'Nisam se nadala da će povratak iz Pekinga uroditi ovakvim dočekom, tako da sam stvarno zahvalna što ponovno proživljavam kroz ovaj doček neke druge dočeke i medalje. To je stvarno predivno', rekla je Blanka u VIP salonu zagrebačke zračne luke, gdje su je dočekali brojni uzvanici i predstavnici medija.

Na osvajanju još jednog odličja s velikih svjetskih natjecanja Blanki Vlašić i njezinoj ekipi došli su čestitati između ostalih zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, glavni tajnik Hrvatkog olimpijskog odbora Josip Čop, pomoćnik ministra znanosti, obrazovanja i sporta Tomislav Paškvalin, predsjednik Hrvatskog atletskog saveza Ivan Veštić i direktor zagrebačkog atletskog mitinga 'Hanžekovićev memorijal' Janko Goleš.

Blanka je još jednom istaknula teške okolnosti u kojima je osvojila ovo odličje te pojasnila zašto ga je posvetila 'svim ljudima koji ne odustaju'.

'Ovo je najveća borba. Ono što ste vidjeli na terenu je samo finiš višemjesečne borbe koja se događala iza kulisa. Ono što je mene bacilo na koljena je minorno u odnosu na ono što baca na stotine tisuća ljudi svaki dan. Je li ovo moja najsjajnija medalja - ne znam. No, definitivno je jedna od najdražih, koju ću uvijek pamtiti i emotivno je stvarno osjećam kao jedan od najvećih uspjeha.'

Blankin otac i trener Joško Vlašić otkrio je što mu je Blanka navela kao razlog zbog kojeg se odlučila nastupiti u Pekingu, iako je bolna Ahilova tetiva slala upozoravajuće poruke.

'Sam odlazak u Peking je bio Blankina pobjeda. Baš smo o tome razgovarali na povratku, između Beča i Zagreba. Pitala me: Što misliš zašto sam odlučila ići u Peking? Rekao sam da su rezultati na testovima bili dobri, a ona je uzvratila: Ne. Naporosto, nisam mogla stavit sebe ispred televizora i da ja njih gledam', otkrio je Joško Vlašić.

Trener Bojan Marinović s Blankom je proživljavao svaki skok, ne samo na ovom Svjetskom prvenstvu, već i na ostalim velikim natjecanjima.

'Bio sam na svima, osim na jednom i mogu reći da je ovo bilo najteže natjecanje, najneizvjesnije, ali je bilo uspješno. Pokušavali smo iz skoka u skok popravljati stvari, išlo je nabolje i vidjeti ste - došli smo dokle smo došli', zaključio je Marinović.

'Na stranu svi mitinzi, velika natjecanja su druga priča. Osjećala sam se kao padobranac. To su bile borbe na više razina, iz skoka u skok. Trebalo je vremena da pohvatam sve konce, ali ne može se to zaboraviti. Iskustvo mi je puno pomoglo. Trebalo je samo vjerovati da se mogu dogoditi lijepe stvari, ali počela sam vjerovati tek nakon preskočenih 197 centimetara da mogu biti konkurentna. Do tada mi je bilo jako teško', otkrila je Blanka dio svojih unutarnjih borbi.

Iako Blanki posebna motivacija nije potrebna, svjetsko srebro probudilo je želju za novim nadmetanjima i novim velikim rezultatima.

'Ovo je još jedan dodatni poticaj da nastavim ovim putem kojim smo krenuli, da smo na pravom putu i da se još uvijek mogu dogoditi lijepe stvari, pogotovo uoči olimpijske godine', zaključila je jedna od najboljih hrvatskih sportašica u posljednjem desetljeću, kojoj za popunu kolekcije najsjajnijih odličja nedostaje samo olimpijsko zlato za koje će, bude li zdrava, biti jedna od glavnih kandidatkinja za godinu dana u Rio de Janeiru.