Prošlo je četvrt stoljeća od Cibonina povratka iz Budimpešte posutog cvijećem. Nakon finalne pobjede nad Žalgirisom (94:82), vukove je od granice do Zagreba narod pozdravljao poput osloboditelja na tenku. Po selima su zaustavljali autobus, nisu im dali da prođu dok ne iziđu van, dvostruke prvake Europe ispred Doma sportova dočekale su tisuće navijača, a stotine su bile i u Budimpešti
Krvna slika velikog kluba danas je bitno drukčija, no unatoč svemu, neka bolja vremena nisu zaboravili. Cibonine vitrine nude bezbroj povoda slavlju, no glavni trofej bilo je lako odabrati. Termin proslave je večeras u 20 sati, u derbiju prvenstva protiv Cedevite.
Dinamo je duboko posezao u klupski budžet kada se obilježavalo osvajanje Kupa velesajamskih gradova, veselilo se kroz programe na stadionu, televiziji, darivalo legende kluba. Hajduk još od lani priprema proslavu 100. rođendana, na 'tulumu' ne štedi, a špica je tek na ljeto... Ivica Lovrić na mjestu je predsjednika Cibone tek nekoliko mjeseci, a već ga je zapalo da osigura dostojnu proslavu.
'Potrudili smo se to prigodno organizirati, ali opet u skladu s mogućnostima. Nije doba za rasipanje', ističe šef kluba iz Savske.
Zabavni program pripremljen je bez pompoznih sadržaja, program počinje na Draženovu trgu u 19 sati, u poluvremenu će pjevati Novi fosili, na parket se nakon mnogo vremena vraćaju Cibonete...
No, glavne zvijezde večeri i dovoljan spektakl ipak će biti dečki. I to oni puno stariji. Slavnoj generacije nedostaju nikad prežaljeni Dražen Petrović, trener Željko Pavličević koji radi u Japanu te Danko Cvjetićanin koji skautira u Madridu. Davnog 3. travnja 1986. upravo je on, uz Čuturu (16) i Dražena (22), najviše zablistao ubacivši čak 24 koša!
'Sjećat ću se tih godina zauvijek, po igranju u paru s Draženom, ali i po stotinama ispucanih lopti zajedno s njim nakon treninga. Bila je to predivna i sretna mladost puna košarke i mirnog života', priča Cvjetićanin, koji je te sezone došao kako bi nadomjestio Acu Petrovića koji je morao na službu u JNA.
'Slabo pamtim te dane, davno je bilo. Znam samo da sam bio u vojsci i utakmicu gledao u Sarajevu te da se slavilo', prisjetio se trener Cedevite.
On će večeras tražiti treću uzastopnu pobjedu u prvenstvu protiv ekipe koja nema ni jednu i kojoj bi pobjeda s jednim košem razlike značila kao suho zlato. Kao dobar impuls Joki Vrankoviću koji debitira i igračima koji su bili na granici da dignu ruke od svega. I publici koja traži samo da se dečki barem oznoje, ništa više. Malo toga podsjeća na davna vremena, ali pod Tornjem se, ipak, održava praznik košarke.
