Predsjednik Komisije nogometnih sudaca Bruno Marić uvijek je svojim izjavama i intervjuima plijenio pozornost, a sada se je osim aktualnih tema, dotakao svoje prošlosti dok je bio nogometaš i sudac u nižim ligama
Četiri puta je proglašen najboljim sucem Hrvatske, ali uz njega se vežu i brojne kontroverze. Nekada nogometaš i sudac, danas šef hrvatskim sucima, Fifin kontrolor za VAR, ugostitelj i član uprave Daruvarskih toplica.
U razgovoru za Bjelovarac Sport govorio je o svojoj karijeri kao nogometaša, sudačkim počecima u nižim ligama, kako je ostao bez prilike da sudi europske utakmice, Uefinoj nepravdi, VAR-u, novoj sezoni SuperSport HNL-a, pritiscima trenera i predsjednika klubova, novim poslovnim izazovima i obitelji, a mi smo vam izdvojili najzanimljivije odgovore s portala specijaliziranog za sport Bjelovarsko-bilogorske županije.
vezane vijesti
O sebi kao nogometašu…
‘Nisam bio bezveznjak u nogometu, a Daruvar je tada bio ozbiljna ekipa. Što se tiče moje nogometne karijere, bez podrške roditelja ne bi je ni bilo. Tata mi je bio uključen u nogomet, jedno vrijeme i kao predsjednik HNK Daruvar kad vremena baš nisu bila sjajna, iako se on osobno puno trudio. Ja sam praktički cijelo vrijeme bio na stadionu, s loptom u rukama. Nije sporno da je temeljni razlog zašto sam inficiran nogometom bio tata. Zajedno smo provodili puno vremena u klubu… Bio sam motorički izuzetno snažan, brz, izdržljiv i da to bude jasno, dosta toga sam radio kroz svoju fizičku superiornost, manje je dolazila do izražaja tehnika i taktika. Fizičke predispozicije bile su sjajne, to su prepoznali i treneri i onda sam koristio ono što mi je bila prednost. Nisam bio samo napadač, bio sam i bočni i stoper, igrao na onim mjestima koja su iziskivala dobru kondicijsku spremu…'
Priznao je da sucima nije bilo lako s njime…
'Oni koji su me pratili rekli su mi ili ćeš postati sudac pa ćeš shvatiti da to nije lagan posao, da s druge strane vidim kako je to, ili ćeš kao igrač biti kažnjavan. Znao sam se neprimjereno ponašati, biti preagresivan u duelima. Srećom po mene, u naše vrijeme takvo ponašanje je nailazilo na razumijevanje, danas to ne bi nikako prošlo. Kako sam ja tada igrao, danas bih zbog kartona bio više van terena nego na njemu zbog disciplinskih kazni i mjera. Da, priznajem, bio sam noćna mora za suce, ali to me možda i odvelo prema suđenju.’
Na terenu ‘živac’, a kako je bilo u noćnim izlascima – baraba ili?
‘Mi smo bili sportaši, naši izlasci nisu završavali pijanstvima i neredima, znali smo se ponašati, bili smo studenti i intelektualci. Na terenu smo bili ratnici, ponekad i pretjerali, ali izvan njega normalni, pristojni, pravi sportaši, alkohol je za nas u to vrijeme bio neprihvatljiv, isključivo sport.’
Pričao je kako mu je bilo suditi u nižim ligama na početku karijere…
'Imao sam bliskih susreta s divljacima, krkanima, imali smo ‘borbe’ i poslije utakmice, ali i pri samom dolasku. Oni su mi bili izazov, najveće zadovoljstvo je bilo kad sam najvećem krkanu u njegovom selu pokazao crveni karton, naravno zasluženo, zbog psovanja i slično. Brzo su me upoznali, brzo sam dobio reputaciju, ali nakon prve sezone suđenja nisam više imao problema s autoritetom.’
O tome zašto nije dobio priliku suditi Europu…
'Nisam bio međunarodni sudac, jer je Komisija nogometnih sudaca u to vrijeme procijenila da to treba biti netko drugi. Mislim da su grubo pogriješili, na moju štetu, jer ja sam sudio utakmice koje su odlučivale o prvaku, o tome tko ispada, one u kojima se borilo za Europu, finale Hrvatskog kupa, derbije Dinama i Hajduka. Mislim da mi je to oteto bez nekakvog argumentiranog razloga, ali to prepuštam njima…'
O obitelji…
‘Ponosan sam na svoju veliku obitelj, nedjeljom ručak, šestero djece za stolom (troje od supruge i njega, troje od šogorice op.a.) i svako priča o svojim događajima iz prethodnih dana. To traje već toliko dugo, ali ne želim reći koliko godina, jer ću se osjećati starim (hahaha). Bogu hvala na tome, djeca su mi najvažniji motiv, temeljni put, djeca su na prvom mjestu, a onda dugo, dugo nitko pa onda sve ostalo.’
