoliko me puta to i spasilo. Kad je na kraju godine bilo bitno da budem u top 100, kako bih igrala glavni turnir na Australian Openu, a to je bilo dvije godine zaredom, rekla sam si: 'OK, Donna, sad moraš pobijediti.' Moraš zagristi i pobijediti, inače nećeš igrati glavni turnir... Nakon takve godine nešto se dogodilo, valjda sam odrasla, napravila sam dobre pripreme i sljedeće je sezone već bilo bolje.'

Oni zlobniji su njezin pad na samom startu karijere pripisivali vezi s 12 godina starijim švicarskim tenisačem Stanom Wawrinkom (34). O njihovoj se vezi intenzivno počelo govoriti 2015. godine. On se iste godine razveo od supruge Ilham, s kojom ima kćer Alexiju. Ljubav naše tenisačice i Švicarca potrajala je pune četiri godine, sve do ovog proljeća.

Ni Donna ni Stan nisu potvrdili, ali ni demantirali razlaz, no o njihovoj se vezi iz prve ruke baš i nije moglo previše čuti. Tek je jednom Donna u razgovoru za švicarske novine Blick kazala:

'Nije jednostavno, naravno. No naposljetku, imam svoj posao, a on svoj. To je naš život. Volimo to što radimo, međusobno se podupiremo, čak i onda kada nismo zajedno. Mislim da se dobro snalazimo.'

Kako god bilo, Donna je slobodna, a uz to se 'poklopilo' da je i ponovno zaigrala na najvišem nivou. Vrhunac krize rezultata bio je negdje sredinom 2016. godine - nanizala je 14 poraza i bila vrlo blizu toga da sruši još jedan rekord. Ali onaj negativan. No izvukla se, a sve se prelomilo pobjedom protiv danas umirovljene Ane Ivanović.

'Izgubila sam na osam zemljanih turnira zaredom u 1. kolu. Toliko sam željela razbiti to prokletstvo, izboriti Olimpijske igre u Rio de Janeiru i stvorila sam si ogroman pritisak. Sjećam se prvog turnira u Istanbulu - igram i tresem se. Godinu kasnije to se bitno promijenilo, shvatila sam da ipak mogu i znam igrati na zemlji', prisjetila se Donna tih teških dana.

Danas Donna Vekić juriša prema top 20 najboljih svjetskih tenisačica. Od kraja 2017. godine surađuje s Nijemcem Torbenom Beltzom, sjajnim trenerom koji je prije naše tenisačice vodio Angelique Kerber, a koja je s njim postala najbolja svjetska igračica.

'Stvarno sam presretna s Torbenom. On je jako pozitivan trener, pozitivna osoba i jako mi puno pomaže na terenu i izvan njega. Imamo jako dobar balans što se tiče treninga i odmora. Sad radimo već godinu i pol i mislim da se stvarno jako dobro razumijemo', otkrila je Donna i nastavila:

'Govori mi da, ako radimo prave stvari, ako treniramo i ako postoje trud i želja, da će doći i rezultati. Naravno, svatko ima neke svoje limite, svaki igrač ima i drugačije tajminge u svojoj karijeri, ali ja vjerujem da sam na pravom putu.'

I dojam je da taj rad daje rezultate. One konkretne! Prvo je 2018. godinu završila kao 34. igračica na ljestvici WTA, a prva joj je to godina da ju je zaključila među top 50. A sve se nastavilo i u ovoj godini, u kojoj Donna Vekić ponovno igra na vrhunskoj razini! Početkom sezone ona i njezin trener postavili su neke ciljeve prema kojima koračaju sigurnim korakom.

'Cilj mi je završiti godinu u top 15, ali isto tako imam cilj da pobijedim u 40 mečeva ove godine', kazala je uoči sezone. I sve joj se otvorilo u veljači na turniru u St. Peterburgu. Pobijedila je tada drugu tenisačicu svijeta Petru Kvitovu te pokazala i dokazala sebi i javnosti da može igrati vrhunski tenis.

'Nekako se sve posložilo… Te pobjede protiv top 10 igračica dale su mi jako puno samopouzdanja i vjere u vlastite mogućnosti. Veliki zalet dobila sam tom pobjedom nad Kvitovom, sjajnom tenisačicom. Glavni je cilj da što češće budem na najvišoj razini. I da na svakom turniru skupljam pobjede', kazala je tada Donna, a otkrila je i neke svoje male rituale koje obavlja prije ili tijekom mečeva:

'Prije sam jela isto jelo tijekom cijelog tjedna trajanja turnira, ali to više ne radim uvijek. Sad imam više malih rituala, npr. zagrijavanje prije meča, slušanje glazbe…'

OK, sada, u posljednjoj četvrtini godine, može reći da je uspjela. Možda i zahvaljujući tim malim ritualima. Jer na posljednjem grand slam turniru sezone, US Openu u New Yorku, stigla je do uspjeha karijere - plasirala se u četvrtfinale! Poraz od Švicarke Belinde Benčić teško joj je pao jer je imala praktički otvoren put prema finalu, no razloga za nezadovoljstvo - ako se realno pogleda - nema.

Nakon US Opena Donna Vekić je praktički na korak do ispunjenja cilja - ostvarila je 35 pobjeda uz 17 poraza do sada u sezoni, a plasman u top 15 ne bi joj smio izmaknuti. Dapače, poveže li još koji dobar turnir, mogla bi i među top 10 tenisačica. Uz sve to je sama Donna svjesna toga da ima prostora za napredak u njezinoj igri.

'Na servisu trebam najviše raditi jer još uvijek ne mogu držati konstantu tijekom turnira. No, općenito, sada imam puno više opcija u igri, nemam više samo plan A, nego imam i plan B i C. I dalje baziram svoju igru na tome da budem agresivna, da vodim poene, ali sad mi se nije problem i malo povući iza te biti malo strpljivija', otkrila je Donna i dodala:

'S trenerom Beltzom sam se stvarno našla. On je jako pozitivan, što je meni itekako potrebno jer sam na terenu ponekad negativna i previše kritična prema sebi, a on mi onda kaže 'smiri se, sve je u redu'. Stvarno mi jako puno pomaže.'

Sam WTA Tour vrlo je izjednačen, a razlika između top 10 tenisačica vrlo je mala i to je najbolja prilika za našu tenisačicu.

'Razina je toliko visoka i sve cure su jako dobre pa nitko ne može igrati tako u kontinuitetu, ni Serena ni Halep ne mogu držati to kao prije. Neke je turnire prezahtjevno fizički izdržati, sve je više ozljeda. Jako brzo se sve može otvoriti. Jedan turnir i već si u top 10, a za dva-tri možeš postati broj jedan', pojašnjava Donna.

Treba napomenuti kako je obitelj Vekić pokrenula ideju o gradnji teniskog centra u Osijeku, u planu je da u njemu budu tereni s različitim podlogama. I sama Donna uključena je u priču sa svojim idejama, a novac ne bi smio biti problem jer je do sada u karijeri samo od turnirskih nagrada zaradila oko četiri milijuna dolara:

'Sve je to zasad još daleko. Moja je želja bila da se naprave betonski tereni jer ih u Hrvatskoj stvarno nema puno. Kad odem u Osijek, osim ako u pitanju nije zemlja, nemam gdje trenirati, pogotovo preko zime. A to je jako loše...'