Dinamo je jučer u prijateljskoj utakmici pobijedio Lech 3:1, a Fabio Cannavaro je u prvom poluvremenu postavio igru na rijetko viđeni način.
Dinamo na pripremama u Turskoj i dalje živi u neizvjesnosti. Iako se očekivalo da će ove pripreme služiti i za uigravanje novog napadača, on još nije došao i sad je pitanje hoće li uopće doći. Naime, pripreme završavaju za tri dana i tko god dođe, morat će se uigravati u hodu.
vezane vijesti
Bruno Petković nije trenirao pod punim opterećenjem, nego je uglavnom trčkarao kraj terena i opet je Sandro Kulenović nosio veći dio minutaže u prijateljskim utakmicama. U onoj prvoj protiv Šahtara Cannavaro je na toj poziciji izmislio i Darija Špikića, što nije najbolje ispalo i pomalo je nevjerojatno da i dalje nije riješeno pitanje napadača. Uzdaju li se u Dinamu u Petkovićev oporavak, koji je vrlo specifičan, moglo bi im se to obiti o glavu.
Slična je priča i s lijevim bekom. Na to mjesto doveden je Bartol Franjić, koji tu poziciju nije igrao dvije godine. Franjić se lakše ozlijedio protiv Lecha, bit će s njim sve u redu, ali protiv Šahtara je pokazao da će mu trebati vremena da se navikne na svoju novu/staru poziciju.
Fabio Cannavaro je ove dvije utakmice iskoristio da vidi s čime raspolaže. Svi igrači su dobili priliku, bilo je raznih varijanti, a najbolja je, ovako na prvu, bila u prvom poluvremenu utakmice protiv Lecha. Cannavaro je momčad postavio u, na prvi pogled, klasičnih 4-3-3, ali je to na terenu izgledalo sasvim drukčije.
S loptom u posjedu Dinamo je pozicijski izgledao kao Guardiolin Manchester City. Stefan Ristovski igrao je lijevog beka, Ronael Pierre-Gabriel desnog, a njih dvojica su se, kad je momčad bila u posjedu, uvlačili u sredinu, a Arber Hoxha i Nathanael Mbuku se izvlačili visoko na krila.
Tako je Dinamo napadao u nekakvih 2-5-3 na što vodeća momčad poljske lige nije imala odgovora. Ristovski i RPG pozicionirali su se na 40-ak metara od gola, Dinamo je dolazio s puno igrača u završnicu i Poljaci jednostavno nisu mogli pohvatati sve igrače. Martin Baturina i Luka Stojković su u igri dva na dva radili dar-mar, a Hoxha, najveći dobitnik ovih priprema, je bio odličan na lijevom krilu.
S Petkovićem u špici, koji bi u takvoj igri znao zadržati loptu i podvaliti je nekom od nadirućih igrača iz drugoga plana, Dinamo bi mogao izgledati odlično u nastavku sezone. Najveća promjena u odnosu na prvi dio sezone je da Dinamo na ovim pripremama dolazi s dosta igrača u završnicu.
No, u takvoj Cannavarovoj ideji postoji i ogroman problem. I dalje je manje-više svaki kontranapad protivnika opća panika u Dinamovoj obrani. Cannavaro forsira tranzicijsku igru, ali obrambena tranzicija je Dinamu i dalje ogroman problem. Previše puta se Dinamo presporo vraćao u obranu, a u takvoj igri stoperi ostavljeni na brisanom prostoru nemaju previše šanse. Kad se obrana postavila na vrijeme, izgledala je dosta sigurno, a čak se i Hoxha spuštao skroz do beka i Dinamo se nekad branio i sa šestoricom u zadnjoj liniji što je dobro izgledalo.
U drugom poluvremenu Cannavaro je ponovno izrotirao momčad i nije više igrao u takvoj eksperimentalnoj formaciji. Vidjet ćemo hoće li Dinamo tako češće igrati u nastavku sezone. Dojam je da bi trebao, barem protiv nominalno slabijih protivnika jer se teško netko u SHNL-u, izuzev vodećih, može lako braniti 90 minuta protiv toliko ofenzivnih igrača.
Treba istaknuti i Hoxhu. Čovjek koji je prije godinu dana iz Slavena došao kao spasitelj Dinamove sezone ni kod jednog trenera nije bio standardan. Cannavaro mu je na ovim pripremama dao dosta prostora i Hoxha ga je iskoristio i pokazao da ga se klub ne bi trebao tako olako riješiti. Ponuda i dalje ima, Lecce još nije odustao...
