Safet Sušić će večeras, točno sat vremena nakon obračuna Hrvatske i Srbije u Zagrebu, povesti svoje izabranike u jedan od najvažnijih duela u kvalifikacijama, sudar sa Grcima u Zenici.

Nikada u povijesti Bosna i Hercegovina nije imala bolji start. Pregazili su Zmajevi, kako ih u posljednjih nekoliko godina zovu, Lihtenštajn na startu, kod kuće svladali Litvu i Latviju, na vrućem gostovanju u Pireju ostali neporaženi. Zaposjeli su prvu poziciju, i to pred gostovanje najvećeg rivala u skupini, a to na Balkanu može značiti samo jedno. Euforiju.

Ulaznice za Bilino polje razgrabljene su za nekoliko sati, tapkaroši ih prodaju za stotine maraka, jedan je navodno ponudio i razmjenu za stan u Sarajevu. Na naslovnicama su problemi kapetana Spahića sa sinusima i dilema da li u teren poslati (blago rečeno) veterana Elvira Rahimića, reprezentacijom se bave tabloidi i oni malo ozbiljniji, igrači su gosti u političkim, revijalnim, kulinarskim i dokumentarnim emisijama, daju ljubavne savjete i prave sarmu i dolmu, sve usput najavljujući utakmicu s Grcima.

Dakle, ništa novo kada je u pitanju Bosna i Hercegovina. Međutim, kada se u rijetkim trenucima lopta spusti na zemlju i krenu realno sagledati činjenice, dođemo do zaključka da Sušića i društvo čeka izuzetno teška utakmica, u kojoj bi čitava ova euforija mogla odigrati i ključnu, i to negativnu ulogu, čemu smo uostalom svjedočili i nebrojeno puta do sada.

Grci u Zenicu dolaze prije svega sa manjim pritiskom na ramenima, obzirom da će na bosansku verziju vrućeg terena. Uz to, dolaze sa jako uigranom momčadi, koja ima specifičan, često kritizirani sustav, ali sustav koji kada se podvuče crta ima rezultat. Ništa manje nije važna ni činjenica da je reprezentacija Grčke višestruko iskusnija od Bosanaca, koji već dva ciklusa lebde u limbu između velikog natjecanja i posrtanja u kvalifikacijama.

Međutim, za brazilsku perspektivu Bosne i Hercegovine na kraju bi mnogo važnija moglo biti ono što će se dešavati nakon večerašnjeg susreta. Točnije, način na koji će ekipa, izbornik i javnost reagirati na rezultat.

Naime, nakon Grčke pred Bosnom i Hercegovinom će biti još pet kvalifikacijskih utakmica, uključujući i dva dvoboja sa direktnim konkurentom Slovačkom, te teška gostovanja u Rigi i Viljnusu. No, naši susjedi su brže bolje zaključili kako će eventualnom pobjedom nad Helenima, eto, biti jednom nogom u Brazilu. Možda i hoće, ali problem je što za sudjelovanje na Svjetskom prvenstvu nije dovoljno pružiti jednu nogu, nego sa obje čvrsto zakoračiti na brazilsko tlo. A to nije moguće dok matematički ne osiguraju plasman.

Ili da stvari pojednostavimo – Bosna i Hercegovina u petak igra vrlo važnu kvalifikacijsku utakmicu, ali utakmicu koja na kraju može, a ne mora odlučiti ništa. Eventualna pobjeda na prvi pogled bi značila jako puno u psihološkom i bodovnom smislu, u neku ruku Grci bi bili na konopcima, ali ponovno se vraćamo na reakciju. Postane li današnja euforija veća, i zapute li se Zmajevi na Baltik i u Slovačku uvjereni u riješen posao, moglo bi ih to skupo koštati.

Opet, eventualni poraz od Grčke, poznavajući bh. javnost, vjerojatno bi bio shvaćen kao tragedija. Heroji bi preko noći postali meta izrugivanja i vrijeđanja, novinari kojih danas okivaju u zvijezde sutra bi ih proglasili nacionalnom sramotom, a Sušićeve ambicije doživjele bi težak udarac. Jer, opet nas je povijest naučila, Bosanci i Hercegovci teško se oporavljaju od ovakvih situacija.

Zato je večerašnji (20.45) sudar sa Grcima za Safeta Sušića i njegove izabranike je dan od najvećih i najtežih ispita, prije svega u psihološkom smislu. Najvažnije bi trebalo biti da u dvoboj sa Grcima uđu hladne glave i svjesni činjenice da je ovo jedna od deset utakmica, da je trobod jednako vrijedan kao i svaki drugi, i da se do njega neće doći srljajući. Pogotovo ne kada preko puta imate ovakvu selekciju Grčke.