'Hvala svim kapetanima koji su mi dali glas. Nema veće časti nego kad te biraju ljudi koji se bave istim poslom. Lani nisam bio sretan, svi skupa nismo bili pravi. Dinamo nije osvojio prvenstvo, izgubili smo i Kup, a onda još ostali bez Europe. No barem sam ja osvojio nešto, ha, ha', kazao je dobro raspoloženi Alžirac i nastavio:

'Izuzetno sam sretan i ponosan na ovu nagradu, pogotovo što su glasovali kapetani klubova. Mislim da nitko ne može ocijeniti bolje kvalitetu od onih koji sami sudjeluju u igri. Ovaj trofej imat će posebno mjesto i pružiti mi još jednu dozu samopouzdanja da u nadolazećoj godini ispravimo sve greške iz 2017., uzmemo oba trofeja te napravimo iskorak u europskim natjecanjima. Hvala mojim suigračima, trenerima i vodstvu Dinama, hvala igračima koji su glasali.'

U Dinamo je stigao u ljeto 2013. godine iz portugalskog prvoligaša Vitoria Guimaraes.

Nakon razgovora s Vahom odlučio se za Dinamo i sad se osjeća kao pravi Purger

'Pet divnih godina sam ovdje, a jako brzo sam se počeo osjećati kao Purger i više se uopće ne osjećam kao stranac', započeo je El Arabi Hilal Soudani, otkrivši da ni u jednom trenutku nije dvojio treba li prihvatiti ponudu Dinama i doći u Hrvatsku:

'Jasno je da sam znao za Hrvatsku, ali do tada nisam ni pomišljao da ću baš ovdje doći igrati nogomet. Kad je stigla ponuda Dinama, izbornik alžirske reprezentacije bio je Vahid Halilhodžić. Jasno da sam s njim razgovarao, posavjetovao se, informirao o Dinamu, Zagrebu, Hrvatskoj... Nakon tog razgovora više nije bilo dileme. On mi je nahvalio klub i grad, to mi je bilo dovoljno da ljudima iz kluba dam svoju riječ da dolazim', prisjetio se Soudani i otkrio kako je nakon toga stiglo još nekoliko jakih ponuda. No on danu riječ nije želio pogaziti...

'U međuvremenu se pojavilo još nekoliko momčadi koje su bile zainteresirane za mene, a mogu reći da su to bili nominalno veći klubovi od Dinama, iz jačih europskih liga. Ali dao sam riječ i tu nema povratka, stojim iza toga. Tako sam došao u Dinamo, u Zagreb, Hrvatsku... I ovdje sam već pet godina, što znači da nisam pogriješio. Malo je reći da mi je ovdje fenomenalno, da nije, ne bih se zadržavao. Nisam očekivao da će se ovako razvijati moja karijera i život ovdje. Način na koji su me svi ovdje prihvatili, kako se ovdje osjećam, kako sam se snašao... To se valjda najbolje vidi na mojim igrama. To nije samo floskula, osjetim to u svakom trenutku, u svakodnevnom odnosu s ljudima, navijačima... Do sada sam doživio samo pozitivne stvari, stvarno se osjećam kao da sam rođen ovdje i nema govora o tome da sam stranac', priznaje trenutno najbolji strijelac Hrvatski Telekom Prve lige.

Koliko je Soudani u proteklih pet godina stigao upoznati Hrvatsku?

'Hrvatska i Alžir mediteranske su zemlje pa ima jako puno sličnosti, vjerojatno je i to jedan od razloga zbog kojih se ovdje tako sjajno osjećam. Osim putovanja s klubom, stigao sam privatno obići jadransku obalu, bio sam na moru, u Zadru i okolici, a bilo je predivno i ljudi su me sjajno prihvatili. Dogodilo se da sretnem navijače Hajduka ili Rijeke, a uvijek su svi srdačni, traže autograme, da se slikamo zajedno… I nikad nije bilo nikakvih problema. Naravno, na utakmici svatko navija za svoj klub, a izvan terena nije bilo nikakvih neugodnih situacija. Dapače, do sada samo lijepe priče i susreti', kaže Soudani, a iz dana u dan sve bolje govori hrvatski. Priznaje kako je naš jezik težak, no već ga jako dobro razumije, a i razgovori mu idu sve bolje. Koje je hrvatske riječi prve naučio?

>> Soudani nakon godine za pamćenje: Navijat ću za Hrvatsku kao nikada do sada

'One normalne? Ha, ha, ha…', nasmijao se Soudani. OK, svi znamo koje su prve i koje je najlakše naučiti, a ostale?

Brat Samir oženio se u Zagrebu, a roditelji uživaju svaki put kad dođu

'Prvo 'dobar dan', pa nogometne termine poput 'desna', 'lijeva', 'lopta', 'dodaj', 'pazi, leđa', 'voda'… A onda iz dana u dan sve više. Težak je jezik, ali napredujem, trudim se. Naučiti jezik je i dio poštovanja prema zemlji u kojoj boraviš toliko dugo, prema ljudima…', kaže Soudani, dodajući da ga Zagreb i Hrvatska iz dana u dan pozitivno iznenađuju:

'Volim se prošetati Zagrebom kad imam slobodnog vremena, uživam u gradu, a ima u njemu sjajnih restorana, hrana je izvrsna… Imam i puno prijatelja, družimo se, a i moji roditelji često dođu. Obožavaju Zagreb i Hrvatsku, uživaju kad su ovdje. Brat Samir je ovdje, oženio se, tako da nikad nisam osjetio neku samoću ili nostalgiju.'

Jedina titula koja Soudaniju nedostaje ona je najboljeg strijelaca Hrvatski Telekom Prve lige. Je li ovo sezona u kojoj će pasti i taj trofej?

'Iskreno se nadam, to je prvi cilj. Siguran sam da će mi i suigrači pomoći u tome. Tako bih zaokružio sav ovaj uspjeh s Dinamom', kaže Soudani, možda i najbolji stranac koji je igrao u Hrvatski Telekom Prvoj ligi i Dinamu:

'Velika je čast kad te tako proglase. Svjestan sam da je u Dinamu bilo jako puno dobrih stranaca svih ovih godina i nije to lako ostvariti. Drago mi je kad čujem da ljudi tako govore o meni, to mi je poticaj da i dalje nastavim u ovom ritmu.'

Zato ga i prati nadimak Mr. Derby…

'U svakoj utakmici dajem maksimum, ali derbi je derbi. Svugdje je isto, to su utakmice koje iz igrača izvlače najviše, a sav taj sportski antagonizam između Splita, Rijeke i Zagreba samo je dodatan poticaj. Uvijek je važno pobijediti u derbijima, tako se i osvajaju prvenstva. Osjećam se kao Purger, tako da te utakmice i za mene imaju posebnu draž', kaže alžirski napadač, a među ostalim se proslavio zabijajući škaricama:

'To ne planiraš. To je jednostavno stvar trenutka, ili ga imaš ili nemaš. Na treningu pokušavam izvesti takve šutove, ali na utakmici ne možeš planirati da ćeš tako zabiti. Ako i dođe taj trenutak, moraš biti spreman, znati ga prepoznati. To ili imaš ili nemaš…'

Soudani obožava englesku ligu i tamošnji nogomet, a zbog Josea Mourinha zavolio je Chelsea i još je vatreni navijač 'bluesa'. Bez obzira na to što je Mourinho sada na klupi Manchester Uniteda. I da, u srcu je i prvi klub iz rodnog mu Chlefa, ASO Chlef, u kojemu je napravio prve nogometne korake.

Alžirski reprezentativci igraju važne uloge u najjačim europskim ligama, pa postoji li mogućnost da zbog Soudanija neki tamošnji talent stigne i na Maksimir?

'Bilo je već nekih kontakata s pojedinim mladim nogometašima koji su bili interesantni Dinamu, no za sada još ništa nije realizirano. Činjenica je da Dinamo dijelom i zbog mene u Alžiru ima jako dobar status. Čak 70 posto onih koji idu na stranice alžirske reprezentacije posjećuje internetske stranice Dinama. Sigurno je da će u budućnosti neki od igrača doći na Maksimir', otkriva Soudani te priznaje kako mu je Cristiano Ronaldo puno draži od Lea Messija.

Gol škaricama protiv Rijeke nešto je što se ne zaboravlja

'Ronaldo je veliki radnik, fanatik treninga, a takav sam i ja. Ma, volim i jednog i drugog, ali Ronaldo mi je draži. Messi je talentiraniji, ali Cristiano je nekako gladniji uspjeha, 'grize' cijelo vrijeme, nikad nije zadovoljan, uvijek želi više. Tako nekako i ja razmišljam i pokušavam živjeti', kaže Soudani. A tko mu je najbolji od hrvatskih igrača?

'Definitivno Luka Modrić', kratko i jasno je ispalio. Ima li nekog favorita u Hrvatski Telekom Prvoj ligi, a da nije iz Dinama?

'Mario Gavranović je sjajan', misli Soudani. Da, sjajan je trenutni napadač Rijeke koji bi već ove zime trebao zaigrati uz Soudanija u Dinamu. Ima li u 'modroj' momčadi mjesta za obojicu?

'Gavranović je dobrodošao u Dinamo i jedva čekam da dođe', jasan je Soudani.

Za Dinamo je do sada odigrao 175 utakmica u svim natjecanjima i zabio 78 golova. Koji mu je najdraži?

'Zabio sam puno golova, ali onaj Rijeci škaricama… To je to, jako puno emocija bilo je involvirano. Baš eksplozija, ma ludnica! To se ne zaboravlja.'

Njegov Alžir nije se plasirao na SP u Rusiji sljedeće godine.

'To je katastrofa za nas, s obzirom na igrače koje imamo, uvjete i sve ostalo… Veliko je to razočaranje za sve, počevši od igrača, a o navijačima i cijeloj naciji da ne govorim. No to je nogomet, takve se stvari dogode, velike se nogometne nacije ne plasiraju… Eto, da smo se plasirali, igrali bismo s Hrvatskom umjesto Nigerije, ha, ha, ha… Neka, pripremamo se za Katar 2020. godine. Vidimo se tamo', kaže Soudani, a prokomentirao je i šanse Hrvatske na SP-u:

Štrudla od jabuka liječi svaku traumu

'Sjajna reprezentacija, to je svima jasno. Ovo je za neke igrače iz generacije posljednja prilika i mislim da bi sad trebali ići na sve ili ništa. Ova Hrvatska može daleko, ima sjajne nogometaše koji sad moraju potvrditi svoju kvalitetu. Ovo im je prilika, nekima i posljednja na velikom natjecanju.'

Otkrio je alžirski napadač i traumu iz djetinjstva koja ga prati cijeli život...

'Imam velik problem sa psima. Kao dječaka, pas me napao i otad ih se stalno bojim. Bio sam kod tete i imala je njemačkog ovčara, a WC joj je bio vani, ne u kući. Danju je taj pas bio zavezan, ali noću je bio u vrtu, pušten. To sam jedne noći zaboravio i čim sam otvorio vrata da odem na toalet, odmah je skočio na mene, napao me. Htio me ugristi za lice, ali sam se branio, ugrizao me je za ruku. Nije bilo ništa strašno, ali otad ne mogu biti blizu čak ni psića...'

Za kraj je El Arabi Hilal Soudani priznao u kojem specijalitetu najviše uživa u Zagrebu.

'Obožavam štrudlu od jabuka. Još kad na vrh stavim vaniliju... onda je još bolja', zaključio je alžirski reprezentativac u dresu Dinama koji se već odavno u Zagrebu osjeća kao pravi - Purger.