Cijelu 'mašineriju' izbornik Zlatko Dalić ima oko sebe. I svi marljivo surađuju, pazeći na svaki detalj koji bi mogao utjecati na igrače, samim time i na rezultat. A on je u fokusu svih.

Tako su uz igrače praktički 24 sata liječnici, ekonomi, kuhar Tomica Đukić, maseri, fizioterapeuti, analitičar iz Škotske... Naravno, mnogi od njih već su dugo uz reprezentaciju, a pravi 'veteran' je 49-godišnji Bojan Radanović, Zagrepčanin, koji je uz nogometne terene gotovo 30 godina. Bio je naravno i član legendarne generacije '98. koja je na SP-u u Francuskoj stigla do postolja.

'Uf, skoro pa se više ni ne sjećam kad sam ušao u hrvatsku reprezentaciju (ha, ha). Ma, šalim se, naravno da se sjećam. Bilo je to 1994. godine, ali godinu prije stigao sam u tadašnju Croatiju, odnosno Dinamo, u kojem sam bio do 2001. godine. Potom sam pet sezona radio s Marijem Stanićem u engleskom Chelseaju. Na tretmane su mi dolazili Zola, Lampard, Duff... Tada su u Engleskoj igrali Balaban, Bišćan, Bokšić i Živković, pa sam i s njima povremeno radio. Bilo da su došli u London, ili sam išao k njima u Liverpool ili Birmingham. Potom sam godinu dana radio s Igorom Tudorom u Juventusu. U međuvremenu sam pokrenuo privatni biznis u Hrvatskoj, a zadnji tri godine radim u ukrajinskom Šahtaru', rekao je u razgovoru za tportal Bojan Radanović, kojeg smo na nekoliko minuta odvojili od igrača.

Iako se o ulozi fizioterapeuta rijetko piše nije tajna kako je Radanovićev zadatak vrlo delikatan. Kada ga upitate koja je njegova uloga mirnim glasom kaže:

'Postoje maseri, kinezioterapeuti, fizioterapeuti… I moja uloga, fizioterapeuta, u današnjem nogometu je izuzetno važna. Jer moramo osposobiti igrača u što kraćem roku. Kada radite na ovakvom natjecanju, vi nemate vremena produžiti njegovu rehabilitaciju na dva, tri tjedna ili čak dva mjeseca. Jednostavno, svojim znanjem morate riješiti neku ozljedu u roku od 24 ili maksimalno 48 sati i igrača spremiti za maksimalne, specifične napore'.

Možemo li onda reći kako je ovdje uz znanje potrebna i improvizacija, s obzirom na nedostatak vremena?

'Nema nikakve improvizacije, ali snalaženja svakako ima. Mi od trenutka ozljede moramo reagirati u roku od minute do dvije. Ako dođe do nekakvog udarca ili kontuzije, moramo u roku od 20, 30, 50 sekundi napraviti kompresiju. Što znači, pritisnuti taj hematom da ne dolazi dalje do širenja tog hematoma. Nakon toga se napravi dijagnostika i kreće se s terapijom, hlađenjem, fizikalnom terapijom, masažnim zahtjevima. Takvu ozljedu moramo sanirati u roku 24 sata, osim ako nije došlo do kakvog puknuća kosti ili mišića. Onda smo, nažalost, nemoćni'.

Svi se često divimo, kada gledamo utakmice, kako se nakon upotrebe 'čarobnog spreja', igrači brzo dignu. O čemu je riječ?

'Ma, uopće taj sprej nije čaroban, kada dobijete udarac, onda na tom mjestu osjećate jaku toplinu. A tim sprejem ohladimo bolno mjesto. Ja bi to nazvao placebo-efekt'.

S obzirom na Vaš staž u reprezentaciji i susretanje s ozljedama igrača, je li ona situacija iz Pariza, kada je Vedranu Ćorluki razbijena glava, jedna od najupečatljivijih. Trebalo mu je šivati glavu, pa je zamatati u nekoliko navrata?

'Da, doktor Nemec je bio zadužen za šivanje, a mi za zamatanje. Rana je bila na nezgodnom mjestu, i nikako nije htjela zacijeliti, odnosno pri svakom kontaktu bi se otvorila. Sve dok se kolega Redžaj nije sjetio da mu stavimo vaterpolsku kapicu, koja se pokazala kao dobro rješenje'.

Ima li među ovom grupom igrača nekih koji su osjetljiviji ili manje otporni na udarce ili još bolje rečeno, nemaju veliku toleranciju podnošenja boli?

'U ovoj grupi nogometaša takvih nema. Svi su izuzetno čvrsti, izuzetno otporni. Jednostavno, osjetljivim sportašima, to jest nogometašima, ovdje nema mjesta'.

A postoji li netko od njih koji bi prešutio kakvu situaciju, samo da bude duže na terenu?

'Ne, ni govora. Svi su odgovorni. Ali tu puno toga ovisi o komunikaciji fizioterapeuta i igrača. Gledamo svaku, pa i najmanju sitnicu. I već smo dugo ovdje, tako da ih kroz godine zajedničkog rada obučavamo da nam kažu najmanju sitnicu. Jer kad se pojavi sitnica, onda se može prevenirati. Ako je situacija akutna, ne smijemo dozvoliti da pređe u kroničnu'.

Dakle, svi naši dečki su čvrsti, kao 'od kamena' odvaljeni?

'Da nisu čvrsti ne bi igrali u takvim klubovima kakvim igraju. I ne bi bili ovdje. Oni su selektirani i to je selekcija najboljih, među kojima nema mjesta za slabije'.

Klasičnim masažama bavi se netko drugi, dok Radanović odrađuje terapijske masaže, ali ne samo ultrazvukom već i manualno. Također, s igračima provodi vrijeme u dvorani gdje rade specifične vježbe, regeneracijskog ali i preventivnog tipa.

Ono što je važno spomenuti, svakako je suradnja između doktora i fizioterapeuta. To je u našoj reprezentaciji na visokoj razini. Liječničku ekipu čine doktori Nemec, Bahtijarević i Janković, dok su u ekipi fizioterapeuta, uz Radanovića, Petrović, Redžaj i Krošnjar. Naravno, u taj je odnos uključen i izbornik Dalić, a uz malo sreće, ali i puno kvalitetne pripreme, nismo imali nikakvih ozbiljnijih problema tijekom ovog turnira.

Prema sadašnjem zdravstvenom biltenu, Radanovićev je posao sljedećih dana olakšan jer igrači su spremni. Za sve izazove do 15. srpnja.

'Apsolutno. Svi su spremni. Ali ja mogu reći, samo za sutrašnji trening. Nikad ne znate što se na novom treningu može dogoditi i hoćemo li morati intervenirati'.

Pa, dobro. Onda im možda možete i reći da na treninzima ne idu jako oštro?

'A, ne. Ja im kažem uvijek, 'dajte dečki, što jače', poručio je za kraj Bojan Radanović koji vjerojatno ni sam nije svjestan kako je unio pobjednički duh iz 1998. u Dalićevu svlačionicu. Duh legendarnog Miroslava Ćire Blaževića koji je Dalićev prvi učitelj...