Ova nevjerojatna avantura koju planira odvoziti Igor Kukec Brmbi počinje iz Bistre i ide prema dalekom ruskom Vladivostoku. U povratku iz Azije odlazi na Nordkapp, najsjeverniju točku Europe, zatim na Cabo Da Roca i spušta se na gorje Atlas u Africi. Ovo zahtjevno i ludo putovanje ima i humanitarnu notu - Brmbi će za svaki prijeđeni kilometar donirati kunu Specijalnoj bolnici Bistra. O samim počecima motociklističke avanture, novoj turneji te iskustvima s prijašnjih putovanja legendarni Brmbi odlučio je govoriti za čitatelje tportala.

Sjećate li se koji model motora ste prvi kupili?

Prvi motocikl koji sam kupio, ako ne računamo one Tomose koje sam vozikao kao klinac, bio je Yamaha xj6.

Iako mu motor nikada nije bio na pameti, supruga je odigrala ključnu ulogu

Kako je i kada krenula vaša motociklistička avantura u kojoj ste odvozili već više od 190 tisuća kilometara?

Naime... moja supruga se razboljela poprilično jako i u jednom trenutku, prilikom posjeta u bolnici, jednostavno je rekla rečenicu koju ni u snu ne bih očekivao. Rekla je: 'Igore, 'ajde kupi motor.' Motor mi nikada nije bio na pameti i nikada nisam mislio da ću ga voziti. Uostalom, ja tada nisam ni znao voziti motor. Njena rečenica bila je totalno iznenađenje. Nakon što je supruga prizdravila, a liječnik joj dozvolio da se vozi na motoru, krenuli smo na naše prvo putovanje. U tom trenutku imao sam mjesec dana bajkerskog staža i nekoliko stotina kilometara ispod kotača. Iskreno... pojma nisam imao o vožnji. Krenuli smo na desetodnevno putovanje do juga Hrvatske i na tom prvom putovanju prevalili oko 1700 kilometara. Bilo je fantastično. To je bilo to. Zaljubili smo se u vožnju na dva kotača.

Malo ljudi koji vas pozna zapravo znaju što je vaša prava strast i ljubav što se tiče sportova ili hobija.

Tako je. Moja jedina i prava ljubav je - letenje. Pilot sam motornog zmaja i tu sam stvarno dobar. Nažalost, ne letim već dugo i vjerojatno više nikada neću letjeti. Motocikl je poprilično dobra zamjena.

Koje vam je putovanje, otkada vozite motocikl, ostalo u najljepšem sjećanju?

Zaista ne mogu odabrati nijedno koje bih stavio ispred onog drugog. Svako ima svojih čari... Sjever je lijep zbog grubog krajolika kojim prolazite. Ta Norveška i Skandinavija općenito je predivna. Afrika pak ima svojih ljepota i divim se ljudima koji žive u tim ekstremnim uvjetima. Za naše pojmove enormne vrućine znaju biti zaista nemilosrdne. Neko će reći da to nije lijepo, ali mene je oduševilo. Turska, Makedonija i ostale zemlje na toj strani svijeta predivne su zbog ljudi koji su zaista srdačni.

Snježna mećava u svibnju, erupcija vulkana i prijetnje oružjem

Možete li se prisjetiti neke anegdote ili najluđe situacije u kojoj ste se našli na nekom od putovanja?

Najluđih situacija jednostavno nema. Sve situacije su lude. Ali hajde da odaberemo jednu koju bih zbog početničkog neiskustva mogao nazvati ludom. Svijet koji sam tek počeo otkrivati kada sam kupio motocikl bio je drugačiji od svega što sam do tada radio. Jedna od tzv. slatkih briga bila je i odabir destinacije na koju ćemo putovati. Na internetu sam pronašao bajkersku cestu u Rumunjskoj, zove se Transalpina. Cesta je to koja prelazi Karpate na visini od oko 2000 metara i učinilo mi se zaista zgodnim otići odvoziti tu pravu bajkersku meku. Sjeli smo na motor i odvalili do podnožja planine koju ćemo sutradan odvoziti. Lokalci su nam se zaista od srca nasmijali kada smo im rekli svoj naum. Bio je svibanj... 'Dođite za dva mjeseca i tada ćete odvoziti Transalpinu sigurno i bez problema. Danas ste fulali prijevozno sredstvo. Na 2000 metara nadmorske visine trenutno je više od metar snijega.' Eto, to je svakako jedna od luđih situacija u kojima sam se našao kao neiskusan bajker. Druga najluđa situacija u kojoj sam se našao mogla bi biti i najgora. Dva u jedan... da se malo našalim... Po povratku s Malte eruptirao je vulkan Etna. Dogodio se i vrlo jak potres i voziti kroz grad Cataniju bilo je zaista stresno. Ljudi su (a i mi) paničarili i svi su željeli otići dalje. Nama je to uspjelo nakon sat-dva probijanja kroz grad prepun srušenih kuća i otpalih fasada, uništenih automobila i požara koji su planuli. A definitivno najgora je bila ona kada je policajac ili vojnik, nisam siguran, na ukrajinskoj granici u mene uperio pušku i prijetio da će pucati. Pogreška je bila svakako moja. Slikao sam na samom graničnom prijelazu, što je totalno neprihvatljivo ponašanje u tom dijelu svijeta. Vrhunac je bio kada sam svoj fotić uperio u njega i opalio nekoliko fotki. Bilo je zaista napeto. :)

Vaš novi izazov naziva se 40K TOUR 2019. O čemu se točno radi i kako je došlo do toga?

40K... Nakon nekog vremena dogodi se da ste posjetili većinu destinacija u okruženju. Moje okruženje je Europa. Ukupno 46 do sada posjećenih zemalja (ako sam dobro brojao) poprilična je cifra... Nedavno sam se vratio s Malte. Kolega je spomenuo državu koja mi se jednostavno provukla ispod radara i na sam Božić smo skoknuli vidjeti kako ona izgleda. No vratimo se na 40K... Jednostavno sam pogledao u kartu i zapitao se dokle se na istok može doći. Vladivostok je bio najdalje i to je bilo to. Nekoliko ljudi za koje sam čuo ili koje poznajem bili su u Vladivostoku. Gotovo nitko se motociklom nije vratio. Većinom su u tom gradu završavali putovanje, a motocikl poslali kući na neki način. Kamionom, avionom ili slično, a oni bi također odletjeli tamo odakle su i pošli. Da ne bude zabune, doći motociklom do Vladivostoka je momački pothvat i svatko tko je to uspio napraviti zaista se ima čime pohvaliti i biti zadovoljan samim sobom. Tih cca 14 tisuća kilometara, rutom koju sam si odredio, učinilo mi se skromnom vožnjom. Odlučio sam da još jednom, u sklopu te rute, odem do sve tri preostale najudaljenije kopnene točke Europe: Nordkappa u Norveškoj, Cabo da Roce u Portugalu i rta Tarifa u Španjolskoj. Ideja da nakon toga ponovo posjetimo Afriku bila je logična. Šteta bi bilo ne provozati se po gorju Atlas kad smo mu već tako blizu. Cijeli taj krug trajat će oko 100 dana i biti dug oko 40 tisuća kilometara. Kada bi postojala cesta po ekvatoru, bila bi duga upravo toliko... zanimljivo zar ne?

Koje su pripreme potrebne da biste odvozili svoj najveći pothvat do sada – 40K TOUR. Ipak je to fizički i psihički poprilično zahtjevan put.

Nikakve posebne pripreme nisu potrebne. Radi se o kilometraži koju odvozim svake godine otkada vozim motocikl. Ustvari sam spreman i za puno veće udaljenosti i izazove. Druga stvar je priprema koja se odnosi na papirologiju. Vize su svakako najveći problem i oduzimaju stravično puno vremena te koštaju jako puno živaca. Evo, već dva puna mjeseca radimo na tome da dobijemo vizu za Rusiju. Stotine su pravila i procedura koje fakat umore čovjeka. Nadam se da ćemo uspjeti.

Humanitarna nota i pomoć onima kojima je potrebna

Vaša ekspedicija ima i humanitarnu notu – zašto se odabrali baš Specijalnu bolnicu Bistra?

Da, humanost je vrlo važna. Imam veliku sreću što sam dovoljno zdrav da mogu uživati u onome što poneki mogu samo sanjati. Često mi se na putovanjima događalo, a događa se i sada, da te nepoznati ljudi ugoste, nahrane, organiziraju smještaj, poklone ti novac... Zaista nebrojeno puta smo dobili novac od potpuno nepoznatih ljudi... daju nam ga i sada. Pomažu na razne načine i na tome sam svima neizmjerno zahvalan. Zašto dio tih zrna dobrote ne bih dao nekome kome je potrebnije nego meni? Živim u Bistri i bolnica za djecu s posebnim potrebama bila je logičan izbor. Porazgovaralo se s ravnateljem i njegovo oduševljenje idejom daje svemu smisao. Plan je da za svaki prevaljeni kilometar na ovoj avanturi po jednu kunu odvojimo za bolnicu i na taj način bar malo pripomognemo da ti mali anđeli putuju s nama. Nadam se da ćemo u tome uspjeti, a 40-ak tisuća kuna u novcu ili potrepštinama svakako će im koristiti. Veselim se tome.

Čime se bavite kad niste na motoru?

Radim kancelarijski posao u ZET-u. Bivši sam vozač autobusa u toj firmi. Zdravstveni razlozi učinili su svoje i autobus je za mene postao prošlost.

Ispričali ste neke anegdote koje su vam se dogodile, no koje zapravo opasnosti vrebaju pri vožnji motorom?

Motociklisti su vrlo ranjiva skupina sudionika u prometu. Vožnja na dva kotača je vrlo opasna, ali pričinjava ogromno zadovoljstvo. Uz maksimalnu pažnju to zadovoljstvo može potrajati desetljećima. Nekoliko neprijatelja nama motociklistima su: vjetar, kiša, hladnoća... Nema smisla nabrajati sve opasnosti koje vrebaju nas koji vozimo motocikle, ali ima smisla moliti ostale sudionike u prometu da prema nama budu krajnje oprezni. Mi se ne možemo zaustaviti toliko brzo kao vi, mi nemamo zaštitu kakvu imate vi, mi smo u većoj opasnosti od vas i molim da pazite na nas.

Možete li nam za kraj otkriti koji su vaši planovi za budućnost?

Jednostavno je... voziti se dok zdravlje, vrijeme i novac dozvole. Putovati i stvarati priče dok god one nekoga zanimaju. Uživati koliko god je moguće i pomoći drugima da uživaju. Nakon 40K već postoji nekoliko novih projekata i novih priča. Plan je također ukoričiti ovo i svako sljedeće putovanje. Nadam se da će štivo koje će se naći pred vama biti čitko i mnogima zanimljivo.